Treba puno muke i truda da bi postao kvalitetan pjevač, onaj koji traje. Svi drugi bljesnu i nestanu, a meni to nije namjera, veli Antonio
Za koji dan, točnije u srijedu, 21. kolovoza, na Malu će se Ljetnu pozornicu u Opatiji popeti vjerojatno najmlađi interpret koji je na tom kultnom mjestu odlučio održati prvi samostalni koncert. S tek napunjenih sedamnaest godina, Antonio Krištofić, »domaći sin«, odnosno jedan od onih na kojima glazbeni svijet Primorja ostaje, poznat je i prepoznat kao »dečko koji zna« ne samo u ovom dijelu Hrvatske, već i u njezinom ostatku. Iza njega su brojni festivalski nastupi, skupni koncerti, gostovanja u televizijskim glazbenim emisijama, ali, da ne bi netko mislio kako je to Antonio sve ostvario preko noći, valja istaći kako iza njega stoji dugogodišnji rad. Ljubav ka glazbi otkrio je još u ranom djetinjstvu, dok mu je prvi mikrofon bio, vjerovali ili ne, uvijek flomaster. Njega je, na nagovor Ivane Herman, profesorice glazbe u osnovnoj školi zamijenio onim pravim prvi put 2008. godine.
Flomaster kao mikrofon
Kako to obično i biva – pobjednike svi vole, pobjednike svi zovu, pa je Antoniju uslijedilo period »pojačane glazbene aktivnosti«.
– Nakon Kvarnerića bio sam dio dječjeg mjuzikla »Novi dan«. E, tog se perioda sjećam kao vrlo lijepog. Pamtit ću ga uvijek po tome što sam radeći i nastupajući u tom mjuziklu upoznao puno prijatelja i oslobodio se treme. Nakon toga natjecao sam se na Festivalu Kukuriček u Đurđevcu i na Knin Festu (nagrada za najbolji scenski nastup i nagrada stručnog žirija op.a.), a 2010. godine prvi sam put stao i na mikovsku pozornicu. Lorenza Ana Puhar i ja bili smo pratnja Voljenu Grpcu u kompoziciji »Kvarnerski raj« za koju je glazbu napisao Zoran Trumbić, tekst Robert Pilepić, a aranžman Aleksandar Valenčić. Odonda su zaredali nastupi, kaže Antonio.
Ma koliko se trudili nismo mogli od Antonija izvući odgovor na pitanje ima li djevojku, a ako ne djevojku, a ono bar simpatiju, što veliki dio curica ostavlja bez vrlo, vrlo važne informacije. Na upit lude li curice za njim kao recimo za Justinom Bieberom, Antonio se samo nasmijao, odmahnuo rukom i prozborio:
– Moj prvi samostalni koncert održat će se u srijedu, 21. kolovoza, u 21 sat na Maloj ljetnoj pozornici u Opatiji. Cijena ulaznica je 35 kuna i moć će se kupiti na blagajni Ljetne. Gosti koncerta su moji dragi prijatelji – Matea Matić iz grupe Yamas, Stefani Di Lenardo Zamlić i Luči Krnić, moja plesna pratnja, Voljen Grbac, Vivien Galletta, Antonela Malis, Duško Jeličić Dule i Bonaca, te Mario Lipovšek Battifiaca. Koncert će se sastojati od mojih pjesama, mojih suradnji i od obrada nekih pjesama koje će klavirski popratiti Aleksandar Valenčić. Program će voditi Neno Pavinčić. Za ovu se večer pripremam već duže vrijeme. Želio bih da to izgleda baš onako kako sam zamislio, da pokažem publici ono što sam do ada gradio i da publika uistinu uživa. Nadam se da će mi se želja ostvariti.
Publika ovog kraja Antonija pamti kao unuka oca ČA vala, odnosno po lanjskom nastupu na Festivalu Melodije Istre i Kvarnera, tijekom kojeg su izvodeći pjesmu »Čovek otrok je zavavek« (Mauro Staraj – Alfred Šaina/Mauro Staraj – Mauro Staraj) osvojili publiku diljem Istre, Kvarnera i otoka, te si priskrbili titulu viceprvaka MIK-a 2012. godine. A do suradnje s Duškom Jeličićem Duletom, i do sveopćeg mišljenja kako je Antonio i u »stvarnom životu« Duletov unuk, došlo je, upravo ovako:
– Napravili smo pjesmu za MIK i samo nam je još falio u pjesmi »nono«. Nije trebalo dugo razmišljati kome bi ta uloga najbolje legla, tko bi s ove naše ča glazbene scene bio najbolji nono. Dule, i uvijek samo Dule. On je odmah pristao i dogodilo se to što se dogodilo. Između svih lijepih stvari i izvrsnog plasmana, čak i to da su nam nakon nastupa mnogi prilazili i pitali »je li ti on zapravo nono«. Odgovarao sam »je«. I neka tako i ostane.
Rad, rad i rad
Kako je Antonio nedavno ostvario i duet s Antonelom Malis, poznatom opernom divom, logično je bilo pitati – Antonio, voliš duete, ha?
– OK su mi. Kako je ovaj nastao? Spontano kao i sve vezano uz mene. Uglavnom, prije kojih mjesec dana s Antonelom sam snimio pjesmu »Nima ga«. Pjevajući ju, dobro se osjećamo i ona, i ja, a to je najvažnije. Uskoro za tu stvar, za koju je glazbu napisao Duško Rapotec Ute, tekst Vjeko Alilović, a aranžman Aleksandar Valenčić snimamo i spot.
Mladi je Krištofić, osim na festivalima zablistao i na državnoj dalekovidnici i to u emisiji »Pjevaj moju pjesmu«.
– U prošloj sezoni emisije predstavljao sam ekipu Opatije kao kapetan. U prvoj emisiji pjevao sam pjesmu »Molitva za Magdalenu« Olivera Dragojevića i taj put smo i pobjedili. U drugoj sam pjevao »Ti si lijepa«, stvar Crvene jabuke. Za mene je to bilo jedno predivno iskustvo, lijepo druženje. Upoznao sam puno poznatih s naše estrade i dobio puno dobrih savjeta. Emisija je humanitarnog karaktera i najveće ispunjenje mi je to što smo uveselili Božić dečku iz Lovrana i njegovoj obitelji. Iskreno, ne volim emisije u kojima se traže i stvaraju zvijezde. Ne bih se prijavio ni u emisiju »Pjevaj moju pjesmu« da nije bila humanitarnog karaktera. Ne volim to brzinsko stvaranje zvijezda. Mišljenja sam kako treba puno muke i truda da bi postao kvalitetan pjevač, onaj koji traje. Svi drugi bljesnu i nestanu, a meni to namjera nije.
Da Antonio puno truda ulaže u svoju pjevačku karijeru govori i podatak da uz to što pohađa srednju opatijsku Hoteljersko-ugostiteljsku školu, te Glazbenu školu Tarla, već tri godine školuje glas pod budnom paskom mentora Vivien Galletta i Voljena Grpca.
Podrška obitelji
– Je li mi to prednost, ili otegotna okolnost? Mislim da mi je sad već svejedno. Mogu biti zahvalan na tome što su me kao najmlađeg prihvatili, tako da se ne osjećam drugačiji od ostalih. Zahvalan sam ljudima poput Katje Budimčić, Damira Kedže, Alena Polića i drugih koji me prate i cijene moj rad.
Doznajemo i da Antoniju prije nastupa »na nosu visi« natpis – ne diraj.
– Prije nastupa se upjevam. Preporučam bližnjima kad je neki malo veći nastup da me se klone jer znam biti poprilično dosadan. Treme uvijek imam, ali ne kao na početku.
A upravo su ti bližnji najveća podrška Antoniju na njegovom glazbenom putu.
– Podršku obitelji imam stvarno veliku, pogotovo mame i tate koji su tu od samog početka. Smatram da je važno imati iza sebe najprije roditelje, a onda ostale. Bez toga u mojim godinama malo tko može uspjeti.
Nakon prvog samostalnog koncerta, tijekom čije organizacije se Antonio podosta »oznojio«, nastavit će kao i prije njega, što znači kava i kupanje s frendovima ili opuštanje i odmaranje do jeseni. A najesen, počinju sve te škole koje pohađa, ali i ulazak u studio, te rad na novim pjesmama i projektima s kojima će pred publiku izaći kao »konačno punoljetan«. Dakle 2014. godine.
