Treba biti otvorenog uma za različite stvari, a ne samo kopirati jednu stvar uvijek iznova. To je ograničavajuće, kažu iz benda inspiriranogpost-punkom i new waveom
RIJEKA Povodom treće godišnjice rada Distune promotion riječku publiku sutra časti besplatnim koncertom. U Palachu će, s početkom u 21 sat, nastupiti njemačka grupa Monozid i makedonski bend Bernays Propaganda. Makedonska post-punk četvorka u Rijeku stiže u sklopu europske turneje na kojoj promovira treći album »Zabraneta planeta« koji kritičari opisuju kao najbolji i najzreliji album koji je bend snimio.
Grupa iz Leipziga Monozid inspirirana je uglavnom post-punkom i new wave-om 80-ih. Zadnji album »A splinter for the pure« promoviraju na aktualnoj turneji s kojom nas je, kao i s radom benda, upoznao njezin pjevač i gitarist Franz.
Loša iskustva
– U sklopu ove turneje posjetit ćemo sve do Atene i natrag. Svirat ćemo u Češkoj, Hrvatskoj, Srbiji, Makedoniji, Albaniji, Kosovu, Grčkoj, Bugarskoj, Rumunjskoj, Mađarskoj i Slovačkoj. Jako smo uzbuđeni i veselimo se trećoj turneji po jugoistočnoj Europi. Vratit ćemo se na neka mjesta na kojima smo već svirali, srest ćemo se s nekim starim prijateljima, a neke ćemo zemlje i gradove posjetiti prvi put.
Što je, prema vašim iskustvima, najbolji, a što najgori dio odlaska na turneju? – Najbolji dio je osjećaj napuštanja doma, osjećaj slobode koji imaš kad sjedneš u kombi i možeš učiniti što god hoćeš. Lijepo je upoznavati drage, nove ljude svakog dana, vidjeti nova mjesta, stvarati nova iskustva. Najgore je kada dugo putuješ do određenog mjesta i onda dođeš nekamo gdje nikog nije briga za tebe. Znali smo imati stvarno loših iskustava – došli bismo u klub gdje nas ne bi dočekao ni promotor, ni hrana, ni piće, niti publika. To je grozno. Underground glazbenu scenu, što god ona bila, doživljavamo kao mrežu ljudi s različitih krajeva svijeta koji dijele istu ideju. Tako bi stvari trebale funkcionirati.
U Rijeci ćete prvi put dijeliti pozornicu s makedonskom grupom Bernays Propaganda. Koliko sam čula, s njima i njihovim radom dobro ste upoznati. Otkad ih znate? – Grupu Bernays Propaganda znam već dulje od četiri godine. Organizirao sam im jedan koncert na njihov prvoj europskoj turneji 2009. godine. Jako mi se sviđaju kao osobe, sviđa mi se i njihova glazba i njihov stav tako da sam ostao u kontaktu s njima. Nekoliko su puta nastupili u Leipzigu, a svirali su i s grupom XAXAXA. Međusobno smo si pomagali na različite načine. Kad smo zadnjeg puta gostovali u Makedoniji, učinili su puno toga za nas, dali su nam kontakte i slično. Boravili smo u njihovim domovima i uživali u izvrsnoj makedonskoj hrani! Sada ćemo konačno zajedno nastupati što će biti izvrsno!
Možete li nam objasniti porijeklo i značenje imena vašeg benda? – Monozid zapravo ne znači ništa. Tražili smo ime bez posebnog i ograničavajućeg značenja iz kojeg bi ljudi odmah mogli zaključiti koji žanr sviramo. Monocit (na njemačkom Monozyt) je stanica krvi. Mi smo izmijenili riječ u Monozid kako bismo dobili jedinstvenu riječ.
Teški njemački
Iza sebe imate dva EP-a, dva albuma i split-ploču s američkim bendom Bootblacks. Koje od pjesama s tih albuma izvodite? – Većinom izvodimo pjesme s novog LP-a, ali sviramo i stvari koje smo objavili na albumu s grupom Bootblacks, stvari s prvog albuma, kao i neke neobjavljene materijale. Prije četiri godine promijenili smo postavu benda i sada nas je samo troje, time se mnogo toga promijenilo. Ne možemo izvoditi neke stare stvari sa samo jednom gitarom. S druge strane, nove pjesme su nam puno draže i želimo predstaviti novi materijal kojim smo jako zadovoljni.
Vaše prve pjesme bile su na njemačkom, a sada pjevate na engleskom. Zbog čega? – Kada sam počeo pisati stihove za pjesme, s 15 godina, pisao sam na njemačkom. Kada smo osnovali Monozid, također sam pisao stihove na njemačkom. Naravno, lakše mi je pisati na materinjem jeziku, međutim, njemački je jezik koji zvuči »teško«. Od bendova koji pjevaju na njemačkog, meni ih se sviđa samo nekoliko. Većina je loša. Budući da je glazba koju slušam i koja me inspirira pjevana na engleskom, činilo mi se logičnim da počnem pisati na engleskom. Osim toga, mnogo je lakše napisati melodiju na engleske, nego na njemačke stihove.
Što vi mislite, je li post punk stvarno mrtav, kao što ste izjavili u jednom intervjuu? – Pa, prema grupi Crass, punk je bio mrtav još 1978. godine tako da, da, i postpunk bi također trebao biti mrtav. Prije nekoliko godina dogodio se dobar postpunk »revival«. Pojavili su se neki dobri bendovi, no bitnije je od toga da se otkrilo mnogo zaboravljenih starih stvari. Hm… Mislim da nije dobro držati se samo jednog žanra, iako ja volim post punk. Treba biti otvorenog uma za različite stvari, a ne samo kopirati jednu stvar uvijek iznova. To je ograničavajuće.
