Obitelj Brkić teško bi imala i ono najosnovnije za život da ne postoje dobri ljudi koji su im na apel Facebook aktivistice Line Jurišić zakrčili tavanske prostorije velikom količinom odjeće i obuće, drva za ogrjev, hrane i kućanskih potrepština
PRAPUTNJAK Kako iz mjeseca u mjesec preživjeti sa 600 kuna stalnih prihoda? Nemoguće? Ne i za četveročlanu obitelj Brkić iz Praputnjaka koja s tom mizerijom od dječjeg doplatka već punih godinu dana živi u trošnoj staroj kući. Unatoč neimaštini, kod Brkićevih se osjeća istinska radost obiteljskog zajedništva koje je ponajviše došlo do izražaja ovog Božića.
Ipak, istini za volju, teško bi imali krov nad glavom i ono najosnovnije za život da ne postoje dobri ljudi koji su im na apel Facebook aktivistice Line Jurišić zakrčili tavanske prostorije velikom količinom odjeće i obuće, drva za ogrjev, hrane i kućanskih potrepština.
Čak i Prihvatilište za beskućnike Ruže sv. Franje izdvojilo je mnoštvo namirnica koje su prihvatili mama Andrea i 10-godišnji Antonio, u odsustvu tate Milana i starijeg, 12-godišnjeg sina Matije. I vrlo srdačna i komunikativna gospođa Andrea ostala je bez teksta i jedva suspregnula suze na tko zna koju već po redu donaciju koja im je pristigla.
– Nadali smo se barem nekakvoj pomoći, ali pogodila nas je lavina dobrote mnogih ljudi kojima smo neizmjerno zahvalni, kazala nam je gospođa Brkić, već godinu dana nezaposlena, a njezin suprug i duže. Kako kaže, dok su oboje radili, sve je bilo dobro, ali prvo je suprug izgubio posao u kraljevičkom brodogradilištu, potom i ona u Pevecu. Oboje kao tehnološki višak.
– Suprug je po struci kovinoglodač, ja kožarski tehničar. Možete misliti što možemo s time pronaći posao, osobito u ovim godinama. Stoga smo radili u ugostiteljstvu i građevini, nije nas sramota ništa raditi, samo da prehranimo Antonija i Matiju. Barem da jedan od nas dvoje ima posao, spasili bi se, ističe Brkić, istaknuvši kako joj se činio da su došli do zida i nema dalje. Da ne prikupi svakodnevno plastične boce, da suprug povremeno ne zaradi koju kunu kod susjeda, te da ne prima bon za hranu od Grada Bakra u iznosu 730 kuna, ne bi imala što sinovima staviti na stol.
Ukoliko netko želi pomoći obitelji Brkić, može nazvati gospođu Andreu na 099/414-8302 i dogovoriti detalje.
Na njezinom i licu malog Antonija može se vidjeti nada u bolje sutra. Nedostatak novaca za pokaznu kartu, ne sprječava ga da s velikom voljom pješači nekoliko kilometara do Hreljina samo kako bi bio redovit na treninzima i utakmicama njegovog Naprijeda.
Krov nad glavom je za njih gotovo cjeloživotni problem, jer prije nego su došli na Praputnjak kao podstanari živjeli su u istom statusu na Križišću odakle su otišli radi posla i škole. Svjetlo u mraku bila im je vlasnica kuće u Praputnjaku koja im se smilovala i oprostila plaćanje troškova podstanarstva dok se ne snađu.
No, trošna kuća prijeti da se ne uruši pa su popravci više nego hitni, ali građevinski materijal za obnovu zidova i podova uz pokrivanja troškova za hranu, školu i režije, za Brkiće je znanstvena fantastika. Zbog svega toga prisiljeni su spavati svi u dnevnom boravku, jedinoj prostoriji koja se grije, i to na način da po podu razvuku madrace.
– Za Božić i inače imam samo jednu želju – da budemo zdravi, bez obzira na sve što nas je snašlo. Vjerujemo da je ovo prolazna situacija i da će uskoro biti bolje, optimistično će Brkići.
