Brži protok lopte

Po broju ponavljanja nekih segmenata u vašoj igri ispada da je intencija bila preskakanje igre dubinskim dijagonalnim loptama?

   – Tražili smo okomitu loptu u međuprostor u razdobljima igre kad bi Islanđani zbili svoje redove na svojoj polovici. Pokušavali smo ih takozvanim ljuljanjem navući na jednu stranu pa onda dijagonalom prebaciti loptu na drugu stranu gdje će naša pojedinačna kvaliteta doći do izražaja u situacijama »jedan na jedan«. Nismo to svaki put dobro radili, ali… Ni Rim se nije sagradio preko noći. Bilo je i dobrih stvari, okomitih lopti, iza njihove obrane, ali u našoj igri je bilo premalo strpljenja. Nismo ih dovoljno ljuljali prije tih dijagonalnih lopti.   

   U razdoblju igre s igračem više Hrvatska nije znala stvoriti višak na postavljenu obranu protivnika. Zašto?

   – Kada smo dobivali višak igrača na bočnim pozicijama tražio sam povratnu loptu na 16 metara, jer su se Islanđani ispred svoga gola postavljali s osmoricom igrača i ostavljali otvorenu zonu udarca. Samo jednom smo to izveli kako treba i to pred kraj utakmice, kad je Mandžukić spustio loptu glavom za Perišića. Dobro je na kraju da nismo primili pogodak jer se i to zna dogoditi kad imaš igrača više, a stalno napadaš. Dakle, nije na kraju ispalo loše.

   Ali moglo je bolje?

   – Naravno da možemo puno bolje igrati. Kad smo stekli prednost igrača više, tražio sam da igramo po podu, ne po zraku. No, jedno je što sam ja tražio, a drugo što je ispalo. Nadam se da ćemo u uzvratu manje igrati dugim loptama i da će protok lopte biti brži. Tako je to u nogometu. Znali smo da Islanđani imaju čvrst mentalitet, to su pokazali. Uz to, njihov vratar je imao nekoliko odličnih interevencija. Tih nekoliko stvari se poklopilo u njihovu korist. Ispada da je stvarno nekad teže igrati protiv desetorice nego protiv jedanaestorice protivničkih igrača. Što je, tu je. Život ide dalje, 0:0 nije loš rezultat. U utorak ćemo, nadam se, igrati pred tridesetak tisuća naših navijača koji će nam pomoći u ostvarenju našeg cilja. Uvjeren sam da će Hrvatska u Zagrebu osigurati plasman na Svjetsko prvenstvo u Brazilu.

      Nedostaju golovi

  – Rekli smo da ćemo tražiti gol u gostima i tražili smo ga. Nismo ga zabili ni Islanđani, ni mi. Međutim, Hrvatska je imala više prilika, mislim da je opravdano prevladao dojam da je naša momčad kvalitetnija i da ima puno veći repertoar od Islanđana. Oni su vrlo jednostavni, igraju dugi i okomiti nogomet s prebacivanjem strana, aut bacaju do druge stative, no sve smo to mi znali. Nadam se i uvjeren sam da ćemo i u Zagrebnu dominirati kao u Reykjaviku, a čini mi se da su se Islanđani puno više potrošili od nas. To mi sve govori da ćemo na kraju mi slaviti.

   Od svih varijanti koje ste isprobavili uoči prve utakmice s Islandom odlučili ste se na onu najofenzivniju?

   – Na treninzima se potvrdilo da je Pranja »taj«, a što se tiče Eduarda, on je u međuprostoru između vezne linije i napada vrlo kvalitetan, no on nije igrao na način kako smo uvježbavali. Njegovo znanje nije upitno. U prvoj minuti, u prvoj akciji vidjelo se ono što smo htjeli, ali jasno je da to nismo mogli ponoviti sto puta. No, vidjeli ste i vi i ja čemu težimo.

   Je li vas Lars Lagerbäck nečim iznenadio?

   – Ne. Očekivali smo u igri Finnbogasona, znali smo da će Islanđani biti čvrsti, karakterni, disciplinirani, znali smo i to da ćemo se morati dobro oznojiti. Znamo i što nas čeka i u Zagrebu, ali moramo početi zabijati golove da bismo došli do Brazila.