Kantrida je nezaobilazno mjesto, mjesto veselja, sreće, tuge, emocije… Mjesto na kojem se na puni način živi ovaj grad – rekao je Vojko Obersnel na predstavljanju knjige koja pripovijeda povijest Kantride
RIJEKA Kantrida je jedinstvena arhitektonska sportska arena na koju Riječani i Primorci doista mogu biti ponosni. Danas, kada ova ljepotica slavi stoti rođendan, riječki su joj nogometaši nastupima u Europa ligi ispisali najljepšu čestitku. Riječi su isprazne, a ono što osjećamo u sebi nekada je teško izraziti.
Stoga se valja pokloniti do poda stogodišnjoj ljepotici, a ova knjiga neka bude naš literarni dar za jubilarni rođendan – tim je riječima Marinko Lazzarich, autor monografije HNK »Rijeke« »Kantrida bijelih snova«, zaključio svoj uvodni govor na predstavljanju monografije »100 godina Stadiona Kantrida«, koju je napisao zajedno s Ivom Paškvanom, Goranom Slavićem, Julijom Lozzi Barković, Zlatkom Moranjkom, Ferucciom Burburanom i Edijem Prodanom, izdao u suradnji s izdavačkom kućom »Adamić« i gradom Rijeka i jučer u Gradskoj vijećnici predstavio javnosti.
Sjećanja i snovi
Sto godina stadiona Kantrida. Sto godina emocija, sjećanja, snova…, stalo je svega na 200-tinjak stranica knjige koja pripovijeda o mjestu koje je za Riječane po mnogočemu posebno.
Iako su atletika i posebno nogomet prve asocijacije na spomen Kantride, ispod legendarnih stijena nekadašnjeg kamenoloma održavala su se i mnoga druga natjecanja. Od košarke, koja se igrala iza istočnog gola, preko ragbija, koji se igrao sve do Drugog svjetskog rata, do speedwayja i boksa. Svi ti sportovi iznjedrili su i mnoge velikane koji su ovdje nastupali, od zlatnog olimpijca u boksu Ulderica Serga, preko brojnih generacija sjajnih nogometaša, do Luciana Sušnja koji za Kantridu može doslovno reći da je njegov dom.
– Važno je obilježiti stotu godišnjicu tog prekrasnog objekta koji je iznjedrio veliki broj sportaša i bio jedan od nositelja razvoja sporta u Hrvatskoj. Hvala svima na ovim lijepim trenucima kojima oživljavamo uspomenu na nešto što je sportski kult Rijeke. Potreba novog vremena je novi stadion, ali vjerujem da će se i dalje cijeniti sve što stadion pruža, ono što predstavlja svojom ljepotom i značajem, odnosno sačuvati njegov identitet – rekao je Luciano Sušanj.
– Kantridu sam zavolio još kao dječarac. Kada me otac vodio na kupanje, na plažu koje danas više nema, na prve nedjeljne utakmice pješice se spuštajući s Turnića i penjući se na stijene s kojih je pogled bio ljepši nego s centralne tribine… Tko je jednom zakoračio pod stijene uvijek im se vraća – istaknuo je Lazzarich dodajući da je uvijek radostan događaj kada se pojavi nova knjiga, a posebno, kao u ovom slučaju, kada je riječ o sportu i Kantridi koja je jedan od važnijih segmenata gradskog identiteta Rijeke i kroz čije se mijene mogu promatrati sva zbivanja u burnom 20. stoljeću.
Nekad i sad
O Kantridi kao nezaobilaznom dijelu života na Kvarneru govorio je i gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel istaknuvši važnost izgradnje novog stadiona.
– Svako vrijeme nosi svoje, a jedan od razloga zbog kojih smo se odlučili za izdavanje ove knjige je da napravimo presjek kako je stadion izgledao prije sto godina i kako izgleda danas budući da je doživio brojne promjene sukladno okolnostima i vremenu u kojem živimo – rekao je Obersnel i okrenuo se budućnosti.
– Vjerujem da ćemo na Kantridi izgraditi novi stadion i to je jedina mogućnost ako želimo stvoriti uvjete da se na tome mjestu održavaju europske utakmice. Tradiciju treba njegovati i sačuvati od zaborava, ali moramo živjeti sukladno okolnostima koje su se promijenile u odnosu na prije pedeset ili sto godina.
Za neobičan uvod predstavljanja monografije o stotoj godišnjici stadiona Kantrida pobrinuo se jedan, po svemu sudeći, nepozvani gost, Milivoj Antolović.
Siguran sam da će za 50 godina netko obilježavati 150 godina stadiona na Kantridi, da će dobra osnova biti ovo što je napravio autorski tim na čelu s Draganom Ogurlićem, ali i da će biti nekih novih slika stadiona koji će jednako tako biti prisutan u srcima svih onih koji vole Rijeku. Kantrida je nezaobilazno mjesto, mjesto veselja, sreće, tuge, emocije… Mjesto na kojem se na puni način živi ovaj grad – zaključio je riječki gradonačelnik.
