Schlossplatzom je odjekivalo »Volim te Rijeko«, »Najdraža Rijeko«, »dajte Stuttgarta da se igramo«, a uskoro je to bilo garnirano s nekoliko baklji i dimnih bombi
STUTTGART Sve je počelo još u srijedu navečer. Doduše, malo diskretnije nego dan kasnije. Prvi navijači »Rijeke« stigli su na poprište utakmice 24 sata prije nego što su bijeli istrčali na Mercedes Benz Arenu i uglavnom se zabavljali na glavnoj stuttgartskoj šetnici Konigstrasse i obližnjim ulicama.
Uklopili su se u masovno kušanje vina. U Stuttgartu je u srijedu počeo festival vina, nešto slično kastavskoj Beloj nedeji. Dan kasnije negdje oko 10 sati počeo je na ulicama Stuttgarta jedan drugi festival, festival riječke navijačke radosti koji je trajao do početka utakmice.
U jutarnjim satima na Konigstrasse i mjesto okupljanja navijača »Rijeke«, glasovitim stepenicama i parkovima Schlossplatza, počeli su dolaziti navijači odjeveni u prepoznatljive plavo bijele boje.
Oko podneva već ih je bilo nekoliko stotina, a kako se utakmica bližila tako je glasovita Konigstrasse počela sve više nalikovati na riječki Korzo.
– Vi ste mi odnekud poznati – govorila je jedna srednjovječna gospođa u pratnji supruga kolegi Robertu Ferlinu. Ekipa s Kastva i iz Mučića iskoristila je priliku za »fotkanje«, dok su mnogi navijači tražili hlad i pivom kratili vrijeme dok se na stepenicama nije sakupio dovoljan broj navijača i započeo pjesmu.
Schlossplatzom je odjekivalo »Volim te Rijeko«, »Najdraža Rijeko«, »dajte Stuttgarta da se igramo«, a uskoro je to bilo garnirano s nekoliko baklji i dimnih bombi.
To je bio znak za do tada diskretno osiguranje. Desetak interventnih policajaca je »istrčalo« na trg, a jedna policajka na tečnom »bosanskom« zbog simpatičnog naglaska izazvala veliki pljesak među okupljenima.
– Nemojte više paliti baklje. Ako upalite još jednu baklju nećete vidjeti igre već ćete ostati s nama! – kazala je između ostaloga gospodična i postala glavna atrakcija.
Mnogi su se poželjeli slikati s njom, poput vrbničke Armade koja je kako to i dolikuje u Stuttgart stigla »naoružana« s 50 litara žlahtine. Nudili su svima plodove svojega rada, pa i čistaču koji je neumorno sakupljao sve ono što je ostalo ispod nogu raspjevanih navijača.
Uskoro su i obližnji kafići počeli nalikovati na one na Korzu, naručivala se piva/kava na čakavskom, svako malo iz drugoga kafića započinjala je pjesma.
Ubrzo se pojavio i predsjednik kluba Damir Mišković sa suprugom Snježanom i Idrizom, školskim prijateljem od malih nogu.
Mnogi navijači su iskoristili priliku za fotografiranje s predsjednikom kluba koji je svakome od njih neumorno objašnjavao kako će izgledati novi stadion na Kantridi, zbog čega je nužno sanirati stijene i kako će dodatno ojačati momčad…
Kako se bližila utakmica tako se atmosfera s ulica počela seliti prema stadionu. Boduli, Kirci, Istrijani, Zamećani, Kastavci, Opatijci, Grobničani… slili su se u jednu veliku rijeku navijača koja je krenula prema Mercedes Benz Areni.
Bilo je mnogih koji su na put poveli cijele obitelji, doživjeli ovu utakmicu kao obiteljsku svetkovinu i nije im bilo žao na put potrošiti ušteđevinu. Na Mercedes Benz Areni bilo je i pola obitelji Mihalović. Bivši direktor »Rijeke« (u vrijeme osvajanja prvoga Kupa Hrvatske) Zvonko stigao je na tribine u pratnji prijatelja Nina.
– Čovjek je došao na utakmicu motociklom iz Portsmoutha gdje radi… Zatvorio je radionu, sjeo na motor i došao u Stuttgart prije nego mi automobilom iz Rijeke – objašnjavao je Miha.
Riječka dijaspora nije brojna, ali je vjerna i bučna baš kao što je to bila nikad brojnija skupina navijača »Rijeke« na jednom europskom gostovanju.
