Lex Perković, Vukovar i ćirilica, ekonomske prilike - tri su teme na kojima se sukob do kraja produbio. Hoće li SDP na sukob odgovoriti smanjivanjem ovlasti ili čak promjenom Ustava i ustavne pozicije šefa države, kako bi zadržali kompletnu kontrolu
Iako je prije svega tri tjedna premijer Zoran Milanović najavio da će SDP ponovno podržati predsjednika Republike Ivu Josipovića na predsjedničkim izborima u borbi za drugi mandat, odnosi dva prva čovjeka hrvatske države trenutno su na najnižim granama ikad. Lex Perković, Vukovar i ćirilica, ekonomske prilike – tri su teme na kojima se sukob do kraja produbio. Jedino pitanje koje se nameće u ovom trenutku odnosi se na daljnje ovlasti i poziciju institucije predsjednika Republike: hoće li SDP na sukob odgovoriti smanjivanjem ovlasti ili čak promjenom Ustava i ustavne pozicije šefa države, kako bi vladajuća stranka zadržala kompletnu kontrolu nad svim polugama vlasti, pa i nad Pantovčakom.
Odgovor na to pitanje sada sigurno nije moguće službeno dobiti iz Banskih dvora, no svako-toliko i ranije su se puštali probni baloni koji su govorili o tome da premijer Milanović povremeno razmišlja ne bi li, za funkcioniranje sustava u kojem se sad po Ustavu faktički sudaraju dvije jake funkcije – predsjednika Vlade i predsjednika Republike – te odnose možda trebalo omekšati reformom u vidu izbora predsjednika države iz redova Sabora, a ne neposredno od građana, ili slično. Na taj način bi stranka koja kontrolira većinu u parlamentu istovremeno i potpuno kontrolirala šefa države, što sada objektivno nije slučaj. Naravno, ovo je zasad tek na razini špekulacija jer ako to i planira, SDP s tim neće izlaziti u javnost, ali činjenica jest da je u ovom trenutku upravo u tijeku ozbiljno međusobno »šamaranje« i odmjeravanje mišića između premijera i šefa države. Stoga je logično postaviti pitanje ovlasti šefa države u budućnosti.
Lex Perković
Problem je nastao nakon što je premijer Milanović svoj problem s lex Perković odlučio rješavati udarom na Josipovićevog savjetnika za nacionalnu sigurnost, Sašu Perkovića, sina Josipa Perkovića kojega Njemačka traži zbog optužbi o ubojstvu Stjepana Đurekovića. Nakon što je predsjednik Josipović u više navrata izjavio da je lex Perković, odnosno ponašanje Vlade oko tog slučaja zaoštravanja sa EK, štetno, iz vrha Vlade mu je poručeno da bi trebao ukloniti svog savjetnika Perkovića juniora s funkcije jer bi se potencijalno mogao naći u sukobu interesa zbog svoje mogućnosti pristupa svim obavještajnim informacijama o slučaju svoga oca. »Kad se izmjeni Ustav i ukine zastara, moći će se pokrenuti istraga protiv Josipa Perkovića (i u Hrvatskoj). Budući da njegov sin po prirodi stvari raspolaže s brojnim informacijama, Saša Perković mogao bi se naći u sukobu interesa. To bi postao velik problem, pa već sada treba razmišljati o tome da ga se razrješi savjetničke dužnosti«, poručeno je iz Vlade.
Naravno da bi se Saša Perković mogao naći u sukobu interesa, no s obzirom na to da je predsjednik Josipović već uoči ove izjave, u velikom intervjuu za nacionalnu televiziju jasno rekao da ne vidi taj sukob interesa i da Saša Perković za njega nije problem, očito je takva kronologija događanja na Pantovčaku shvaćena kao Milanovićev izravni udar na procjene i autoritet predsjednika Josipovića. Svoj problem premijer želi riješiti žrtvovanjem jednog od glavnih predsjednikovih savjetnika – zato se sukob zaoštrio do kraja: jer je premijer putem medija odlučio polemizirati sa šefom države. Josipović mu je to jako zamjerio, rekavši da premijer uvijek istima diktira u pero, a da izravnog dijaloga nema, te da mu »ne pada na pamet« micati Perkovića mlađeg. »Saša Perković ne radi ništa vezano uz predmet o kojem se radi«, pojasnio je Josipović zašto ne smatra da bi trebao smijeniti svog savjetnika.
Ono što je predsjednika Vlade Milanovića iziritiralo očito je činjenica da je predsjednik Republike gotovo od prvog dana sukoba s Europskom komisijom i povjerenicom Viviane Reding oko europskog uhidbenog naloga zapravo vukao vodu na mlin očekivanja javnosti i same EU, pa je ispalo da i Josipović sudjeluje neizravno u tom ukoru koji je Hrvatska iz Bruxellesa dobila i još ga dobiva u vidu najave sankcija zbog lex Perković. Milanoviću teško pada što mora popustiti i što se očito pokazuje da je bio u krivu, barem kad je u njegovoj vlastitoj snazi pred EU riječ, a Josipović je otpočetka izjavljivao da treba pažljivo odvagnuti i da bi lex Perković mogao postati štetan za Hrvatsku. S obzirom na to da je iz Vlade više puta neslužbeno poručeno da su se sve aktivnosti oko lex Perković u odnosu na EK odvijale u dogovoru i uz znanje Pantovčaka, jasno je zašto se premijer Milanović našao osamljenim i ogorčenim u toj bitci.
Lekcija Vladi
No, nije uopće nije samo lex Perković trenutna točka sukoba dvaju vodećih državnih čelnika: Josipović je kritizirao i način uvođenja ćirilice u Vukovar, dapače htio je vlastitom »«pomirbenom« inicijativom između Vlade i branitelja na neki način održati lekciju Vladi kako se to ispravno radi, no na kraju su ga odbili i vukovarski Stožer, a očito i Vlada. Svejedno, Josipović je na toj temi bio pomirljiviji od Milanovića i govorio i stvari koje i desnica možda želi čuti. »Vlada je pogriješila mijenjanjem europskog uhidbenog naloga, ali i postavljajući dvojezične natpise u Vukovaru bez temeljite pripreme svih zainteresiranih – građana, branitelja, srpske manjine i političara«, otvoreno je rekao svoj stav Josipović.
Prvi sukob koji se između predsjednika i premijera dogodio, međutim, bio je odmah na početku mandata ove Vlade, kad su ukidane povlaštene mirovine i kad se šef države otvoreno pobunio tadašnjem prijedlogu da se i predsjednik Republike, po završetku mandata – »nađe na burzi«. Sukob se dogodio potom i oko ovlasti predsjednika oko Oružanih snaga – pri izmjenama zakona Pantovčak je tražio veće ovlasti u civilnom nadzoru vojske, a uskoro potom je s Pantovčaka bila naručena i velika anketa, prema kojoj je ispalo da 53 posto građana podržava povećanje ovlasti predsjednika. Ono se međutim nije dogodilo, još. Josipović tako nije dobio podršku premijera niti u svom sukobu sa šefom SDSS-a Miloradom Pupovcem prošle godine, oko proslave Oluje i napisa u listu Novosti – iako SDP-u ne trebaju nužno SDSS-ovi glasovi u parlamentu za zadržavanje većine, premijer je u tom sukobu ipak na kraju podržao Pupovca, i to mu je na Pantovčaku zamjereno. S druge strane, recentnom podrškom njegovoj novoj kandidaturi, šef SDP-a Milanović zapravo je razbio priče o tzv. trećem putu, grupi okupljenoj oko Nikice Gabrića i dijelu stranaka centra, koji su se htjeli približiti predsjedniku Josipoviću i postati novi politički faktor. Tako će šef države nužno ostati »vjeran« stranci iz koje je došao i bez koje, realno, ne može dobiti novi mandat.
Ovih dana otvara se i novi sukob, oko teme koja je premijeru Milanoviću itekako važna kao ideološka razdjelnica u Hrvatskoj, i na kojoj je također spreman mijenjati Ustav: na referendumu za inicijativu U ime obitelji oko definicije braka u Ustavu. Iako vladajući čak planiraju izmjene Ustava na način da se onemogući da se o temeljnim ljudskim pravima, kao što je partnerski odnos istospolnih osoba, odlučuje na referendumu i smišlja plan B u vidu prijedloga o protureferendumu referendumu U ime obitelji, predsjednik Josipović istodobno vrlo hladnokrvno proturječi Vladi: – Ja naravno mislim drukčije kada je riječ o meritumu o samom sadržaju (oko inicijative U ime obitelji), ali isto tako sam ustvrdio da su se ispunili uvjeti za referendum i da referendum treba održati. Predsjednik tu nema nikakvu nadležnost, osim što i ovom prilikom ističem kako valja poštivati Ustav i zakone – poručio je Josipović. Zadnjih dana on je kritizirao i odluku Vlade o smanjenju plaća rektorima, a preuzima i inicijativu oko uvođenja građanskog odgoja u škole, na sastanku bez resornog ministra.
Predsjednik je Vladu uostalom kritizirao i zbog loše ekonomske situacije: odluku o prodaji HPB-a i Croatia Osiguranja ocijenio je dokazom koji »govori o lošoj ekonomskoj situaciji«, a u jednom od ležernih ljetnih intervjua poručio je Vladi i da je »strah od odlučivanja paralizirao Hrvatsku«, što je doista neugodna pljuska za sve ministre i premijerove suradnike. Općenito, predsjednik često govori o tome da nedostaje investicija i inicijativa, i dosta objektivno kritizira pad BDP-a i ostale negativne pokazatelje u RH, a svojedobno je Vladu kritizirao i kao nedovoljno socijalno osjetljivu.
Ustavne promjene
Naravno, odnos Josipovića i Milanovića međusobno je stalno uvjetovan. Predsjednik je izabran 2010. kao kandidat SDP-a i, mada je zamrznuo članstvo, to će de facto ponovno biti. SDP ne može ignorirati činjenicu da Josipović kontinuirano ima podršku od 75 do 80 posto građana, što je ogroman postotak. Josipović, pak, da bi tu podršku zadržao kao predsjednik svih građana, a ne samo lijevih birača, igra i na kartu »pomirbe« sa širim slojevima, od branitelja do seljaka. Njegova umjerena politika očito dobro prolazi kod građana i morao bi se pojaviti doista jak kandidat zdesna da bi se Josipović uopće trebao pobojati za novi mandat na Pantovčaku.
Ono čega bi se možda ipak trebao bojati, i što možda i jest u osnovi ovih sukoba, jest institucionalni i ustavni položaj u odnosu na Vladu i jaku ličnost premijera Milanovića. – Da bi se mijenjale ovlasti predsjednika, treba promijeniti Ustav, a ja za takvo što nisam čuo – rekao je SDP-ov Igor Dragovan svojedobno, kad je to bilo tema. Sada su, ove jesni, međutim, upravo ustavne promjene na dnevnom redu pa će biti zanimljivo vidjeti neće li premijer Milanović možda posegnuti i za tim sredstvom ne bi li funkciju šefa države doveo pod svoju kontrolu. Kako je poznato, premijer će prvog dana zasjedanja Sabora idućeg tjedna po prvi puta održati »poslanicu«, odnosno dati godišnji izvještaj o radu Vlade, pri čemu bi, kako neki najavljuju, moglo biti i riječi o odnosima s predsjednikom Ivom Josipovićem – tada će biti jasno u kojem će se smjeru dalje kretati odnosi dva vodeća čovjeka Hrvatske.
