Prema svim dostupnim informacijama, nije postojao nikakav demonski plan za zaštitu Josipa Perkovića. Štoviše, nitko u Vladi, što je zapravo poražavajuće saznanje, nije razmišljao o tome da će s ulaskom Hrvatske u Europsku uniju iz Njemačke stići jedan jako važan uhidbeni nalog za bivšeg dužnosnika Službe državne sigurnosti zbog organiziranja ubojstva Stjepana Đurekovića.

   Uglavnom, izmjene zakona kojim je reguliran europski uhidbeni nalog rutinski su prošle Vladu, a niti mediji ni HDZ nisu se potrudili doznati što one sadrže. Tek su naknadno svi zainteresirani akteri, uključujući i Banske dvore, primijetili odredbu na temelju koje se odbijaju nalozi za kaznena djela počinjena prije 7. kolovoza 2002. godine. U tom je trenutku postojala u Vladi ideja da se ta klauzula amandmanom ukloni u saborskoj proceduri. Ali, onda je prevladao stav da je bolje da ostane kako je predloženo jer bi se na taj način mogla pružiti efikasna zaštita hrvatskim braniteljima, kad bi protiv nekog od njih došao uhidbeni nalog zbog sudjelovanja u Domovinskom ratu. Nisu uvažene primjedbe Europske komisije da Hrvatska nema pravo na vremensko ograničenje za uhidbene naloge i nakon toga je skoro tri mjeseca trajao spor između službenog Zagreba i Bruxellesa. To je u startu, međutim, iako se riješavalo na međunarodnoj razini, ipak primarno bilo unutrašnjopolitičko pitanje, borba za »dušu birača«.

   Prošle srijede europska povjerenica Viviane Reding i ministar pravosuđa Orsat Miljenić objavili su da je postignut kompromis, a njega su još tjedan dana ranije dogovorili predsjednik Komisije Jose Manuel Barroso i premijer Zoran Milanović. Vlada se složila da će ukinuti spornu odredbu i da to stupi na snagu 1. siječnja, a ne 15. srpnja iduće godine kako je isprva planirano. Usto, Milanović je uspio ishoditi javnu podršku EK uvođenju ćirilice u Vukovar, a Viviane Reding implicitno je pozdravila i ustavne promjene kojima će se brisati zastara za teška ubojstva. Tako su otklonjene mjere protiv Hrvatske koje su u Komisiji već bile u postupku.

Ulovljen u stupicu

I sada već mogu početi svoditi računi prve runde ovog eksplozivnog političkog slučaja. Ono što je neosporno je činjenica da je HDZ poražen. Ta je stranka vozila dvjesto na sat, a onda je udarila u zid. Žilavi su oni, pa šteta nije totalna, ali je itekako ozbiljna. Njihov predsjednik Tomislav Karamarko poslije vijesti iz Bruxellesa nestao je iz javnosti, dva dana ga nigdje nije bilo. Poput Staljina u danima kad je Hitler 1941. napao SSSR. Dovoljno to govori o ošamućenosti HDZ-a. I dok je Staljin vjerovao Hitleru, HDZ je ogromne nade polagao u Viviane Reding i njezinu odlučnost da ne popusti Milanoviću. Do zadnjeg dana u HDZ-u su sami sebe uvjeravali da Vlada neće dobiti niti minute odgode za implementaciju zakonske izmjene koju je tražila Komisija, a o potpori ćirilici nisu niti sanjali. Možda bi i povjerenica i ustrajala na »brzoj i bezuvjetnoj promjeni«, ali njezin šef Barroso radije je išao na kompromis.

Petljanje s udbašem

Iz svega navedenog dalo bi se zaključiti da je Milanović pobjednik odmjeravanja s Bruxellesom i HDZ-om. No, točnija bi nekako bila definicija da, za razliku od političkih protivnika, nije izgubio. S tim da ako premijer uspije osigurati potrebnu većinu za promjenu Ustav mimo HDZ-a i tako bespredmetnima učiniti njihove ucjene, a onda još povjerenstvom dodatno oslabiti Karamarka, to bi se moglo nazvati Milanovićevim potpunim trijumfom. Zasad se može reći samo da se premijer u igri živaca s Komisijom povoljno nagodio i da sve optužbe da je sponzor komunističkih zločinaca nisu, sudeći po spomenutom istraživanju, naškodile SDP-u. Ali, većini hrvatskih građana i dalje nije jasno zašto je Milanović uopće ušao u sukob s EK.

Njegova komplicirana argumentacija o braniteljima jednostavno se nije primila. Malo je tko razumio kako bi se to netko od njih mogao naći na udaru uhidbenog naloga zato što je neki Savo Štrbac podignuo kaznenu prijavu u Madridu, Kopenhagenu ili Stockholmu. Puno više ljudi misli da Milanović ipak nešto petlja sa starim udbašem Perkovićem. U to su svakako povjerovale brojne svjetske, nevjerojatno površno informirane, novine, a to doista može negativno utjecati na percepciju Milanovića i Hrvatske u inozemstvu. Nadalje, nisu rijetke procjene da bi tvrdoglavi Milanović, zbog nekog svojeg hira, inzistirao na odgodi primjene zakonskih izmjena sve do 15 srpnja i pod cijenu sankcija, da se potpredsjednica Vlade Vesna Pusić tome nije suprotstavila i spasila Hrvatsku. To okrnjuje premijerov dobar posao s Bruxellesom. Hoće li idući put ignorirati sva drukčija mišljenja i hazarderski ići do kraja? Ostalo je, znači, dosta upitnika nakon završetka meča s Viviane Reding koji priječe da se proglasi nedvosmislenog pobjednika. Ali, nema nikakve sumnje da Milanović ima razloga za zadovoljstvo, a Karamarko isključivo za zabrinutost.