Profit i(li) sigurnost

Smjena vatrogasaca u Rafineriji Urinj: je li ugrožena sigurnost?

Marinko Glavan

Na javnom natječaju, umjesto Securitasa, posao je dobila tvrtka Sokol Marić, a vatrogasci koji od sutra više ne rade u Rafineriji tvrde da se uvođenje novih vatrogasnih snaga odvija na način potencijalno opasan za cijelu rafineriju



RIJEKA  Vatrogasce bivšeg Protecta, odnosno sadašnjeg Securitasa, u Rafineriji nafte Rijeka na Urinju od sutra će zamijeniti vatrogasci Sokol Marića. Iako je Sokol Marić posao dobio na javnom natječaju, raspisanom jer Securitasu istječe ugovor, uskoro bivši vatrogasci Securitasa u rafineriji upozoravaju kako se uvođenje novih vatrogasnih snaga odvija na način potencijalno opasan za cijelu rafineriju.


   – Vatrogasaca iz bivšeg Protecta u rafineriji ima četrdesetak, što je oko dvije trećine od ukupnog broja, dok su ostali zaposlenici Ine. Sada uprava Ine doslovce preko noći izbacuje nas, koji smo tu već desetak godina i dobro poznajemo postrojenja, prometnice, instalacije, opremu, vozila i sve njihove dobre i loše strane, a uvode nove ljude koji ne znaju ni voziti po rafineriji, a kamo li gdje se što od opreme nalazi i kako funkcionira. Na području rafinerije je više od pedeset kilometara prometnica, a riječ je o području s najvišim mogućim stupnjem potencijalne opasnosti od požara. Ina, uz to, uzima nove vatrogasce u trenutku dok traje remont rafinerije, što znači dodatno povećanu opasnost od požara, objašnjavaju nam djelatnici Securitasa koji svoj identitet ne žele javno objavljivati, u strahu da bi ih to ostavilo bez ikakve šanse za zadržavanje radnog mjesta u Securitasu, ali na nekoj drugoj lokaciji.



  Na pitanja o sigurnosti, vezana uz dolazak velikog broja novih vatrogasaca u rafineriju, iz Ine odgovaraju kako nema povećane opasnosti. Ugovor sa Sokol Marićem je, ističu, potpisan na temelju rezultata javnog natječaja na kojemu je ta tvrtka ponudila najbolje tehničke i komercijalne uvjete.




   – Primopredaja dužnosti izvršit će se u skladu s uvjetima iz natječajne dokumentacije, a kolektivna vatrogasna oprema kojom će se vatrogasci Sokol Marića služiti je vlasništvo INA-e,d.d. Nadalje, INA u Rafineriji nafte Rijeka ima više od 30 vlastitih vatrogasaca koji detaljno poznaju vatrogasnu opremu i postrojenja u Rafineriji te su sve rukovodeće pozicije (vatrogasni zapovjednik, dozapovjednik, voditelj smjene, voditelj odjeljenja) u vatrogasnoj brigadi povjerene njima. Unajmljeni vatrogasci, s druge strane, sve poslove, za koje su stručno osposobljeni, obavljaju po nalogu i uz nadzor zapovjednog vatrogasnog kadra iz Ine te u tom smislu Rafineriji ne prijeti nikakav povećan rizik, stoji u odgovoru iz Ine.



   Inače, otkad su počeli raditi u Ini, prate ih brojni problemi, ponajprije s opremom za rad, na što su već i javno bili upozorili u tekstu objavljenom u Novom listu prije dvije godine. Iako se situacija nakon toga, kažu, popravila, i većina ih je dobila novu zaštitnu opremu, i dalje postoji niz nedostataka u vatrogasnoj službi na Urinju.


   Hidranti bez vode


– Vatrogasna vozila često su neispravna, u prostorijama vatrogasaca nema osnovnih uvjeta za rad zbog derutnosti, instalacije za gašenje slabo se održavaju pa je, primjerice, dobar dio hidranata bez vode, nedostaju nam prijenosne radiostanice, nabrajaju vatrogasci samo dio svega onoga s čim su se, uz požare, morali nositi u zadnjih desetak godina u Ini. Uza sve to, sada im prijeti i ulica.


   – Nakon što smo deset godina radili za plaće upola niže od onih koje primaju vatrogasci zaposleni u Ini, i nakon što su nam svo ovo vrijeme obećavali da će nas preuzeti, sada ćemo završiti na birou ili eventualno prijeći kod novog poslodavca na još nižu plaću. Pravo je pitanje zašto je zaštitarskim tvrtkama, čija je osnovna djelatnost fizička zaštita ljudi i imovine, dopušteno da izrabljuju vatrogasce za svoj profit. Zašto zanimanje vatrogasca vrijedi tek koliko i minimalac, pitaju se ogorčeni vatrogasci. 


Slično razmišlja i povjerenik riječke podružnice Sindikata EKN-a Ivica Perinić, kojeg smo upitali smatra li da bi odluka uprave Ine o zapošljavanju novih vatrogasaca bez iskustva u rafineriji mogla biti opasna, te kakav je stav Sindikata općenito o zapošljavanju »vanjskih« vatrogasaca koji rade za plaće najčešće znatno niže od hrvatskog prosjeka.   

»Krpanje« postrojbe


– Još kada su vatrogasci Protecta došli u rafineriju, tražili smo da ih se zaposli barem u tadašnjoj Ininoj tvrtki-kćeri Sinaco, što je odbijeno. Sinaco je u međuvremenu nestao, radnici su vraćeni u Inu, a Protect je i dalje ostao u rafineriji. Sada imamo problem jer Securitas ne želi ostati dok se novi vatrogasci Sokol Marića ne uhodaju i koliko čujem, traže se vatrogasci za popunjavanje postrojbi, pa smo u situaciji da će preko polovice postrojbe biti skrpano zbrda-zdola iz čitave Hrvatske. To pod znak pitanja dovodi i pokretanje rafinerije. Upitno je hoćemo li uopće imati dovoljno vatrogasaca, a kamo li onih koji dobro poznaju rafineriju. Neodgovorno je igrati se s tako ozbiljnim stvarima, kaže Perinić, koji smatra da bi uprava, barem kada je u pitanju zaštita od požara, trebala »stati na loptu« i ne razmišljati isključivo o čim većem profitu, nego o sigurnosti vlastitih radnika i proizvodnih pogona.


   – Najprihvatljivije rješenje bi bilo da svi vatrogasci rade u istoj firmi, po mogućnosti matičnoj, Ini, a ne nekoj zaštitarskoj tvrtki. Time bi sasvim sigurno bili bolje motivirani da vode računa o imovini tvrtke, a da ne govorimo o tome da bi imali daleko veća radnička prava i prihode. Na kraju krajeva, u MOL-u rade vatrogasci koji su zaposleni izravno u toj tvrtki, a u Ini se s tako važnim segmentom eksperimentira, zaključuje Perinić.