Već mi se nekako čini neumjesnim Gorana Filipeca predstavljati kao najdarovitijeg riječkog pijanistu mlađe generacije, jer ta bi činjenica trebala biti poznata svima koji prate kulturna zbivanja u gradu. O Filipecu pišem od vremena kada je pohađao glazbenu školu Ivana Matetića Ronjgova i od prvih razreda osvajao nagrade na natjecanjima.

Već tada mi je rekao da je glazba njegov jedini interes, a klavir trajno zanimanje. Od tih je vremena prošlo dvadesetak godina, Goran Filipec je diplomirao u klasi Marine Ambokadze na Visokoj školi Ina Mirkovića u Lovranu, potom se usavršavao kod najpoznatijih klavirskih pedagoga današnjice – između ostalih kod Arba Valdme u Kölnu i Eugena Indjića u Parizu, na završnoj je godini doktorskih studija u Moskvi u klasi Natalie Trull, čitavo vrijeme koncertira ne samo u Europi već i na oba američka kontinenta, Rusiji i Japanu, skrenuo je na sebe pažnju Marthe Argerich najveće pijanistice današnjice koja ga je preporučila za koncerte i snimanja u Francuskoj, osvojio je niz nagrada na uglednim natjecanjima te snimio dva solistička nosača zvuka.

U spomen Mačeku

  – Ivo Maček (1914-2002) rođeni je Sušačanin, pa je u spomen na njega, a povodom smrti, priređen spomenuti koncert, na kojem sam svirao dvije Mačekove minijature – nisam poznavao ostale skladbe, a nije bilo ni vremena za pripremu nekog većeg djela. Potom sam u više navrata uzimao u ruke njegovu Sonatu, ali sam ozbiljno studiranje Mačekova klavirskog opusa stalno odgađao. Na svojim koncertima, naime, nisam često svirao hrvatske kompozitore – još od studentskih dana imao sam čak bih rekao i predrasude da tu literaturu sviraju oni koji nisu u stanju svirati velike pijanističke komade standardnog repertoara – tako da mi je susret s Mačekovim djelima bio pravo iznenađenje. Kako se bližila stota godišnjica skladateljeva rođenja, odlučio sam snimiti nosač zvuka s njegovim klavirskim skladbama, što nitko do sada nije učinio u integralnom zapisu. 

  Ivo Maček nije napisao mnogo klavirskih skladbi, ali je njegova klavirska ostavština autentična, vrlo kontrastna i stilski potpuno različita. Zato smatram ovaj CD zanimljivim za slušanje. Pripremao sam se temeljito nekoliko mjeseci, a CD snimio u koncertnoj dvorani Fazioli – ton majstor je bio, kao i na prethodnom CD-u – Matteo Costa. To je čovjek s golemim iskustvom i dobrim ukusom, koji je u početku bio začuđen temom CD-a, ali mi je u konačnici rekao da se zaista radi o zanimljivoj glazbi, pa prema tome i atraktivnom nosaču zvuka, na kojem je Sonatina (1978), Tema s varijacijama (1939), Improvizacija (1938), Intermezzo (1937), Preludij i toccata te Sonata (1983). 

 Umjetnički doktorat

Kako će teći postporukcija ? Imate li sponzore koji će podržati konačnu ediciju ?

  – Ove godine objavit ću manju nakladu CD-a, kako bih zainteresirao stručnu javnost, a sljedeće godine – kad pada stota obljetnica rođenja Ive Mačeka – očekujem da se obilježavanju ovog važnog jubileja priključi i grad Rijeka kao mjesto rođenja (pogotovo u kontekstu težnji za dobijanjem statusa Europske prijestolnice kulture), i Zagreb s pripadajućim institucijama, jer je Ivo Maček čitav život proveo u Zagrebu. Povodom jubileja rođenja nadam se izdanju CD-a u primjerenoj nakladi i opremi, dostojnoj autora snimljenih skladbi. 

 Snimanje u Pordenoneu obavili ste nakon važnog prijemnog ispita koji ste položili u Parizu.

  – Posljednjih godina u Europi su aktualni umjetnički doktorati, koji nisu samo muzikološka istraživanja, već se tiču izvođačke prakse, s naučnog, istraživalačkog aspekta. U Francuskoj tek tri godine postoji doktorski studij između Pariškog nacionalnog konzervatorija i Sveučilišta Sorbonne – praktični dio studija izvodi se na Konzervatoriju, a znanstveni na Sorbonnei. Teza koju sam prijavio vezana je uz moje istraživanje transkripcije operne literature za klavirsku izvedbu. U sklopu projekta namjeravam predstaviti i neke svoje operne transkripcije. A samo istraživanje može ići u različitim smjerovima – prema izvođačkoj problematici, praksi nekog drugog pijaniste ili pak nekom specifičnom dijelu klavirskog repertoara. 

 Što se tražilo od kandidata na prijemnom ispitu ?

Južna Amerika

U Moskvi ste međutim na posljednjoj godini doktorskih studija, također !

 Upravo ste se vratili s koncertnih nastupa u Južnoj Americi, gdje svake godine gostujete na Festivalu u Ushuaiju.

  – To je međunarodni festival na kojem se osjećam – kao kod kuće! Sedmu godinu zaredom odazivam se na njihov poziv, uspostavio sam izvrsne odnose s muzičkim direktorom festivala i s organizatorom, tako da sam ove godine imao dva koncerta – jedan s orkestrom Teatra Colon i recital, a sljedeće godine trebao bih svirati na Festivalu ali imati i turneju – Buenos Aires i još neki gradovi. Uvijek se radujem tom južnoameričkom festivalu jer je atmosfera odlična, a publika divna!