Trokut koji čine političari, novinari i PR-ovci Bermudski je trokut – koliko neizbježan, toliko i smrtonosan. Riječ je o posebnoj vrsti simbioze bez koje nema (medijskog) života u svemiru, u kojoj su jedni ovisni o drugima i hrane se međusobno, ali istovremeno jedni bez drugih i umiru. Bojimo se novinara više nego batine, kažu političari. Mediji su kancerogeni, kažu PR-ovci. Politika je toksična, kažu – političari, a potpisuju novinari.

   Upravo je o trolistu proizvođača, kupaca i posrednika informacija bilo riječi na uvjerljivo najzanimljivijoj panel raspravi održanoj u sklopu ovogodišnjeg Weekend Media Festivala u Rovinju na temu »Što se smije, a što se ne smije« u političkom komuniciranju, gdje se aktualni ministar u Vladi Ivan Vrdoljak uvelike ogradio od komunikacijske strategije Vlade, priznavši da takve strategije ni nema, a profesori i praktičari komunikologije i PR-a ustvrdili da je upravo to najveća mana Vlade Zorana Milanovića jer, čak i kad ima dobre poteze, Vlada ih ne zna dobro iskomunicirati.

Top priča

Drastičan primjer je lex Perković, za koji svi sudionici, pa čak i trenutno proskribirana isključena SDP-ovka Aleksandra Kolarić, tvrde da možda nije principijelno problematičan, ali je iskomuniciran loše i na štetu same države, SDP-a i premijera Milanovića. Tako je politika potpuno preuzela primat u raspravi o efikasnom komuniciranju, a premijera Milanovića na stageu na kraju zdušno branio samo – Čedomir Jovanović, bivši potpredsjednik Vlade Srbije, a sada šef minorne Liberalno demokratske stranke, kao vjerojatno najbolji primjer političara kojeg su pojeli, zakucali i »ubili« upravo mediji i kolege političari. Što je najzanimljivije, osim izjave da sankcija zbog lex Perković za Hrvatsku neće biti – upravo jer na njihovu sprečavanju radi njegov HNS, što je naravno ostalo neizrečeno – ministar Vrdoljak nije se puno uplitao u tu top priču. Držao se pašteta, za koje su tog dana mediji pisali da ih je on naručio 40 tona, a ne Robne zalihe, pa mu je to izvrsno leglo da bi argumentirao koliko su novinari površni.

   – Ono što ja znam o lex Perković, nije puno. Jer najviše sam vremena zadnjih mjeseci proveo ispod vode, rekao je Čedo Jovanović aludirajući na »harakiri« koji mu je priređen u matičnoj Srbiji i gdje je njegova karijera vjerojatno dotakla dno na rubu izbornog praga, čime je odmah pokupio simpatije publike u Rovinju.

Milanoviću desetka

– Bruxelles je pokazao veliku dozu nerazumijevanja za Hrvatsku, a na tablici od 1 do 10 vašem premijeru Milanoviću dajem desetku za obranu dostojanstva države. A malo i za aroganciju. Jer, lako je reći da je drčni premijer za sve sam kriv, ali vjerojatno nije tako. Osim onoga s prijevodom, e to ste uradili stvarno »srbijanski«, jadno, rekao je Jovanović.

   Nakon kalvarije koju je prošao od srpskih medija, zbog čega je bio doista idealno odabran sugovornik na ovu temu, Jovanović je rekao:

   – U Srbiji je blato do koljena i neprestano vas bodu noževima u leđa, tako je svaki dan, dok vas ne sahrane. A ako ste baš natprosječno izdržljivi, možda možete završiti ovako kao ja, kao afrički slon, izubijan, ali još na nogama. Moja je danas prednost da me više ni ne mogu pobijediti, sav arsenal je već upotrebljen i dalje jednostavno nema: bio sam ustaša, šiptar, europski sluga, CIA, ali evo dugovječniji sam narkoman od Jima Morrisona i Jimmyja Hendrixa zajedno. Nakon svega, ja svojoj sekretarici ujutro odmah kažem: nosi novine van iz ureda, iz higijenskih razloga. Neću da se dalje trujem, plastično je odnos medija i politike opisao Jovanović.

   Naravno, Aleksandra Kolarić koja je, osim što je netom isljučena iz SDP-a, ujedno i šefica Hrvatske udruge za odnose s javnošću, dakle cehovski predsjednik svih PR-ovaca, nije se složila da je Milanovićev inat prema Europskoj komisiji mudar ili simpatičan, dapače: ocijenila ga je samo jednim od pokazatelja da njegova Vlada uopće nema komunikacijsku strategiju nego samo – nesnalaženje.

Strah od novinara

A da ih se političari boje kao crnog vraga, potvrđuje i aktualni član Vlade, ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak:

   – Da sam barem ja bio ispod vode kao Jovanović cijelo ljeto, ovako često imam dojam da u Vladi imamo komunikacijsku strategiju, ali još češće znam da je nemamo. Često gubimo fokus, odugovlačimo donošenje odluka. U frasu smo, u strahu od novinara i medija. Ja znam da moramo raditi najbolje što možemo bez straha od pritiska novinara, ali to nije lako. U mojoj glavi zvoni: nema razloga za strah, ali nekad se i ja uplašim kako će se informacije prenijeti. Na kraju dobijem »batine« prvo od novinara, a onda i od svojih PR-ovaca – iskreno je priznao ministar Vrdoljak.

   Iako je kritizirao vlastitu Vladu i vladine PR-ovce, Vrdoljak je nastavio otvoreno govoriti, upitan od novinara zašto je Milanovićeva Vlada zatvorena u sebe, autarkična i autistična u mnogo čemu, a za što je lex Perković opet dobar primjer:

   – Ok, priznat ćemo grešku, važno je da situaciju s EK možemo popraviti i da smo to svladali. A znate kako vam je to u politici: najprije ti narastu krila, ego, pa te novinari oblijeću, pa se pojavi prvi kritički tekst, pa ti novinari počnu ići na živce, pa počneš birati samo one medije koji ti se sviđaju, pa samo njih zoveš… Pa se zezneš. Ali ipak je važno jedno: mi radimo najbolje što možemo. A ako to nitko ne prepozna, pa dobro, vratit ću se ispod kruške u svoje selo. Ne bih baš volio da završim u blatu izubijan kao kolega iz Srbije, ali mi reforme provodimo i po cijenu gubitka izbora, stavio se ministar Vrdoljak ipak na kraju u obranu svoje Vlade, dokazujući da je interes koalicije ipak iznad interesa da se osobno svidi novinarima. Ali i požurio je kući, jer svakoga dana čeka porod svoje supruge: »Samo je to život, sve ostalo je prolazno«, reče ministar i zbriše od novinara i PR-ovaca…