U Zagrebu i Budimpešti o savezu Ine i MOL–a će vjerojatno uvijek govoriti različito, no brojke govore da je prerađeno manje nafte, 14 posto je manje radnika, no porasli su prihodi, ali ne zbog povećanja prodaje nego većih cijena derivata
ZAGREB Oštre poruke mađarske Vlade u kojima se spominjao i nalog MOL-u da proda Inu i tvrdnje da Hrvatska pritiscima i sumnjivim optužnicama želi ostvariti gospodarsku korist zagrijale su prije desetak dana atmosferu, barem u medijima, na relaciji Zagreb-Budimpešta, a rezultat je zasad jedino mađarska odbijenica Hrvatskoj za izručenje Zsolta Hernadija, pad vrijednosti dionica Ine i MOL-a i prijetnja rejting agencija da će MOL-u sniziti kreditni rejting.
Histerija se u međuvremenu smirila, nakon hladne i odmjerene reakcije iz Hrvatske i mađarska strana sada govori o dobrosusjedskim odnosima i prijateljstvu koje ne smije ugroziti nijedna tvrtka.
Poštena ocjena
U tih desetak dana najmanje se govorilo o samoj Ini i onome što joj je donio strateški partner, koji je u vlasničku strukturu ušao prije desetak godina. U Zagrebu i Budimpešti o tom savezu će vjerojatno uvijek govoriti različito, jer će važnost uvijek davati različitim detaljima. Pa će u Hrvatskoj važniji biti gubitak tržišta u Hrvatskoj i regiji, te ulaganje u rafinerije i istraživanje nafte i plina, a iz MOL-a će radije podsjećati na epizode poput one iz 2009. godine kad je Ina bila pred zidom, pritisnuta dugom državi od čak dvije milijarde kuna, a spasila ju je financijska injekcija MOL-a, kao i na činjenicu da je Hrvatska obećala iz Ine izdvojiti tvrtku za trgovinu plinom, a nije to učinila.
Ina 2003. 2012.
Prihod 15,345 mlrd. kn 29,895 mlrd. kn
Broj zaposlenih 16.084 13.852
Broj benzinskih crpki 473 448
Iako je sadašnja gospodarska situacija u svijetu pa tako u i Hrvatskoj, a samim time i u naftnom biznisu, posebice u preradi nafte, neusporediva, odnosno puno nepovoljnija nego te 2003. godine kad je MOL ušao u Inu, ipak su osnovne brojke iz Ininih financijskih izvješća one koje najmanje pristrano mogu dati ocjenu tog partnerstva. Za poštenu ocjenu tih brojki mora se voditi računa da je Ina 2003. godine poslovala u državi koja je imala i rast BDP-a, a time i potrošnje i industrijske proizvodnje, dok su rezultati u 2012. godini ostvareni u Hrvatskoj, koja je već četiri godine bilježila pad BDP-a, potrošnje i industrijske proizvodnje.
Manja dobit
Tako je u prošloj godini Ina Grupa imala ukupne prihode od prodaje od 29,89 milijarda kuna, što je gotovo dvostruko više nego prije deset godina kada je prihod od prodaje bio 15,3 milijarde kuna. Uz to iz Ine su objasnili da je njihova dobit 1,9 milijardi kuna, što je milijardu više nego deset godina ranije, ali kad se uključe jednokratne stavke koje se odnose na umanjenje vrijednosti imovine, rezerviranja, otpremnine i jednokratni prihod, neto dobit koju mogu povući vlasnici iznosi 682 milijuna kuna. Opet manje i to za 200 milijuna kuna nego 2003. godine.
Smanjila je Ina i broj radnika, pa je tako u trenutku kad je MOL ušao u tu kompaniju ukupan broj zaposlenih u Ina Grupi bio 16.084, dok je deset godina kasnije smanjen 2.230, što je gotovo 14 posto. Dio zaposlenih otišao je u mirovinu, dio uz poticajne otpremnine, a Ina je gasila dio svoje proizvodnje u tvrtkama unutar Grupe.
Biznis u drugom planu
To smanjenje dogodilo se u posljednje četiri godine, jer je Ina Grupa još 2009. godine imala 16.300 zaposlenih, pa se početak pada broja zaposlenih poklapa s trenutkom kada je MOL sa 25 posto udjela skočio na 48 posto, kupujući dionice od tih istih radnika, hrvatskih građana i investicijskih fondova. Istovremeno je mađarska kompanija dobila i glavnu riječ u upravi Ine.
Što se tiče maloprodajne mreže Ina je 2003. godine imala 473 benzinske crpke od čega 423 u Hrvatskoj, a ostatak u regiji, odnosno u BiH, Sloveniji, Crnoj Gori… Sada ima 448 crpki, od čega u Hrvatskoj 396.
O svemu tome odlučili su prije gotovo mjesec dana razgovarati pregovarači Vlade i MOL-a na svom prvom sastanku koji je trebao značiti početak dogovora oko načina upravljanja Inom, ali prije svega o budućnosti te kompanije i njezinom značaju za domaće gospodarstvo. Obje su strane uvjeravale da je atmosfera dobra i da imaju zajednički cilj – bolje poslovanje Ine. U međuvremenu, iz Hrvatske je otišao uhidbeni nalog za Zsolta Hernadija i ti su visoki ciljevi zasad u drugom planu. Ako je mađarska Vlada mislila ozbiljno i ako je MOL mora ili planira poslušati, onda takvi razgovori nemaju ni smisla jer bi Ina po tom scenariju uskoro trebala imati novog vlasnika, a Vlada partnera za pregovore.
