Kompjutori su upaljeni, pored njih su slušalice, na ekranima se svašta nešto događa: u jednom kutu promiče film, u drugom tekst, a centralno dominiraju simboli za pokretanje, pauziranje i stopiranje audiovizualnog sadržaja.

Mlade glave se okreću, pričaju, pa se zadube u ekrane i tastature i tipkaju. Priča se na hrvatskom, ali naglasci su čudni, a onda uleti malo njemačkog, pa je opet graja i kreativni nered. 

   U prostoriji na drugom katu Filozofskog fakulteta u Rijeci na trsatskom kampusu definitivno ne vlada ljetni fakultetski san; 30-ak mladih ljudi nešto vrlo ozbiljno radi. Drugi pogled otkriva malo više.

Veza između filma u jednom i teksta u drugom kutu ekrana nije proizvoljna, očito se radi o titlanom prevođenju domaćeg filma, no odgovor na pitanje zašto se čuju i njemački i poljski i talijanski jezik te kakav je to skup, treba ipak potražiti kod informiranijih.

A to su profesorice na riječkoj kroatistici Sanja Zubčić i Željka Macan, voditeljice međunarodnog projekta filmskog prevođenja »Pronađeno u prijevodu«, koji ove godine traje od 1. do 13. srpnja. 

   Projekt je postao vidljiv prošle godine, nakon što je ovim entuzijasticama iz Riječke kroatističke škole odobren trogodišnji Intenzivni program Erasmusa, akademske mobilnosti namijenjene visokom obrazovanju. Zubčić objašnjava da su potporu dobili već u prvom ciklusu Intenzivnih programa. 

  Uvjetni »kroatisti«

– Projekt je dobio potporu kao jedan od triju odabranih, organizira ga Riječka kroatistička škola, a partneri su nam Institut za teorijsku i primijenjenu znanost o prevođenju Sveučilišta Karla Franza u Grazu, Filološki fakultet Jagellonskog sveučilišta u Krakovu te Odsjek za slavensku filologiju Fakulteta za strane jezike i književnosti Sveučilišta u Udinama. Sa svake od tih institucija u Rijeku stiglo je po desetoro studenata sa svojim profesoricama – kaže Zubčić. 

   Sad je već malo jasnije zašto se u prostoriji čuje toliko jezika, no sve ih ipak prekriva hrvatski, što očito znači i da studenti moraju s njime imati neke veze. 

   – E, to je već malo kompliciranije. Naime to su samo uvjetno »kroatistike«. Recimo u Grazu se studira BHS, bosansko-hrvatsko-srpski, u Italiji je srpsko-hrvatski, a samo u Poljskoj ima i »čisti« hrvatski. No svi su ovi studenti govornici, odnosno studenti nekog od jezika s ovih prostora – objašnjava Zubčić. 

   A zašto baš film i filmsko prevođenje? Kroatistike se obično bave pisanim tekstom, no voditeljice »Pronađenih u prijevodu« zaključile su da je film dinamičniji i da u nekim segmentima može ponuditi više. Macan tako kaže da je film dobro sredstvo za učenje jezika u kontekstu, a Zubčić da je film »živ« te da uvijek ima i govornu raslojenost. 

   Na prvom, prošlogodišnjem projektu radio se igrani film, pa su studenti prevodili hrvatski kinohit »Koko i duhovi«, a ove godine odluka je pala da film u fokusu bude dokumentarni, pa studenti prevode »Pun kufer« Tomislava Jelinčića i »Veliki dan« Đure Gavrana. 

  Prevođenje u interakciji

Budući da je riječ o Intenzivnom programu Erasmusa, intenzivno se i radi. Za Joannu Karch, studenticu kroatistike iz Poljske, to ipak nije pretjerano naporno. 

   – U devet ujutro počinjemo s radionicom, završavamo negdje oko 16 sati, onda zajedno gledamo neki film, što sve završi oko 18-19 sati, ali nakon toga imamo dovoljno vremena da nešto vidimo, razgledamo… – kaže Joanna, koja je na ovoj radionici prvi put. 

   Njena kolegica i prijateljica Julia Szymanjska, koja ju je nagovorila na dolazak, ovdje je već bila prošle godine pa može usporediti dojmove. 

   – Ove godine imamo više vremena, uspjela sam vidjeti Rovinj, Poreč i Pulu, a bili smo i na Grobniku… Nije da samo sjedimo na kampusu – kaže Julia, jedna od onih poljskih studenata koji bez ikakvih rodbinskih veza s Hrvatskom ipak upisuju kroatistiku. U njenom slučaju to je zato što je jako interesira sve što se događa na Balkanu i u Hrvatskoj. 

   – Vaša zemlja je najmodernija u sklopu Balkana, i po tradiciji je vrlo zanimljiva, različita, imate ta tri dijalekta… – oduševljeno priča Julia. 

   Marija Glišić je u drugoj skupini. Oni prevode filmove na njemački jezik. Studira u Grazu, a porijeklom je iz Srbije. Za radionicu je čula prošle godine, a ove se odlučila prijaviti. Prevođenje joj nije problem, ali neke tehničke stvari jesu. 

Kompliment školi

Gaia Napoli također želi biti prevoditeljica, a već ima iskustva u prevođenju s mađarskog jezika. Srpsko-hrvatski, koji se studira u Udinama, izabrala je zato što joj je otac 2004. dobio posao u Zrenjaninu, a u Hrvatsku se zaljubila još 1998. kad ju je prvi put posjetila. 

   Zajedno s Gaiom je Elia Filinić, predstavnica domaćih snaga, koje su voditeljice projekta odlučile uključiti ove godine u rad radionice. 

   – Super je iskustvo, i lijepo je malo slušati i govoriti talijanski – kaže Elia, kojoj također ništa od posla nije naporno, jer vrijeme brzo prolazi. A to joj je ujedno i jedini problem radionice; što će završiti za dva kratka tjedna. »Da bar malo dulje traje«, reći će na kraju. 

   No nije samo prevođenje u fokusu radionice. Kako objašnjavaju Zubčić i Macan, polaznici imaju priliku prisustvovati i predavanjima o dokumentarnom filmu i filmskoj kritici, sudjeluju u filmskim večerima, slušaju o tehnikama prevođenja, a na kraju će biti organiziran i okrugli stol. Da ne bude sve samo posao bez zabave, organiziraju se opuštena druženja na kojima od upućenih doznajemo da se vrlo rado i na pozornici pjevaju razni hitovi u karaoke verzijama. 

   Veliki kompliment Riječkoj kroatističkoj školi je činjenica da je trogodišnji projekt odobren u Erasmusu iz prvog pokušaja, za što je zaslužno uspješno popunjavanje 40 stranica EU birokracije. Dvije godine su gotovo odrađene, mladi prevoditelji stekli su iskustva u prevođenju igranog i dokumentarnog filma, no što je s trećom? 

   Voditeljice su tajanstvene. 

    – Možemo samo reći da će biti humanitarnog karaktera. O detaljima naknadno – govore uz smiješak.