Nogometni junak 2013.: Super Mario Mandžukić

Čovjek koji je s Bayernom osvojio Europu i svijet, a Hrvatsku odveo na svjetsku smotru u Brazil zaslužuje dužno poštovanje. O hrvatskom Supermariju u superlativima se pričalo i u Londonu i u Marrakechu!

RIJEKA »Bayern« se u Marrakechu okitio naslovom svjetskoga klupskoga prvaka u konkurenciji (Monterrey, Atletico Mineiro, Al Ahly, Guangzhou, Auckland City, Raja Casablanca) koja mu nije dorasla. Pep Guardiola očekivano je osvojio prvi trofej s moćnom bavarskom momčadi koja je minule i ove sezone »šamarala« i puno jače protivnike. Za hrvatski nogomet puno je važnija činjenica da je slavni španjolski stručnjak na teren u 77. minuti finalne utakmice protiv »Raje Casablance« poslao Marija Mandžukića.

Hrvatski Supermario zaslužio je godinu za pamćenje zaključiti povijesnim, petim trofejom. Više i nije mogao. Pet od pet. Kapa do poda. Mario Mandžukić postao je prvi hrvatski nogometaš koji je u jednoj sezoni na klupskoj razini osvojio sve što se osvojiti moglo. Pritom je nadmašio Zvonimira Bobana koji je 1994. godine s »Milanom« osvojio četiri trofeja – Ligu prvaka, Serie A, Europski Superkup i Talijanski Superkup. Boban i društvo bili su na tragu Bavaraca, ali tadašnji »Toyota Cup« »oteo« im je argentinski »Velez«.

Bio je 25. svibnja, na slavnom Wembleyju igrao se finale Lige prvaka između »Bayerna« i dortmundske »Borussije« u kojem će Mario dočekati zvjezdane trenutke svoje karijere i zakoračiti u nogometnu vječnost. O da, bila je to velika londonska večer Marija Mandžukića, koji je poslije utakmice ponosno marširao Wembleyjem omotan u hrvatsku trobojnicu. Imao je i zašto. Postao je prvi Hrvat koji je postigao pogodak iz igre u finalu elitnoga europskoga klupskoga nogometnoga natjecanja. Mario je zapravo u kratkom razdoblju prošao put od »đilkoša« do cijenjenoga golgetera svjetske klase, koji u kontinuitetu odlučuje velike dvoboje, napadača kojega jednako cijene Jupp Heynckes i Pep Guardiola, treneri oprečnih nogometnih filozofija i opredjeljenja, napadača koji je jednako potreban momčadi kada napada i kada se brani, učinak kojega se mjeri i pogocima i pretrčanim kilometrima. Napadača kojemu se divi i slavni Karl Heinz Rummenigge.       – Iza nas je spektakularna godina na koju ćemo se uvijek zadovoljno osvrtati. Bili smo briljantni u svim segmentima, od sportskog do poslovnog, pojačanja poput Martineza, Dantea i Mandžukića potvrda su da je naša promjena transfer-filozofije bila pun pogodak – poručio je Rummenigge. I zna što govori. Mandžo je u 96 bundesligaških utakmica postigao 45 golova, za »Bayern« je u sezonu i pol upisao 40 prvenstvenih nastupa i postigao 25 pogodaka. On je na kraju bundesligaške polusezone prvi »topnik« bavarskoga giganta s deset pogodaka.

Na reprezentativnom planu Mandžukićeva upečatljiva 2013. ostat će upamćenja po pogocima koji su izravno Hrvatskoj donijeli nastup na Svjetskom prvenstvu Brazilu. U prvom redu onaj protiv Islanđana u uzvratnoj utakmici dodatnih kvalifikacija što je, na Mandžukićevu žalost, ostala upamćena po nesmotrenom prekršaju što ga je koštao crvenoga kartona i spektakularnog otvaranja svjetske smotre protiv peterostrukih svjetskih prvaka Brazilaca. Šteta, zbog svega što je Mario napravio u 2013. zaslužio je povesti »kockaste« u veliki obračun protiv »carioca« 12. lipnja iduće godine u Sao Paulu. I ne samo to.

Mariju Mandžukiću pripada titula najboljega hrvatskoga sportaša u godini što broji zadnje dane. Zašto? Ne samo zbog osvojenih trofeja s »Bayernom« i količine pogodaka već zbog njihove važnosti. Čovjek koji je s »Bayernom« osvojio Europu i svijet, a Hrvatsku odveo na Svjetsko prvenstvo u Brazil zaslužuje dužno poštovanje. O hrvatskom Supermariju u superlativima se pričalo i u Londonu i u Marrakechu!