Nema osnove za raspuštanje zagrebačkog SDP-a. Zagrebački SDP treba ujediniti jer je trenutno podijeljen, kao da se prije tri godine nije oslobodio onih koji su ga doveli u takvo stanje – izjavio je prije nekoliko dana šef SDP-a Zoran Milanović na pitanje o raspletu unutarstranačkog sukoba u glavnom gradu. 

  No, da li mu stranačko članstvo, kandidati i na koncu građani uopće još vjeruju kad to kaže? Ako se sukobi i javne prozivke kandidata Davora Bernardića, Gordana Marasa i Miranda Mrsića nastave, hoće li se organi ipak raspustiti? Ne bi bilo prvi puta, jer SDP na cijelom nizu mjesta i razina potresaju duboki unutarnji sukobi, a isključivanje kandidatkinje za potpredsjednicu SDP-a Zagreba i bliske suradnice Davora Bernardića, Aleksandre Kolarić, zbog kritika o lex Perković (zbog čega je cijela priča poprimila novi naziv – »lex Alex«) uvelike je pridonijelo stavu kritičara da Milanović autokratski vodi SDP. 

  U posljednjih nekoliko mjeseci tako su redom raspuštena tijela stranke u Istarskoj županiji i Gradu Puli, potom mjesec dana kasnije u Međumurskoj županiji, pa je nedavno raspušten i SDP u Poreču uz imenovanje povjerenika iz sasvim drugog grada, Rovinja, a sada evo, na istoj sjednici Predsjedništva na kojoj je donesena i odluka o isključenju Aleksandre Kolarić, i u Dubrovniku. Kako je poznato, ranije, nakon ere Milana Bandića u Zagrebu je bila raspuštena cijela organizacija, uključujući i članstvo, dok u ovim odlukama članske iskaznice nisu upitne i novi unutarstranački izbori održat će se po načelu jedan čovjek-jedan glas. 

 Dodatni problemi

No, svaka od tih situacija zasad je Milanoviću i vrhu stranke donijela samo dodatne probleme: u Istri je na djelu raspad sistema, jer ne samo da SDP na lokalnim izborima nije uspio pobijediti IDS (mada jest popravio samostalni rezultat u odnosu na prethodna razdoblja) nego nema ni jedinstva oko odluke tko bi uopće trebali biti kandidati koji će smiriti strasti i homogenizirati organizaciju na tom području. Ibler želi šefa Hrvatske lutrije Danijela Ferića na čelu Županijske organizacije, barem je tako bilo donedavno, dok se nije pročulo da je protiv toga Slavko Linić, pa se odlučilo Ferića kandidirati za Grad Pulu, a mladu zastupnicu Tanju Vrbat za županijsku šeficu. Milanovićev proteže Peđa Grbin u međuvremenu je prestao sloviti kao kandidat za vođu na terenu, a u međuvremenu je došlo do krize i u Forumu mladih SDP-a Pule, koji je također u rasulu, a pod kontrolom je Grbina te sada u Istri već i u ekipi koja je smjenjivala prethodnu proideesovsku garnituru ima onih koji se protive Milanovićevim oktroiranim kadrovskim rješenjima. 

  U Međimurju se dogodilo slično – Milanović je podršku dao kandidatu koji je na kraju na lokalnim izborima izgubio, a organizacija je cijelo vrijeme bez vodstva, dok je u Gradu Dubrovniku sada kažnjeno vodstvo koje je koaliralo s HDZ-om u Gradskom vijeću jer je to, kako kažu u vrhu SDP-a, za njih potpuno neprihvatljivo. Ibler želi na čelu dubrovačke organizacije eurozastupnika Olega Valjala, no potpuno je nejasno zašto su, da bi Valjalo kao kandidat Iblera ondje pobijedio na redovnim izborima, organi stranke morali biti raspušteni? Valjalo se mogao sasvim normalno kandidirati za predsjednika, odraditi kampanju i izlobirati pobjedu nad Olgom Muratti ili bilo kojim drugim kandidatom, no Ibler se pravda da stara garda u »neposlušnim« lokalnim organizacijama od Istre preko Međumurja do Dubrovnika nije željela u članstvo primati mlađe kadrove (o svakom učlanjenju obavezno raspravlja gradski ili općinski odbor) te je time baza ostala vjerna starim kadrovima koji onda po inerciji odnose pobjedu. To je prilično tanak argument jer Oleg Valjalo jest član stranke i nitko mu ne brani da se sam izbori za svoju bazu u stranci i pobijedi, tim više što ima Milanovićevu podršku i to je javna tajna. 

 Pustimo da govori

Dakle, umjesto da »svoje« kandidate podrži na redovnim izborima u stranci, Zoran Milanović sa svojim se Predsjedništvom radije odlučuje na raspuštanje organa i kompletnu rekonstrukciju na terenu. 

  – Stranka je blokirana ljudima koji bilježe loše izborne rezultate, a nemoguće ih je iskorijeniti jer imaju desetljetnu bazu u članstvu. Oni ne koriste stranci, nego sebi – kaže jedan član nacionalnog Predsjedništva pravdajući takvu politiku vrha stranke. »A ako vam smeta izraz raspuštanje, ako je percepcija takvoga izraza negativna, ok, smislit ćemo novi. Sviđa li vam se rekonstrukcija?«, kaže naš sugovornik, dokazujući s koliko se pragmatizma vrh stranke odnosi prema činjenici da Ibler uporno oktroira svoje kandidate stranačkoj bazi.

  Primjer Grada Zagreba, naravno, ključan je: Zoran Milanović priznao je, upravo nakon slučaja »lex Alex« da mu kandidat Davor Bernardić nije po volji. Učinio je presedan i javno se izjasnio protiv nekog kandidata unutar stranke, što dosad doista nikada nije činio: »Ne sviđa mi se što se kampanja jednog kandidata vodi na animozitetu prema Vladi, i to kandidata koji je s 27 godina svoj prvi posao imao u Hrvatskom saboru. To je moja greška«, rekao je Milanović, dodajući i da se u kampanji za predsjednika zagrebačke organizacije SDP-a radi o »prljavoj igri«. Kako je poznato, Bernardić je jedini glasao protiv isključenja Aleksandre Kolarić iz stranke (doduše, njegova je kandidatkinja), a u intervjuu jednom tjedniku ovih dana kritizirao je Vladinu politiku i čak izjavio da »zrak na Markovu trgu drugačije miriše«, aludirajući na otuđenost Milanovićeve Vlade i ministara od građana. To mu je jako zamjereno, a nakon što je Ivan Račan na facebooku napisao da je Bernardićeva kampanja netransparentna jer nije donio jasna izborna pravila, to se protumačilo kao najava raspuštanja zagrebačkih stranačkih organa i konačna likvidacija neposlušnog Bernardića. S druge strane, Aleksandra Kolarić ne misli odustati i tražit će priliku da govori i pred Statutarnom komisijom i Glavnim odborom (koji mora potvrditi odluku o isključenju), a u vrhu stranke postoje velike razlike u odgovoru na pitanje bi li proskribirana Alexis, kako je zovu, trebala uopće dobiti priliku da se izjasni o ovoj odluci Predsjedništva. Šef Glavnog odbora Josip Leko upućuje je na Statutarnu komisiju, statutarni master-mind Arsen Bauk tvrdi da odluka Predsjedništva nije posao Statutarne komisije jer je Predsjedništvo formacijski iznad nje, a glavni tajnik stranke Igor Dragovan poručuje da po njemu ona nema pravo doći ni na Glavni odbor, a kamoli sudjelovati u raspravi na toj točki dnevnog reda. Drugi dio članova Predsjedništva misli da joj treba dati da govori jer će to barem umanjiti njezine javne istupe i pažnju javnosti. 

  »Ako je ostavimo pred vratima na Ibleru, imat ćemo galamu oko ‘žrtve’danima. Pustimo je da govori, a ako se većina Glavnog odbora odluči da je podrži, onda nam je bar jasno na čemu smo – da Predsjedništvo nema podršku stranke. No, uvjereni smo da Kolarićku nitko neće podržati i da će ovaj slučaj još ojačati snagu predsjednika Milanovića«, kažu njegovi suradnici sa Iblera.

 Do apsurda

Naravno, mladoj SDP-ovoj ekipi zabavno je tumačenje stranačkog statuta do apsurda, pa ističu da članak 19. temeljem kojeg je isključena Kolarić govori da se osoba koja učini štetu stranci mora isključiti – odmah! »To znači da smo još dva dana i zakasnili, trebalo ju je isključiti u trenu kad je objavljen tekst na Indexu«, kažu ironizirajući. 

  Demokracija, dakle, može biti i zabavna za one koji njome upravljaju. No, činjenica je da Bernardićeva ekipa u Zagrebu nema podršku samo obične članice Kolarić nego i dva potpredsjednika SDP-a s najvećim brojem glasova s prošle konvencije – Rajka Ostojića i Zlatka Komadine, a također i da je posebna specifičnost SDP-a uvijek bila u tome da baza, obično članstvo, po sistemu bottom-up kreira kadrovsku politiku na koju je vrh uvijek morao pristajati. To je trebalo biti još više fundirano uvođenjem modela jedan čovjek-jedan glas, no čini se da su se stvari preokrenule i da šef stranke Milanović sa svojim članovima Predsjedništva ima pravo birati lokalne predsjednike prema vlastitim kriterijima. Hoće li takvo shvaćanje demokracije »pojesti« njega ili njegove suparnike, zasad je nemoguće sa sigurnošću predvidjeti. Zagreb će biti dobar pokazatelj.