Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima predviđa 100% suglasnosti. U Ministarstvu graditeljstva pribojavaju se da će to biti teško postići i da će se stoga prijaviti mali broj potencijalnih zgrada. Stoga se sugerira izmjena Zakona kojim bi se tražio ne aposlutni, već pristanak 51 posto suvlasničkih dijelova
Precizni izračuni
Ministarstvo graditeljstva, međutim, upozorava, a isto je iznjedrila i javna rasprava – da će obnova velikog broja zgrada doći u pitanje ako se ne izmijeni Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, u ingerenciji Ministarstva pravosuđa. Prema tom zakonu, naime, odluka o poboljšanju zajedničkih dijelova zgrade traži pristanak svih stanara, osim za one poslove koji se smatraju izvanrednima. Kako je toliku suglasnost u praksi gotovo nemoguće postići, za obnovu će se, pribojavaju se u Ministarstvu, prijaviti mali broj potencijalnih zgrada. Iz tog su razloga pravosuđu uputili prijedlog izmjene Zakona o vlasništvu tako da donošenje odluke o poboljšanju zajedničkih dijelova nekretnine ubuduće ne traži aposlutni, već pristanak 51 posto suvlasničkih dijelova.
Druge primjedbe pristigle na Program tijekom jednomjesečne rasprave odnose se pak na nesređenu vlasničku situaciju u stambenim zgradama, na pitanje mogućnosti sufinanciranja jedinica lokalne samouprave sa predviđenih deset do 20 posto ukupne investicije, pitanje o povlačenju EU sredstava i ostalo, što bi, sve redom, moglo poremetiti zacrtana predviđanja Ministarstva graditeljstva.
Brojne uštede
Kompletna energetska obnova neizolirane obiteljske kuće na kontinentu, najlošijeg energetskog razreda G, s krovom površine oko sto četvornih metara, koštala bi, izračun je Ministarstva, 326 tisuća kuna, a rok povrata investicije kroz uštedu toplinske energije bio bi 11 godina. Ista tolika kuća na Jadranu, ali nešto boljeg, E razreda, mogla bi uz ukupno investiranje od 143 tisuće kuna prijeći u najštedljiviji, A+ razred, i investiciju vratiti kroz deset godina. Uloži li u takvu kuću Fond 40 posto svojih sredstava, a lokalna/regionalna samouprava još 20, vlasnik kuće potrošit će 57.200 kuna.
Višestambena zgrada na Jadranu, krovne površine od oko tisuću četvornih metara, kompletnu bi energetsku obnovu platila oko 2,5 milijuna kuna, i vratila ju kroz 20 godina, uz trošak stanara od oko 1,25 milijuna kuna, ali i godišnju uštedu od 125 tisuća kuna na toplinskoj energiji. Obnova iste takve zgrade u Zagrebu koštala bi 5,8 milijuna kuna ukupno, uz povrat od 38 godina. Stanari bi godišnje na toplinskoj energiji štedjeli više od 150 tisuća kuna, ali morali i otplaćivati 40 posto ukupnog troška. Na otocima, brdsko-planinskim područjima i na područjima od posebne državne skrbi, predviđa se, Fond bi vlasicima obiteljskih kuća subvencirao i više od 40 posto investicije.