Rijekin je trener Kek potvrdio osjećaj (znanje!), za promjene u sastavu i igri... Jer, Krstanovića je izvukao iz naftalina. Rijeka je napravila preokret kada je izgledalo da su lađe potonule
Nogometaši Rijeka su i dalje jedina neporažena momčad u HNL-u. Nakon što su u Puli dvaput morali dobiti istog suparnika. Pokazali su karakter nakon što su u jednom trenutku bili upali u crnu rupu. Vratili su se i napravili preokret. Sada zaostaju bod za Dinamom, a poravnati su s Hajdukom, koji u sljedećem kolu stiže u goste na Kantridu. Jadranski derbi kao poslastica.
Riječani su prošli istarsko minsko polje, tamo gdje je Hajduk doživio jedan od svoja dva poraza. Mučili su se više nego što se očekivalo, ali utoliko je pobjeda slađa. Kvaliteta je na kraju presudila, bila je jača od umora igrača Rijeke čije su glave još bile u flasterima od portugalskih udaraca u bradu. Vratili su se pobjedničkom kolosijeku u jednoj od najtežih utakmica. Kek je Pamića uhvatio za rogove.
Stadion Aldo Drosina. Sudac: Marko Matoc (Zaprešić) 6,5. Gledatelja: 3.500. Strijelci: 0:1 Benko (22′), 1:1 Franjić (42′), 2:1 Križman (48′), 2:2 Kvržić (77′), 2:3 Krstanović (83′). Žuti kartoni: Blagojević, Graf, Jo (Istra 1961), Pokrivač, Mujanović, Maleš, Močinić (Rijeka). Crveni karton: Woon (90′), Mujanović (90′).
ISTRA 1961: Ježina 5,5, Horvat 5,5 (67′ Graf)–, Čagalj 5,5, Budicin 5,5, Woon 5, Obšivač 6, Blagojević 6, Havojić 6 (85′ Sačer) –, Franjić 6,5, Jo 6,5, Križman 6,5
Nastavlja se giljotiniranje trenera. Nakon Jurčića (Dinamo), Ganjta (Hrvatski Dragovoljac), Steinbrücknera (Osijek), »obješen« je i nastariji u HNL-u, Ivan Katalinić (62). Deset kola je sjedio na koprivničanskim fakirskim čavlima (jedna pobjeda), do smjene. Uzalud se žalio da nema momčad…
Kralj svih hrvatskih trenera je istarski »boškarin«, bez konkrencije najjači i najteži, Div iz Žminja, Igor Pamić. Na klupi Puljana neprestano od 29. ožujka 2011. godine. Sam vuče klupski voz pun problema, primoran stalno krpati momčad, skupljati bodove za ostanak. Taktičkom mudrošću i snagom mišića.
Protiv Rijeke svjestan da mora naložiti vatru s drvima na raspolaganju, a ona su oskudna i vlažna, povukao se u bunker, gurnu lažnog »centarfora« Križmana u krilo riječkim stoperima Kneževiću i Mariću, i čekao da gosti otvore karte. Rijeki stoperi nisu imalikoga čuvati (?), a onda je početkom nastavka Križman oživio podalje od stopera, na krilu… I matirao Vargića.
U sastavu Rijeke nije se pojavio Kramarić (nije bio ni na klupi), navodno dogovor s trenerom, ali vratio se Sharbini. Na lijevoj strani u rasporedu 4-2-3-1, ali su Krvžić i Sharbini prijetili po bokovima.
Dirigentsku je palicu u Pirlovu stilu preuzeo Ivan Močinić. S četiri znalca na sredini terena (Maleš, Pokrivač, Močinić i Sharbini), Rijeka je lako kontrolirala utakmicu. Puljani su bili na barikadama, nisu uspjevali prebaciti igru na riječku polovinu terena.
Dvadeset minuta je Kekova ekipa vedrila i oblačila. Sve je dobro funkcioniralo do dvadesetak metara od suparničkih vrata, a onda nije bilo onog finog zadnjeg pasa. Odnosno, nekoliko je lopti prošlo kroz kazneni prostor, ali na njima nije bilo adrese primatelja… Ipak, kada je Kvržić odapeo po lopti, odbijanac od prečke spremno je pokupio, a tko će drugi nego – Benko. Pola sata je to bio banket Riječana, ali stavili su u usta tek jedan mršavi zalogaj.
Prerano su se u prvom poluvremenu zadovoljili ranim vodstvom, digli vesla (agresivnosti) i dozvolili da se Puljani razmašu. Kod prvog gola (Franjića), nikoga nije bilo u bloku (?), a kod drugog otvorila se rupa na lijevoj strani obrane. Dvije nedopustive taktičke greške. Ozbiljna momčad si ne može dozvoliti takvu neozbiljnost.
Rijeka se nakon tri minuta nastavka našla u minusu. Od gotovine napravila je veresiju. Puljani su ih najprije uspavali, da bi nakon toga počeli trčati. Utakmica je u nastavka dobila na zanimljivosti. Razbijeni su taktički okovi, Puljani su se nakon vodstva razgoropadili, kao da su osjetili da u riječkim spremnicima nema dovoljno goriva. Brzinom su riječkoj obrani zadavali problema. Pamić je napravio pritisak na zadnju liniju Rijeke s četvoricom igrača u prednjoj liniji. Rizik, bez obzira što je imao prednost. Osjetio je umor na Riječanima, promijenio taktiku u odnosu na defenzivnih pola sata.
Kek je tražio ofenzivna rješenja, jer igra prema naprijed je bez dinamita. Najprije s Mujanovićem pa onda s Krstanovićem, umjesto igrača sredine terena (Sharbini, Pokrivač). Tražila se, naime, okomitost, a ne čuvanje lopte. I pogodio. Krstanović je bio »joker« iz rukava!
Puljani su se borili s nožem u zubima. Sve što je Riječanima izgledalo tako lako i jednostavno u rasipničkih prvih pola sata, u nastavku je postalo vraški komplicirano. Puljani su pokazali kako se srčanošću nadoknađuje manjak kvalitete u odnosu na suparnika.
Riječani, međutim, nisu bili ižmikani limuni. Močinić je pogodio gredu, a nakon kornera, Kvržić je lopti pronašao put do mreže za izjednačenje. I natjerali Puljane opet u bunker. Minirao ga je, dignuo u zrak granatom iz kaznenog prostora, elegantno – Krstanović. Stavio stvari na svoje mjesto. A Rijekin je trener Kek potvrdio osjećaj (znanje!), za promjene u sastavu i igri… Jer, Krstanovića je izvukao iz naftalina. Rijeka je napravila preokret kada je izgledalo da su lađe potonule. Definitivno su Puljani pravili račun bez krčmara – Matjaža Keka.
