U okolnostima kada se vladajući i opozicija promatraju preko nišana, primjer dvojice hrvatskih europarlamentaraca – esdepeovca Tonina Picule i hadezeovca Davora Stiera – čini se poput ekscesa
Vjerojatno nećemo pretjerati ako kažemo kako su odnosi vladajuće Socijaldemokratske partije Hrvatske (SDP) i opozicijske Hrvatske demokratske zajednice na najnižoj razini u zadnja dva desetljeća.
Najveća vladajuća i glavna opozicijska stranka danas uopće ne komuniciraju, a kamoli da surađuju, čak i oko pitanja oko kojih bi morali surađivati, poput, primjerice, ustavnih promjena.
U takvim okolnostima, kada se vladajući i opozicija promatraju preko nišana, primjer dvojice hrvatskih europarlamentaraca – esdepeovca Tonina Picule i hadezeovca Davora Stiera – čini se, na žalost, poput ekscesa.
Picula i Stier, naime, pronašli su razlog za suradnju, i to najprije u rujnu, kada su zajedno uputili pitanje europovjereniku Štefanu Füleu zauzimajući se za institucionalnu ravnopravnost Hrvata u Bosni i Hercegovini.
Premda pripadaju konkurentskim političkim skupinama u Europskom parlamentu, Stier i Picula zajedno su podržali europsku budućnosti BiH, koja ne smije ostati taocem sustava dogovorenog u Daytonu.
No to je bio tek početak, jer Stier i Picula prošli su tjedan predstavili svoja stajališta i u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje su gostovali na poziv ureda Europskog parlamenta i Delegacije EU u SAD-u.
Nije često
– Niti sam ja manje kršćanski demokrat, niti je Picula manje socijaldemokrat zato što smo zajedno nastupili u SAD-u, naglašava Stier koji smatra da je njihova poruka bila snažnija jer dolazi u ime dviju najvećih političkih grupacija i u Hrvatskoj i u Europskom parlamentu.
Tko je inicirao suradnju Picule i Stiera? Picula objašnjava kako njihova suradnja nije plod »planskog projekta«, jer su se stvari »jednostavno dogodile«, dok Stier kaže kako je sve krenulo od zajedničkog pitanja povjereniku Füleu, nakon čega su razgovarali i s vodećim ljudima Europske pučke stranke, primjerice Elmarom Brokom, ali i s Hanesom Swobodom, šefom kluba socijalista u Europskom parlamentu.
Picula drži kako je upravo njihov dvostranački nastup – što ni u Europi nije baš čest slučaj i automatski izaziva pozornost – zaslužan što je povjerenik Füle »malo pažljivije« pročitao njihovo zastupničko pitanje.
Bila je to, naglašava Stier, »jasna poruka« Europskoj komisiji da dvije glavne grupacije stoje iza naših nastojanja da se pronađe europski model za BiH kako se više ne bi ponovilo da jedan narod u BiH drugome bira predstavnike u predsjedništvu države.
– Ovdje nije riječ o stranački motiviranom zahtjevu, nego je riječ o poštivanju elementarnih demokratskih pravila, kaže Stier, a s tim je suglasan i Picula, koji je u nekoliko razgovora sa Stierom shvatio kako njih dvojica dijele slične stavove o situaciji u BiH.
Političke razlike
Picula smatra kako su ulaskom Hrvatske u EU europske granice stigle do BiH, što Hrvatsku obvezuje ne samo prema Hrvatima u BiH, nego i prema cijeloj susjednoj zemlji. BiH je danas, naglašava Picula, simbol »nepomirljivih različitosti«, iako bi ta zemlja trebala biti konstituirana na temelju »pozitivnog odnosa prema različitostima«.
Iz Hrvatske političke perspektive konfrontacija i svađa stječe se dojam da su Picula i Stier morali otići u Bruxelles da bi mogli surađivati.
– Iako smo u prošlosti surađivali oko nekih strateških pitanja kao što je bio ulazak Hrvatske u EU, u protekle dvije godine, nažalost, narušena je kultura traženja konsenzusa i višestranačkog dijaloga, priznaje Stier i dodaje kako je njegovo i Piculino iskustvo potvrda da je dijalog i konsenzus moguć i potreban, bez obzira na političke razlike.
Picula i Stier nisu se u Washingtonu slagali oko svega. Jedno od takvih pitanja oko kojeg nije bilo suglasja bilo je i pitanje referenduma o braku, no to, kako kaže Stier, ne znači da se oko nekih »strateških odrednica«, poput vanjske, pa i europske politike prema jugoistočnoj Europi, ne može poslati zajednička poruka.
Picula je na ovom slučaju shvatio koliko je Hrvatskoj potreban »usuglašeniji nastup političkih konkurenata«.
Zlobnici u Hrvatskoj će, naravno, kazati kako su Picula i Stier samo vješto pronašli način kako da privuku pozornost u Hrvatskoj, jer to ono što u ovom trenutku očajnički pokušava svih 12 hrvatskih europarlamentaraca kojima za nekoliko mjeseci ističe lukrativan europski mandat i koji se tako afirmiraju kao najbolji kandidati za još jedan, ovaj put puni četverogodišnji mandat. No čak i ako je tome tako, Stier i Picula to barem čine promovirajući suradnju i normalnost, što je za hrvatske prilike prava rijetkost.
Konsenzus(i)
I Stier i Picula, međutim, smatraju kako ovo iskustvo valja proširiti i na unutrašnjem planu, samo što se pritom razilaze oko konkretnih ciljeva. Picula smatra kako je nakon SDP-ovog i HDZ-ovog Saveza za Europu sada došlo vrijeme i za »savez u Europi«, u kojem bi se definirale zajedničke teme oko kojih bi trebalo postići suglasnost glavnih aktera političke scene i onda s tim idejama nastupati u Europi.
– Vidite da su nam prvi mjeseci članstva obilježeni sukobima s Europskom komisijom i bilo bi dobro kada bi ‘savez u Europi’ barem na ograničenom opsegu odredio područja za suradnju , uvjeren je Picula, koji, međutim, o svojoj ideji nije imao priliku razgovarati s predsjednikom svoje stranke i predsjednikom Vlade Zoranom Milanovićem.
Stier pak rezonira kako je nakon dva velika konsenzusa u protekla dva desetljeća – oko stvaranja države devedesetih te oko ulaska u EU u prošlom desetljeću – Hrvatskoj sada potreban još jedan veliki konsenzus, ovaj put treći konsenzus za reforme i gospodarski rast.
– Ovdje nije riječ o formalnoj koaliciji. Budući da je za provedbu reformi potreban dulji period od desetak godina, nužan je dijalog i konsenzus, jer taj posao ne može provesti samo jedna vlada, ocjenjuje Stier.
No Stier i Picula o tom konsenzusu – ili tim konsenzusima – samo mogu sanjati dok za njih ne dobiju potporu svojih stranačkih čelnika. A imaju li uopće njihovu suglasnost za svoju dosadašnju konsenzualnu inicijativu?
Stier objašnjava kako je sve svoje aktivnosti s Piculom iskomunicirao u stranci, koja je o svemu bila obaviještena i nije bilo nikakvih primjedbi i prigovora, dok Picula nije ni tražio ni dobio takvu suglasnost, niti je dobio bilo kakvu informaciju da to nije primjereno.
– Premijer vjerojatno ima puno važnijih poslova, no budući da ova inicijativa ne proizvodi nikakvu štetu, nego samo koristi SDP-u i Hrvatskoj u međunarodnim okvirima, ovo samo može biti prihvaćeno, nada se Picula.
