Beogradska umjetnica Vahida Ramujkić gostuje u riječkoj Molekuli gdje će od 10. do 13. listopada održati radionicu otvorenu za sve posjetitelje koji žele proširiti spoznaje o povijesti naroda bivše Jugoslavije i saznati kako se isti povijesni događaji interpretiraju na tlu različitih država nastalih raspadom nekadašnje socijalističke federacije. Radionica nudi uvid u udžbenike iz kojih učenici osnovnih i srednjih škola uče o povijesti danas, kao i one iz kojih su učile bivše yu-generacije, a rezultati trodnevne komparativne analize u subotu bi trebali biti prezentirani javnosti, kroz publikaciju koja nastaje kompilacijom odabranih ulomaka, izdvojenih sistemom »pronađi razliku«.

   Vahida Ramujkić biblioteku povijesnih udžbenika s prostora zemalja bivše SFRJ stvara već nekoliko godina, tijekom kojih je održala i više radionica, a za taj dugoročni projekt objedinjen nazivom »Istorije u raspravi« dobila je i glavnu nagradu 52. Oktobarskog salona 2011. godine. Uvod u riječku radionicu (u organizaciji Galerije SIZ) održat će se u Molekuli večeras u 19 sati, a pozvani su svi zainteresirani.

   Koliko traje, kako se razvijao i s kojom idejom ste pokrenuli projekt »Istorije u raspravi«?

   – Projekt se razvijao pomalo, u različitim fazama, a krenuo je još 2006. godine kad sam s grupom umjetnika bila na proputovanju kroz glavne gradove zemalja s područja bivše Jugoslavije, u sklopu ekspedicije Lost Highway kroz koju smo trasirali nedovršeni put bratstva i jedinstva. Tada sam već nekoliko godina živjela u Španjolskoj i udaljila se od ovih prostora, pa sam jednomjesečnu ekspediciju iskoristila da prikupim udžbenike iz povijesti jer me zanimalo koliko se povijest u današnjim udžbenicima razlikuje od one koje sam ja učila 80-tih godina.

300 udžbenika

Bilo mi je jasno da ću se suočiti s drukčijim interpretacijama, ali se ispostavilo da je situacija još zanimljiva nego što sam mogla i pretpostaviti. Tijekom godina to se kolekcioniranje pretvorilo u biblioteku »Istorije u raspravi« koja sa trenutačno broji oko 300 katalogiziranih udžbenika. Do 2010. sam ih samo prikupljala, a tada sam pozvana da projekt predstavim na jednoj izložbi pa sam krenula i s radionicama. Do danas sam ih održala šest, s različitim temama, u različitim mjestima: u Banja Luci, Berlinu, Mostaru, Šapcu i dvije u Beogradu, s tim da su na jednoj gostovali studenti s Kosova. Ovo je prva radionica u Hrvatskoj, a bilo je pokušaja da ih organiziram i u nekim drugim sredinama, ali nisam uspjela, bilo iz ekonomskih razloga, bilo da je tema ocijenjena nepogodnom.

  Gdje ste naišli na takve otpore?

   – Iz Prištine sam dobila poziv jedne strane kustosice, ali su lokalni organizatori smatrali da nije vrijeme za takve projekte, a nije prošla ni radionica koja se trebala baviti temom makedonsko grčkih odnosa. No, nadam se da će još biti prilike. Moja namjera nije da nastupam kao stručnjak i autoritet za tumačenje povijesnih činjenica, ali mislim da je važno otvoriti prostor za zajedničko istraživanje u kojem svatko temeljem vlastitih zapažanja ima slobodu stvoriti vlastite stavove i zaključke.

Nacionalna perspektiva

Što uočavate kao zajedničko obilježje novih udžbenika i možete li ilustrirati razlike u načinu interpretacije istih povijesnih događaja.

   Općenito, u srpskim se udžbenicima ne obrađuju previše ratovi 90-tih, zato što se nova demokratska vlast ograđuje od bivše socijalističke vlasti i ne priznaje je, tako da u Srbiji i ne postoji unificirani narativ o tome niti zvanični stav da su to uopće bili ratovi i da je Srbija u njima sudjelovala.

Selektivni fakti

Kojim povijesnim temama će se baviti riječka radionica?

   – Riječka radionica bavit će se razdobljem poslije Drugog svjetskog rata i razvojem socijalističkih odnosa u Jugoslaviji od 1945. godine do njezina raspada.

   U publikacijama koje su nastale kao rezultat nekih prijašnjih radionica vidimo da se u hrvatskim udžbenicima to opisuje kao razdoblje totalitarizma, jednoumlja, obezvrjeđivanja hrvatske kulture i jezika, općenito svega što je imalo hrvatski nacionalni značaj, progona ljudi koji nisu prihvaćali komunistički poredak, od Bleiburga nadalje… Kako je u Srbiji?

   – Ni današnji narativ Srbije nije blagonaklon prema socijalističkom periodu, a tako je i u drugim zemljama. Riječ o je povijesnim narativima koji se baziraju na selektivnim historijskim faktima, kako kome odgovara, a zajedničko im je i veće ili manje relativiziranje ili brisanje tekovina prethodnog socijalističkog sistema i humanističkih vrijednosti poput internacionalizma, društvenog vlasništva ili samoupravljanja.

   Ako govorimo o nekim povijesnim spoticanjima, poput Bleiburga, ne znam je li vam poznato da su u Srbiji zakonom iz 2004. izjednačeni četnički i partizanski pokret kao pokreti otpora, a sad se rehabilitiraju i četnički vojvode, Sve se to se događa po inerciji nacionalističkog programa i restauracije kapitalističkih odnosa od prije Drugog svjetskog rata s tendencijom da se umanji vrijednost socijalističke borbe i tekovina.

   Kako ljudi reagiraju na toliko različitih verzija povijesnih događaja?

   – Na radionicama ima puno iznenađenja, jer do susreta s udžbenicima ljudi i ne znaju koliko na ovim prostorima ima različitih verzija povijesti. Smisao je radionice da to osvijestimo, da pokušamo istražiti kako se i zašto taj povijesni narativ mijenja, te kritički razmislimo koliko je to što nam se servira kao službena istina – valjano. Mislim da je to jako bitno, jer riječ je o materiji na kojoj se zasnivaju društveni odnosi i formira identitet pojedinaca u određenoj državi.