"Očito je Tomislav Merčep to doista rekao jer konačno, kako bih ja to mogao znati", kazao je svjedok, upitan je li optuženik to izjavio u intervjuu objavljenom u Globusu 16. listopada 1992.
“Očito je Tomislav Merčep to doista rekao jer konačno, kako bih ja to mogao znati”, kazao je svjedok, upitan je li optuženik to izjavio u intervjuu objavljenom u Globusu 16. listopada 1992.
Grakalić je na zagrebačkom Županijskom sudu kazao da ne vjeruje da je posrijedi bila interpretacija Merčepovih riječi, već se možda radilo o stilizaciji.
Nije se mogao sjetiti je li snimao razgovor s Merčepom ili je intervju napravio temeljem bilješki. Na upit tužitelja kazao je da mu Merčep nije nikad prigovorio zbog tog intervjua niti je tražio demantij.
Merčepa se kao zapovjednika pričuvnog sastava MUP-a tereti za pljačku, odvođenja i ubojstva srpskih civila sa zagrebačkog, kutinskog i pakračkog područja, no Merčep tvrdi da nije kriv i poriče i da je zapovijedao postrojbom koja se nazivala njegovim imenom.
Svjedok je Merčepa upoznao par mjeseci prije intervjua preko vlasnika izdavačke kuće u kojoj je bio urednik. Dodao je da je s Merčepom pričao o svemu i svačemu, ali najmanje o ratu. Rekao je i da mu Merčep nikad u tim razgovorima nije spominjao Pakračku poljanu, gdje su prema optužnici bili zatočeni srpski civili.
Svjedok Jozo Smuch, koji je navodno bio u planinarskom domu Adolfovac na Sljemenu, kada su tamo u prosincu 1991. dovedene i ubijene supruga i 12-godišnja kći Mihajla Zeca, rekao je da je on u to vrijeme bio u bolnici.
Ispričao je da je čuo za obitelj Zec iz medija, ali da za nju nije znao 1991.
Mihailo Zec ubijen je 7. prosinca 1991. ispred svoje kuće na Trešnjevci, a iste noći na Sljemenu kraj planinarskog doma Adolfovac ubijeni su njegova supruga Marija i 12-godišnja kći Aleksandra.
Zbog ubojstva obitelji Zec, u prosincu 1991. uhićeni su pripadnici pričuvnog sastava MUP-a Igor Mikola, Siniša Rimac, Nebojša Hodak i Munib Suljić, od kojih su neki, prema pisanju medija, priznali ubojstva u istrazi, ali su na sudu oslobođeni optužbe jer su ispitani bez nazočnosti branitelja.
Svjedok se prisjetio da je Igora Mikulu upoznao u zatvoru u Zenici gdje su bili zajedno 2001., dok je Muniba Suljića slučajno upoznao u jednom kafiću pored Dinamova stadiona u Zagrebu. Suljić se, kazao je svjedok, bavio svim i svačim, kriminalom i nije bio čist, a njemu je nabavio “muziku za auto”.
Smuch je na početku svjedočenja rekao da je dosta stvari zaboravio jer je prije nekoliko godina imao tešku prometnu nesreću zbog koje je iznova morao učiti čitati i pisati.
