Gordana Sobota Matejčić: Moramo razbiti stereotipe; baština je briga svih nas, a ne samo konzervatora

Kod konzervatora nema improvizacija, postupa se po točno određenoj proceduri i zadanim rokovima i tako mora biti. Vjerujem da laiku djeluje nerazumljivo i sporo. I doista je sporo u situacijama sankcija, kada je zbog zakonom utvrđenih procedura gubitak vremena presudan i kada dolazi do nepovratnih devastacija

Nova pročelnica Konzervatorskog odjela u Rijeci je Gordana Sobota Matejčić, diplomirani povjesničar umjetnosti, profesorica latinskog jezika i rimske književnosti koja je ovu funkciju preuzela početkom srpnja. Riječ je o dugogodišnjoj djelatnici Odjela, koja se do sada bavila zaštitom pokretnih kulturnih dobara. Imenovanje je povod ovom razgovoru.  

 U Ministarstvu kulture istaknuli su da su se odlučili za Vaše imenovanje zbog koncepta razvoja Konzervatorskog odjela Rijeka kojeg ste ponudili. O kakvom je konceptu razvoja riječ? Koje su zadaće pred Konzervatorskim odjelom Rijeka?

  – Konzervatorski posao je jasno definiran i jednak u svim konzervatorskim odjelima u državi, a to je štititi baštinu po najvišim međunarodno utvrđenim standardima struke, a u skladu sa Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. A hoće li na nekom području biti sjajnijih rezultata ovisi o zajedništvu građana, lokalne samouprave i nas, te naravno financijskoj podlozi, mada to nije nužno, jer i s malo novaca rezultati mogu biti izvrsni. Ključ je u zajedničkoj motiviranosti, tada nema greške. Uspjeh bi bio razbiti uvriježeni stereotip da je baština isključivo konzervatorska svojina i briga. Baština je naša, zajednička i svi snosimo odgovornost kakvu ćemo je predati budućim generacijama. Srž koncepta su predviđene zajedničke akcije na svim mogućim poljima kulturne baštine uz permanentno obavještavanje, senzibiliziranje i uključivanje javnosti. 

Spomenuti su fondovi EU. Koji će se konkretno riječki odnosno županijski projekti aplicirati prema fondovima EU?  – Na području naše nadležnosti već je realiziran projekt prijave za financiranje palače Moise u Cresu koja se prenamjenjuje u Centar za cjeloživotno obrazovanje Sveučilišta u Rijeci. Cjelokupnu dokumentaciju izradio je Konzervatorski odjel u Rijeci u suradnji sa Službom za pripremu i provedbu projekata Europske unije Ministarstva kulture (preliminarna tehnička procjena, studija provedivosti, poslovni plan, kao što su provedena i istraživanja te je izrađen konzervatorski elaborat op.a ). Prema tome modelu, kreće se u izradu dokumentacije za veći broj kulturnih dobara, a prvi dokument koji je nužan je preliminarna tehnička procjena (Preliminary Technical Assessment), sukladno metodologiji Vijeća Europe. Do sada se izrađivala dokumentacija za Samostan Gomirje, cjelinu naselja Lubenice, bedemi grada Krka, arheološka zona Mirine – Fulfinum (Omišalj), pastirski stan Niska (otok Cres), što je šest od ukupno 17 projekata iz Republike Hrvatske. Nadalje, dokumentacija se planira izraditi i za arheološko nalazište Sv. Petar u Osoru, Metropolis – lučka skladišta u Rijeci, Guvernerovu palaču u Rijeci, Dvorac Frankopan u Kraljevici i cjelinu grada Bakra. Naravno tu je i kompleks Rikard Benčić.

Dobri temelji

Kako biste ocjenili dosadašnji rad Konzervatorskog odjela Rijeka?

  – Služba zaštite kulturnih dobara je u Rijeci utemeljena još 1947. godine. Davno prije nas postavljeni su temeljni principi djelovanja. Ukratko, štiti se nepokretna, pokretna i nematerijalna baština na području Primorsko-goranske županije. Najveći dio posla, a naglašavam dio, predstavlja zaštita 77 kulturno-povijesnih cjelina, čime Konzervatorski odjel u Rijeci prednjači, s obzirom na sve ostale odjele u Hrvatskoj. Primjerice iza nas je KO Split s 56 cjelina, zatim slijedi KO Pula s 46, a tek onda svi ostali. Prema centrixu – našem centralnom sustavu urudžbiranja, kroz pisarnicu Konzervatorskog odjela Rijeka u 2012. godine obrađeno je oko 9.500 pismena (akti, predmeti). Ove godine će zbog postupka legalizacije broj biti i veći. No, funkcioniramo jako dobro. Ponovo vam ponavljam da je to dio posla, i u to se ne ubrajaju konzervatorska organizacija i nadzor svih vrsta zaštitnih radova na kulturnim dobrima, izrada konzervatorske dokumentacije, elaborata, ekspertiza, znanstvenih radova, organizacija izložbi, muzejskih postava (primjerice Sakralne zbirke na Košljunu i Franjevačkom samostanu u Cresu), evidentiranja i zaštita izvaninstitucionalnih knjižnica i arhiva, da ne nabrajam dalje. A sagledavši stanje najvrjednijih primjera mogu samo reći da sam ponosna na generacije starijih i sadašnjih kolega koji su marljivo i samozatajno radili sve ove godine.  

Ovlastiti komunalce

Koliko je zaposlenih u Odjelu i kako komentirate činjenicu da mnogi ovu instituciju vide kao vrlo spor, gotovo »zatvoren« državni aparat?

  – Zaposleno nas je ukupno 25, od toga 18 konzervatora. Nije problem izračunati prosjek i učinkovitost, s obzirom na prije spomenute brojke. Nadalje mi smo Uprava, Uprava za zaštitu kulturne baštine, dužni smo provoditi zakone, primarno Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, a zatim i ostale propise koji se odnose na zaštitu a riječ je o Zakonu o općem upravnom postupku, Zakonu o građenju, Prekršajnom zakonu, Kaznenom zakonu, Zakonu o jedinicama lokalne samouprave, prostornim planovima. Svi naši upravni akti podliježu i sudskoj kontroli u ostupcima pred upravnim sudom. Stoga nema improvizacija, postupa se po točno određenoj proceduri i zadanim rokovima i to tako mora biti. Vjerujem da laiku djeluje nerazumljivo i sporo. I doista je sporo u situacijama sankcija, kada je zbog, ponavljam, zakonom utvrđenih procedura gubitak vremena presudan i kada se dešavaju nepovratne devastacije. No nije do nas. 

 Kako onda ubrzati postupak , koji je recept za učinkovitost?

  – Bilo bi mudro ovlastiti komunalne službe pri lokalnim samoupravama, da u jednostavnim postupcima kontroliraju i sankcioniraju manje devastacije, navesti ću primjere vama bliske komunalne problematike, tipa neprimjerenih tendi, reklamnih natpisa, neprimjereno postavljenih klima uređaja, parcijalnih i neprimjerenih bojanja i slično. Nešto poput odnedavno uvedenih ovlasti da sankcioniraju nepropisnoparkiranje.  

Ekonomski potencijal

Od Vas Ministarstvo kulture očekuje pomak u komunikaciji s lokalnim, županijskim vlastima? S kojim se problemima pri tom najčešće konzervatori u Rijeci suočavaju?

  – Iskreno još ne znam, tek mi slijede razgovori. Mislim da će se poteškoće u komunikaciji riješiti kada se shvati ogromni ekonomski potencijal baštine, i to ne samo pojedinačnih kulturnih dobara, tipa kaštela, samostana, crkvi, arheoloških nalazišta, već upravo ambijenata, čitavih kulturno-povijesnih ambijenata. Kada se to prepozna i uvrsti u strategije gospodarskih razvoja lokalnih samouprava, županije, problema gotovo pa da i neće biti. 

 Čuvaju li Riječani svoju baštinu? Gdje se uočavaju problemi?

  – Trenutno je u Rijeci najugroženiji sloj baštine arhitektura i urbana oprema 19. i ranog 20. stoljeća, te ostaci ostataka staroga grada, još svega nekoliko primjera građevina čiji slojevi sežu duboko u povijest, sve do antike. To su stare derutne zgrade u kojima živimo, koje građani ne prepoznaju kao baštinu, a vrijeme je za njihove ozbiljne popravke. Predstavnici stanara na svoju ruku i u najboljoj namjeri pokreću radove. Upravitelji zgrada, uz čast iznimkama, nemaju spremne majstore ni znanja dorasla toj visokoj razini obrta i primjenjene umjetnosti, nas ne zovu u pomoć jer nisu svjesni da im treba konzervator, i imamo rezultat ozbiljnih nepovratnih devastacija. Dodatna otežavajuća okolnost je potpuno iskrivljena svijest o vlasništvu, i iščekivanje nekog imaginarnog odgovornog, najčešće državu, konzervatore ili pak Grad, koji će doći i financirati uređenje pročelja, krovišta, stolarije privatnih stambenih zgrada. U konačnici grad kojeg smo naslijedili postaje smiješna iskrivljena slika izvornog. No, uvođenje spomeničke rente, gradski natječaji sufinanciranja »pročelja i krovišta«, te »javnih potreba u kulturi« bitno je promijenio tijek na bolje. Prvi rezultati su već vidljivi. 

 Spomenička renta

Gdje su po Vama vidljivi ti rezultati?

  – Na već priličnom broju primjereno obnovljenih zgrada unutar zaštićene kuturno povijesne cjeline grada Rijeke. Ipak, od najvećeg značaja je ovogodišnja odluka da zaštita kulturnih dobara bude uvrštena u »Strategiju kulturnog razvitka Grada Rijeke 2013-2020« u dijelu »Posebnih strateških ciljeva i mjera«. Vjerujem da su to generacije konzervatora priželjkivale. Mi imamo sreću da radimo u tom vremenu. Neobično me veseli spoznaja da je u Rijeci stasala druga ili već treća generacija Riječana koji su se posve identificirali s gradom. Riječ je i o veoma mladim ljudima. Njihova strast prema čuvanju vlastitog identiteta kroz čuvanje riječke baštine je nevjerojatna, predivna. Nema razloga brinuti se kome ostavljamo Rijeku.