Imamo obnovljene kuće i koliko-toliko pristojan život, ali nemamo unutarnjeg mira jer nas još boli da oni koji su zločine činili za to nisu odgovarali, kaže predsjednika HDLSKL-a Danijela Rehaka, Vukovarac, i sam ratni stradalnik i zatočenik negdašnjih srpskih koncentracijskih logora.
VUKOVAR Ovogodišnja Kolona sjećanja, središnji događaj obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, bit će, gotovo je potpuno izvjesno, najpolitiziranija dosad i obilježena zbivanjima posljednjih mjeseci u Vukovaru zbog uvođenja ćirilice, odnosno dvojezičnosti i dvopismenosti na temelju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i protivljenja tomu.
Obilježavanje Dana sjećanja započinje u deset sati ujutro programom »Vukovar – mjesto posebnog pijeteta« u vukovarskoj bolnici. Nakon toga će okupljeni, a očekuje se da će biti više desetaka tisuća građana, u koloni krenuti prema Memorijalnom groblju hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i prema spomen obilježju na Ovčari. U Koloni sjećanja bit će cijeli državni vrh. U Vukovar dolazi predsjednik Republike Ivo Josipović, dolazi predsjednik Sabora Josip Leko, a predsjednik Vlade Zoran Milanović predvodit će cijelu Vladu za koju je najavljeno da će biti u Vukovaru.
Politiziranost Dana sjećanja trebala bi, sudeći prema najavi predsjednika Stožera za obranu hrvatskog Vukovara Tomislava Josića, biti vidljiva već na samom početku obilježavanja u vukovarskoj bolnici. Na konferenciji za novinare održanoj u nedjelju u Vukovaru Josić je poručio da će se na Dan sjećanja pokazati jasna razlika između »vukovarske i nevukovarske Hrvatske«, a prava razlika vidjet će se u Općoj bolnici »kada će ‘vukovarska Hrvatska’ ostati izvan kruga bolnice«, kazao je Josić. Sve koji dolaze u Vukovar zamolio je za mir, tišinu i dostojanstvo, a kazao je i da će se razlika između »vukovarske i nevukovarske Hrvatske« vidjeti i u Koloni sjećanja.
Gradonačelnik Vukovara Željko Sabo za Hinu je izjavio da se grad priprema za dolazak 100.000 ljudi, a akreditirano je više od 25 članova diplomatskog zbora. Sabo očekuje da će Kolona sjećanja biti veličanstvena i dostojanstvena te da će Hrvatskoj i svijetu pokazati da je Vukovar grad mira i tolerancije bez obzira na neke različitosti i događanja proteklih mjeseci.
Vukovar i 22 godine nakon jednog od najvećih zločina poslijeratne Europe još traga za nestalima, a preživjeli traže pravdu iako su neki od počinitelja osuđeni te još traju suđenja u Hrvatskoj, Srbiji i na Haaškom sudu. U bitki za Vukovar, koja je počela 25. kolovoza, a završila slomom obrane grada 18. studenoga 1991. godine, po podacima vukovarske bolnice, ubijene su 1624, a ranjeno 1219 osoba dok je nakon okupacije, u srbijanske logore odvedeno oko 8.000 vukovarskih branitelja i civila, a iz potpuno razrušenog grada prognano je oko 22.000 Hrvata i nesrba. Tijekom posljednjih dana opsade dio civila i branitelja potražio je spas u vukovarskoj bolnici. Pošto su JNA i paravojne postrojbe zauzele bolnicu, izdvojeno je i iz nje odvedeno najmanje 260 osoba. Iz masovne grobnice na Ovčari 1996. godine ekshumirano je 200 osoba, a za ostalima još se traga. Na području Vukovarsko-srijemske županije još se traga za 464 nestale osobe kojima se svaki trag gubi upravo u ratnom Vukovaru 1991.
Paljenjem svijeća u dvorištu vukovarske Opće županijske bolnice te molitvom koju su kod spomen obilježja u bolnici predvodili mladi grada Vukovara i fra Robert Ćibarić iz Župe sv. Filipa i Jakova, brojni Vukovarci i djelatnici bolnice odali supočast žrtvama velikosrpske agresije na Vukovar 1991. godine.
Uoči sutrašnjeg obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, u cijelome je gradu zamjetna živost uz nazočnost velikog broja autobusa, osobnih automobila i motorista s registracijskim oznakama brojnih hrvatskih gradova. Svijeće su zapaljene i na prozorima brojnih vukovarskih domova čiji se stanovnici s bolom prisjećaju stradanja kroz koja su prošli u jesen 1991. godine.
Svijeće su poslijepodne zapaljene i kod Zavjetne kapelice na tzv. kukuruznom putu – putu spasa uz gradsku obilaznicu koji je tijekom opsade Vukovara bio jedina veza između grada heroja i slobodnog vinkovačkog područja. Za sve poginule i nestale u Domovinskom ratu molitvu je predvodio Mato Martinković, župnik vukovarske župe Kraljice mučenika.
Za te i druge zločine počinjene nad civilima i zarobljenicima tijekom agresije i okupacije Vukovara podignute su mnoge opužnice na županijskim sudovima u Vukovaru i Osijeku te na Međunarodnome kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju u Den Haagu i Specijalnom sudu za ratne zločine u Beogradu. No, iz Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora (HDLSKL) smatraju da pravda »ni izdaleka nije zadovoljena« kad je u pitanju kažnjavanje zločina počinjenih nad Vukovarcima 1991. godine.
Po podatcima Državnog odvjetništva Republike Hrvatske (DORH), Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru pokrenulo je od 1991. do 30. rujna 2013. kaznene postupke protiv 291 osobe, od čega je u tijeku prekid istrage za 20 osumnjičenika, protiv 232 osobe podignuta je optužnica, 85 ih je osuđeno, a protiv 53 osobe postupak nakon podignute optužnice još traje.
Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku pokrenulo je kaznene postupke protiv 912 osoba, od čega je za 33 osumnjičenika istraga u tijeku, protiv 16 osoba istraga je u prekidu, optužene su 492 osobe, od kojih je 96 osuđeno, a u tijeku je kazneni postupak po podignutoj optužnici protiv 218 osoba.
Na Međunarodnome kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju u Den Haagu zbog zločina počinjenih na području bivše SFRJ, među ostalim i u Vukovaru, podignute su optužnice protiv Vojislava Šešelja, Jovice Stanišića i Franka Simatovića, Slobodana Miloševića, Gorana Hadžića, Slavka Dokmanovića te Mile Mrkšića, Veselina Šljivančanina i Miroslava Radića. Postupci protiv Vojislava Šešelja i Gorana Hadžića, uhićenog u srpnju 2011., još traju, a Jovica Stanišić i Frank Simatović nepravomoćnom presudom oslobođeni su optužbe u postupku koji još nije pravosnažan. DORH je 31. svibnja 2013. od tog suda i njegova Ureda tužiteljstva zatražio da mu dostave dio dokumentacije i dokaze iz predmeta vezanog uz Stanišića i Šimatovića koji se odnose na ratne zločine počinjene na području Hrvatske. To je zatraženo radi daljnjeg državnoodvjetničkog postupka i korištenja u kaznenim postupcima zbog ratnih zločina u kojima mjerodavna županijska državna odvjetništva već postupaju ili pak mogućeg sastavljanja novih predmeta vezanih uz podatke kojima se dosad nije raspolagalo. Slobodan Milošević umro je u pritvoru u Scheveningenu 11. ožujka 2006., a Slavko Dokmanović počinio je samoubojstvo 1998. godine prije nego što je Raspravno vijeće tog suda donijelo presudu pa je postupak protiv njega zaključen te godine. Mili Mrkšiću izrečena je jedinstvena zatvorska kazna od 20 godina, ali je poslije oslobođen, a Veselinu Šljivančaninu zatvorska kazna od 10 godina i danas je i on na slobodi.
Iz DORH-a podsjećaju kako je Tužilašto za ratne zločine Republike Srbije u više predmeta pokrenulo kaznene postupke zbog više kaznenih djela ratnih zločina počinjenih na području Hrvatske. U postupku za ratni zločin na Ovčari Vijeće za ratne zločine Višeg suda u Beogradu osudilo je 2009. godine 13 pripadnika negdašnje Teritorijalne obrane Vukovara i paravojne postrojbe »leva supoderica« na višegodišnje kazne, a petorica optuženih dobila su oslobađajuće presude.
Zbog zločina na Ovčari, pred srbijanskim pravosuđem osuđen je i Damir Sireta, izručen iz Norveške, na kaznu zatvora od 15 godina, Milan Bulić osuđen je na dvije godine, a pripadnik Teritorijalne odbrane Vukovara Petar Ćirić u srpnju ove godine osuđen je na 15 godina zatvora. Stanko Vujanović osuđen je na devet godina zatvora zbog ratnog zločina počinjenog u vukovarskoj gradskoj četvrti Sajmištu 1991. godine.
Iz Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora (HDLSKL) ističu da pravda »ni izdaleka nije zadovoljena« kad je u pitanju kažnjavanje zločina počinjenih nad Vukovarcima 1991. godine.Po riječima predsjednika HDLSKL-a Danijela Rehaka, još su izvan dosega pravde mnogi nalogodavci i kreatori agresije na Vukovar. »Od svih naših prijava koje smo podnijeli, po većini njih nije gotovo ništa rađeno«, tvrdi Rehak i dodaje kako bez kažnjavanja zločina počinjenih u Vukovaru 1991. godine Vukovarci teško mogu pronaći svoj mir i 22 godine nakon Domovinskog rata.
»Imamo obnovljene kuće i koliko-toliko pristojan život, ali nemamo unutarnjeg mira jer nas još boli da oni koji su zločine činili za to nisu odgovarali«, kaže taj Vukovarac, i sam ratni stradalnik i zatočenik negdašnjih srpskih koncentracijskih logora.
