Čuda se rijetko događaju, zato se tako i zovu… Rijeka je jučer srušila diva iz Stuttgarta u čarobnoj predstavi, napravila iznenađenje, ali s obzirom na ono što je prikazala, nije riječ o čudu. Povijesna pobjeda u najboljem izdanju Riječana ove sezone. I nakon jedanaest utakmica Kekova je momčad neporažena, uzela je europski »skalp«. Ostvarila ono u što su vjerovali samo igrači i navijači. Primljeni pogodak malo je pomutio slavlje, ali Rijeka je dobila, ima prednost i što je najvažnije – pokazala da može ravnopravno (bolje!) igrati sa Stuttgartom.

   Pljesak Riječanima nakon prve dionice. Mreže su ostale netaknute, dobro su prošli Nijemci! Kek, nekdašnji stoper, po trenerskoj je filozofiji – pit bull. Napada čim se ukaže prigoda. Labbadia, strateg Stuttgarta, bio je napadač (28 golova za Bayern u tri sezone…), postavio je momčad koja je htjela, ali nije uspjevala igrati. Pa je prvi napadač Ibišević vidio loptu samo s dalekozorom. Rijeka je u prvih pola sata pokazala zube, anestezirala njemačkog lava. Mogla mu je u dva navrata iščupati i zube, zabiti gol…

   Bingo! Prvi smo puta pogodili momčad. Dobro, možda i nije bilo teško s obzirom na broj igrača izvan stroja, ali ipak… Kek se u rasporedu na terenu držao parole iz najave – Ajmo igrati! Rijeka je u prvom poluvremenu iznenadila Stuttgart. U taktičkom i igračkom smislu. Visoko postavljena zadnja linija, a Zlomislić je bio bliži suparničkoj obrani, nego što je štitio svoje stopere. Agresivnom igrom, brzom loptom iz prve, Riječani su suparnicima oduzeli manevarski prostor.

   Dobro je funkcionirao sustav 4-4-2. Alispahić je dobio poziciju fantaziste, iza Benka, mijenjao često mjesto sa Sharbinijem, koji je odradio i veliki defenzivni posao. Grobničan je neutralizirao Japanca Sakaija. Na toj je strani bio i Austrijanac Harnik, dvostruka prijetnja. Rijeka je ofenzivni bočni potencijal ponudila na suprotnoj strani, Tomečak – Kvržić. Brzina i eksplozivnost. Dok se na sredini terena Maleš, kao i uvijek, veoma dobro bavio geometrijom. Na drugoj je strani Alispahić imao svog čuvara u zadnjem veznom, Boki, koji mu je obrađivao gležnjeve. Dok je Benko vodio žestoku bitku protiv snažnog Rudrigera, ali i cijele njemačke obrane.

   Rijeka je igrala brzo i dopadljivo, taktički bez greške u fazi obrane, u kojoj su prva brana bili Benko i Sharbini. Kontrolirali su Kekovi »ratnici« sredinu terena dinamičnom i agresivnom igrom. Nijemci su tek u nastavku uspjevali izlaziti zna riječku zadnju liniju…

   Nakon sat vremena Močinić je dobio ulogu kreatora, a Alispahić je preselio lijevo i napadao visoko kao i Krvžić na »desnom krilu«. S Benkom u špici Riječani su imali četiri igrača prema naprijed. Potvrda da će utakmicu do kraja igrati na pobjedu. Nisu bili impresionirani suparnikom, niti značajem utakmice. A kako je najavljivao Kek, čudesan ambijent Kantride bio je dodatni adrenalin.

   Potrošio je Alispahić gorivo do 69. minute i mjesti prepustio Pokrivaču. Dio Kekove strategije vođenja momčadi. S novim ljudima podignuti (ili zadržati), intenzitet igre.

   Tomečak je tjerao u očaj svog čuvala Molinara. Upalio je fitilj na Stuttgartovoj bačvi baruta u 74. minuti. Centaršut kao poziv na svadbu i Benko je dočekao svoj najdraži gol, 28. otkako je u dresu Rijeke. Zaslužena eksplozija radosti na stadionu i na terenu. Zaslužili su Riječani. U šahu su držali renomiranog suparnika od početka do kraja utakmice.

   A kada su Nijemci vidjeli da je vrag odnio šalu, napali su, ali je Vargić branio magnetskim rukavicama. Dok nije sijevnula kontra na riječko ludilo koje potpisuje – Kvržić. Kratko je trajalo… Šteta zbog primljena pogotka. Kao da je 2:0 bio prelijep san…