Novi udar na povlaštene mirovine, uvođenje dodatne štednje u brojna ministarstva te nepopuštanje liječnicima i medicinskim sestrama u sukobu oko plaća recentni su dokazi postojanja sve veće rupe u državnom proračunu. Vlada više nije u prilici kupovati socijalni mir ni kada je riječ o poljoprivrednicima, niti kada se radi o drugim do sada zaštićenim slojevima stanovništva.

  Štoviše, posve je izgledno kako će veliki raskorak u proračunskoj potrošnji Vlada morati smanjivati po striktnim uputama Europske komisije, odnosno tretmanom briselskih stručnjaka koji će biti isti kao i u drugim Unijim zemljama čiji su rashodi bili tri posto veći od proračunskih prihoda.

  – Do ušteda u proračunu mora doći onako kako to predviđaju pravila dogovorena u Maastrichtu. Tu Vlada nema nikakvog izbora. Plan mjera štednje je nužan, bez njega se ne može, ali mora biti praćen drugim mjerama jer sama štednja neće biti dovoljna, napominje ekonomist Damir Novotny.

  Novotny smatra kako brojka od tri milijarde kuna, koju spominje ministar financija Slavko Linić, neće biti dovoljna: »Kada pogledamo iskustva iz drugih zemalja, Irske i Portugala prije svih, vidjet ćemo da su se oni izvukli iz krize relativno brzo jer su politiku vodili u dva smjera. Jedan je štednja u proračunu, a drugi je ekspanzija u privatnom sektoru. Hrvatskoj neće biti dovoljno uštedjeti tri milijarde kune u proračunu, trebat će ušteda od oko deset milijardi, ali s druge strane, zbog povećavanja domaće investicijske potražnje, trebaju se poticati ulaganja u privatnom sektoru.«

  Ekonomski analitičar dr. Ante Babić slaže se s potrebom da se štedi, ali objašnjava kako je Vlada već propustila mnoge prilike za to: »Bilo bi najbolje da se kriza razriješi povećanjem prometa i usluga, ali to je nemoguće. Potrebne su mjere štednje i država može mnogo učiniti na smanjivanju i ukidanju vlastitih programa koji nisu ostvareni. U svakom ministarstvu najmanje je dvadesetak posto troškova previše, sufinancira se i potiče previše toga i problem je što ministri, koji su imenovani, ne mogu odlučivati ništa izvan vlastitog kabineta.»

Ni SAD nema toliko poticaja

– Nevjerojatno je da Hrvatska potiče sedamdeset vrsta poljoprivrednih kultura, to ne rade ni Sjedinjene Američke Države, ni EU. Treba ih poticati desetak, jer poljoprivreda nije socijala«, smatra dr. Babić i dodaje: »Posve je nepotrebno da se sada smanjuju mirovine i plaće jer ministri nisu u stanju provesti uštede i racionalizaciju u sektorima za koje su odgovorni.»

  Da »rezanje« nema alternative, slažu se i drugi ugledni i iskusni hrvatski ekonomski analitičari.

  – Rezanje proračunskih troškova nije sporno, ali svako rezanje traži senzitivnost i strategiju. Čini mi se da ćemo u rezanju, kao i u primjeni fiskalizacije, imati brutalan pristup. Da bi se to napravilo, treba imati ozbiljnu analizu, a još prije toga – treba restrukturirati državu. Naša država je tako velika i skupa, da je hrvatsko gospodarstvo ne može financirati. Zemlja od četiri i pol milijuna stanovnika ne može financirati dvadesetak ministara, jasno poručuje dr. Guste Santini, ekonomski analitičar.

  – Red se mora uvesti i štednja u javnim proračunskim troškovima je nužna, podcrtava dr. Luka Brkić, profesor ekonomije na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti i napominje kako se o tom problemu u javnosti čuju oprečne tvrdnje: »Javne financije se moraju stabilizirati, treba kontrolirati javnu potrošnju i javni dug. To je jedna strana priče, dok se druga pita je li taj problem uzrok ili posljedica ekonomske ili monetarne politike. Pojednostavljeno rečeno, tada se postavlja pitanje – ako se samo štedi, tko će trošiti, odnosno kako bez potrošnje povećavati proizvodnju. U krajnjem slučaju, tko će investirati u državi u kojoj se sve manje troši?«.

  »Dakle, mi nemamo konsenzus među ekonomistima što znači ova recesija i u kojem smjeru idemo«, naglašava dr. Brkić.

  Državni proračun proteklih desetak godina neprekidno je u porastu. Dok je 2003. i 2004. godine njegova rashodovna stavka bila oko 85 milijardi kuna, onda je 2008. godine narasla na 120 milijardi kuna i nije se smanjivala.

  »Smatram da bi se proračunski rashod mogao smanjiti na 105 milijardi kuna, koliko porez može namiriti,« drži dr. Ante Babić i kaže kako će mjere nužnog rebalansa Vlada provesti po strogim naputcima Europske komisije.

  – Slijedi nam »program za deficite« Europske unije, koji je nalik na program MMF što smo ga već mogli proći. Takvu su proceduru prošle mnoge zemlje, sve smo to mogli i sami, ali ako se iz Bruxellesa vidi bolje, onda je ta procedura put k izlazu iz proračunskog deficita, objašnjava dr. Babić.

  Problem održivosti mirovinskog sustava ekonomski analitičari smatraju jednim od najvažnijih.

  »Kad se govori o smanjenju mirovina, ne može se »crna rupa« mirovinskog sustava promijeniti smanjenjem dijela mirovina, a da se ne raspravi pozicija mirovinskog osiguranja od tri stupa, te brojne druge okolnosti«, naglašava dr. Luka Brkić.

Socijalne mirovine

Guste Santini naglašava kako treba uvesti socijalne mirovine za starije od 75 godine koji nemaju sredstava za život, ali da umirovljenicima koji imaju prihod od imovine država mirovine ne treba davati. »Mirovinski sustav treba korjenitu reformu«, veli Santini.

  Javnost je, proteklih godina, bila upoznata s nekoliko prijedloga reformi javne i državne uprave koje bi urodilo uštedama koju su tek sad pred nama. »Da se prihvatila moja porezna reforma, ona bi rezultirala smanjenjem od pedeset posto u Poreznoj upravi. Treba restrukturirati državu jer se ne mogu zauvijek smanjivati prava korisnika državnog proračuna«, napominje dr. Guste Santini.

  Rješenje neće doći »s neba«, slažu se ekonomski analitičari, uz napomenu da ni kopiranje inozemnih iskustava nije pouzdano rješenje hrvatske ekonomske rupe bez dna.

  »Niz je elemenata koje treba uzeti u obzir kad se gleda zašto neka društva uspijevaju biti ekonomski uspješna ili održiva, a druga ne uspijevaju. Dilema nije štedjeti ili trošiti, nitko nije ni protiv štednje, ni protiv potrošnje, stvar je uvjeta u određenoj sredini. Ne možemo kopirati tuđa rješenja,« objašnjava dr. Luka Brkić.

  Odluke o rezovima, smatraju ugledni ekonomisti, očito su nužne, ali nije bilo neophodno da ih se donosi u posljednji trenutak i po uputama EU. Vlada ih je mogla, bezbolnije i lakše, donijeti još na početku mandata.