Hrvatski nogometni klubovi (i Savez!), zbunjeni su poput časne sestre na medenom mjesecu kada iz sjedišta UEFA-e, pljušte kazne za neprimjereno ponašanje navijača. Na Kantridu je stigla druga »čestitka«, na jednom dijelu tribina (D), u susretu s Lyonom, bit će samo dugovi zbog »keltskih križeva«, a sve je pojačano novčanom kaznom zbog propusta u organizaciji. Europa trenira strogoću na malim klubovima i zemljama. Možda, ali postavila je jasne norme ponašanja, tko želi »europsku zabavu« mora poštivati »propise i zakone«. Najdrakonskija je kazna – igranje bez publike, UEFA je Rijeci oduzela najvjernije navijače – Armadu.

   Hrvatski nogometni savez i Udruga prvoligaša našli su se u neubranom grožđu , jer najnovija odredba Zakona o navijačima, po kojoj gostujući navijači moraju kupiti vaučere preko kluba, doživjela je fijasko na prvom koraku (13. kolo). Spojio je naizgled nespojivo, Bad Blue Boyse i Torcidu. Ali kada je u pitanju interes navijača, a na drugoj strani zajednički »neprijatelj« – policija i zakon, i vrag je spreman citirati Sveto pismo.

   Po nalogu politike, poslije incidenata na Kantridi (Rijeka – Hajduk), počelo je bičevanje, represija… Nakon što je Hrvatski nogometni savez tolerirao kaos u svim segmentima. Džungla je narasla iz nogometne močvare. Gledalo se kroz prste rasističkim ispadima, izjavama klupskih djelatnika otrovnim jezikom, neki su klubovi zbog neispunjenih financijskih obveza bili suspendirani od ponedjeljka do petka… Gledalo se kroz prste, malo kažnjavalo, a više praštalo. Pa Kodeks ponašanja, kao i svi disciplinski pravilnici, vrijede manje od papira na kojem su napisani. Hrvatski nogometni savez kriv je za europske kazne. Jer tolerirali su i govor mržnje Zdravka Mamića.

Prijavili ga pa se predomislili… Problemi bujaju godinama, narasli su kao slonovi i sada ih je teško zauzdati preko noći – zakonom o navijačima. Klubovi plaćaju ceh Europi zbog neprincipijelnosti HNS-a. I kazne (igranje bez publike) se ne primjenjuju, odnosno preinaćuju u – novčane. Sada se svi zajedno čudimo.

   Klubovi nam se raspadaju. Najbolji primjer je Osijek. Nakon trenera Tomislava Steinbrücknera (6 kola), smijenjen je još jedan jedan, Davor Rupnik, a postavljen Ivica Kulešević… Podsjeća nas na to na Rijeku prije dvije godine, kada su u jednoj sezoni za kormilom bili Horvat, Ištuk, Skočić i Scoria…

   Ali nisu svi treneri ove sezone (petorica) spaljeni na lomači besparice poput onih u Osijeku. Iz Dinama je otišao Krunoslav Jurčić, a Mamić se nije usrećio s profesorom Brankom Ivankovićem, koji je u kratkom razdoblju uspio izgubiti od Hajduka i Splita (i dvije europske utakmice), remizirati sa Zadrom, a dobio je samo sastav Osijeka i Rijeke minimalno 1:0. Premalo da ne bi bio smijenjen. U Maksimiru je financijsko blagostanje, za razliku od Poljuda, gdje su iz pepela financijskog kolapsa došli do prve pozicije. Svaka čast hajdukovcima i Igoru Tudoru.

   Dobro plovi, u svakom pogledu, HNK Rijeka. Po europskim morima (Europa League) i domaćim rijekama (prvenstvo i Kup). Igranje na tri fronta uzima svoj danak. Veliki je broj ozlijeđenih igrača nenaviklih na takav tempo igranja, trener Matjaž Kek povremeno »divlja« zbog toga, posebice zbog sporog oporavka, ali to je dio folklora. Preiskusan je Rijekin trener, potkovan znanjem, čvrsto drži uzde složene situacije. Sjajan je taktičar na zelenom travnjaku, ali i u svlačionici. Jer, nije lako slagati momčad u takvoj situaciji. U obrani ima manjak igrača, u napadu višak… Od dosadašnja 22 susreta izgubio je samo dva, od Guimaresa i Dinama. A sada hrabro ide u borbu s francuskim lavovima, Lyonom. Europa je krupan zalogaj, zbog njega trenira između dva putovanja. Pravu Rijeku vidjet ćemo, jamačno na proljeće, nakon zimskih priprema i – bez slatkog tereta Europe.