Knjiga Velida Đekića

Red! River! Rock! Kako je riječka scena živjela '60-ih

Danijela Bauk

Na 384 stranica bogato ilustriranih s oko 400 dosad nepoznatih fotografija Đekić je prikazao gradsku rock scene šezdesetih godina



RIJEKA » Ono što su Velikoj Britaniji Liverpool i Cavern Club, to su Hrvatskoj Rijeka i Husar – mitsko mjesto početaka domaćeg rocka. Oba kluba otvorena su iste 1957. godine, no dok se Cavern rocku prepustio tek 1960. pa je »izgubljeno vrijeme« nadoknađivao uz pomoć Beatlesa, riječki Husar odmah je krenuo oštro – rock’n’rollom.



Pravo predstavljanje novog Đekićevog uratka dogodit će se danas u prostoru nekadašnjeg kluba Husar u Dežmanovoj 3 u 19 sati. O knjizi »Red! River! Rock!« govorit će Mišo Cvijanović, umirovljeni novinar Novog lista koji se živo sjeća riječkih plesnjaka tog vremena te riječki gradonačelnik Vojko Obersnel. Program uključuje ekskluzivan nastup riječke supergrupe koju čine akteri tadašnje glazbene scene, odnosno desetak članova originalnih postava riječkih bendova iz šezdesetih, specijalno okupljenih u povodu izlaska knjige, dok će se za voditeljskim mikrofonom naći Zdravko Lešić. Neposredno pred predstavljanje knjige, točno u 18.30 sati najavljeno je i otkrivanje spomen-ploče u sjećanje na klub Husar pred ulazom u zgradu.





Husar je djelovao od 1957. do 1964. godine na današnjoj adresi Dežmanova 3. Pokrenulo ga je riječko Društvo prijatelja zabavne muzike koje je u njemu okupljalo mlade sklone rocku, redovito organizirajući program nazvan »ples s ploča«. Izraz disko klub naime tada još nije u optjecaju, ali je jasno kako je na djelu upravo to.


Diskografske ekskluzive


Husar je prvi disko klub u Hrvatskoj i na području Jugoslavije, štoviše jedan od prvih na europskom kontinentu. Za usporedbu, dovoljno je podsjetiti na primjer Njemačke koja je prvi klub takve vrste dobila u Achenu 1959., dakle dvije godine nakon Rijeke.  


   Što se slušalo u Husaru? Svježa izdanja nabavljena preko granice, dobrim dijelom zahvaljujući vršnjacima koji su završili bakarsku Pomorsku školu, odlazili ploviti svjetskim morima i donosili diskografske ekskluzive koje bi im naručili dobro informirani prijatelji s kopna koji su osluškivali programe Radija Monaca i Radija Luxembourga. Početna i odjavna špica bila je rezervirana za hit »Raunchy« u izvedbi Billyja Waughna i njegova orkestra. Prvi DJ u Husaru, što znači prvi domaći DJ – iako taj izraz tada nije postojao – bio je Vito Franovich.


   Čemu sjećanje na Husar, klub koji je djelovao prije pola stoljeća i o kojem mlađe generacije znaju malo ili gotovo ništa? Kao i za mnoge druge priče vezane uz riječku glazbu, zahvala ide Velidu Đekiću, jednom od onih »kroničara« riječke scene koji sustavno zaboravu otima sjećanja aktera tih godina, vrijedno ih bilježi na papir i dokumentira za sve sadašnje i generacije koje tek dolaze. Nakon »91. decibela«, svojevrsnog vodiča kroz rockersku Rijeku, monografskog prikaza gradske rock scene šezdesetih godina, prihvatio se u knjizi »Red! River! Rock!« objavljenoj pod etiketom KUD Baklje iz Rijeke. Na 384 stranica bogato ilustriranih s oko 400 dosad neobjavljenih i nepoznatih fotografija prikazao je kako je riječka glazbena scena »živjela« šezdesetih godina prošloga stoljeća.  


   Osim Husarom, prvim disko klubom tadašnje države, Velid Đekić donosi priču o Uraganima, prvom rock sastavu oformljenom 1960., prvom nastupu nekog britanskog rock benda u istočnoj Europi, onog Colina Hicksa & Cabin Boysa 1960., ali i pojavi prvih Marshall pojačala. Izdanje rekonstruira priču o pokretačima scene, izvođačima, plesnim prostorima, graditeljima instrumenata, autorima, disc jockeyima i fotografima, i dokazuje kako socijalizam i zapadna pop kultura ipak mogu zajedno.


Glazbena trilogija


– Zapravo »Red! River! Rock!« zajedno s »91. decibelom« i »Riječkim rock himnama« čini trilogiju o riječkoj glazbenoj povijesti, naglasio je Zoran Žmirić u ime izdavača KUD-a Baklje na jučerašnjoj presici održanoj upravo u prostoru nekadašnjeg disko kluba Husar, a sve izrečeno sublimirao je pročelnik za kulturu Grada Rijeke Ivan Šarar kratko zaključivši: »Hvala Velidu što postoji«.