Prije nekoliko dana iz kaznionice u Turopolju izašao je nekadašnji potpredsjednik Vlade zadužen za gospodarstvo, Damir Polančec. On je tu služio kaznu od 11 mjeseci zbog toga jer je vukovarskom odvjetniku Petru Miletiću iz državnog proračuna isplatio pola milijuna kuna za nepotrebnu stručnu studiju. 

    Polančeca ja na tu kaznu osudio poznati sudac Ivan Turudić. Polančecu nije pomogla činjenica da je u ovoj stvari bio više manje nevin jer je svojim dogovorom s odvjetnikom Miletićem zapravo državi uštedio novac. Polančec je tvrdio da je Miletić naručio spornu studiju jer su mu se na taj način obeštetili honorari koje je izgubio budući da su nezadovljni radnici Borova srpske nacionalnosti odustali od tužbi. Oni naime nisu dobili otpremnine i nije im u cijelosti priznat radni staž. Zbog dobrog vladanja Polančec je pušten 40 dana ranije. U zatvoru je bio zadužen za tjeranje ptica s uzgajališta riblje mlađi. Osim ovog slučaja Polančecu je zasad presuđeno i u takozvanom slučaju reflektori u kojem je nakon nagodbe s USKOK-om dobio uvjetnu kaznu zatvora od godinu dana s rokom kušnje od četiri godine. Trenutno se protiv njega vodi još jedan postupak, u takozvanom slučaju »Spice« gdje je zajedno s bivšim čelnicima Podravke optužen da je tvrtku oštetio za više od 400 milijuna kuna.

  Otvorena kaznionica

I dok je jedan potpredsjednik Vlade zadužen za gospodarstvo ovih dana izašao iz zatvora drugi je u njega ušao. Naime, prvi potpredsjednik Vlade Kukuriku koalicije Radimir Čačić upućen je na izdržavanje kazne. U Remetinec se javio 17. lipnja kako bi odslužio 22 mjeseca zbog prometne nesreće koja se dogodila 8. siječnja 2010. godine u Mađarskoj na autocesti prema Budimpešti u kojoj su poginule dvije osobe. Mađarski je sud naložio da od 22 mjeseca kazne najmanje 11 mora provesti u zatvoru. Prije nešto više od godinu dana Čačić je na županijskom sudu u Kaposzvaru prvostupanjskom presudom osuđen samo na uvjetnu kaznu, te se činilo da se njegova politička karijera neće prekidati. Međutim, krajem prošle godine drugostupanjski je sud kaznu preinačio i odredio da Čačić ipak mora iza rešetaka provesti najmanje 11 mjeseci. Prije nekoliko dana, Čačić je stigao u kazneno popravni dom u Valturi pored Pule. Riječ je o zatvoru otvorenog tipa gdje kaznu služe osuđenici za prometne prekršaje. Kako se neslužbeno doznaje, Čačić bi mogao raditi u zatvorskoj knjižnici. 

Klimavi dokazi

Naravno kruna svih zatvorskih kazni za političare ona je koja je prošle godine izrečena nekadašnjem premijeru i predsjedniku HDZ-a Ivi Sanaderu. On je naime u studenom prošle godine nepravomoćno osuđen na deset godina zatvora za slučajeve INA – MOL i Hypo. U prvom se Sanadera tereti da je preko računa tvrtki Roberta Ježića od MOL-a uzeo mito od ukupno deset milijuna eura kako bi mađarskoj tvrtki izmjenama dioničkog ugovora omogućio da bez 50 posto plus jedne dionice praktički samostalno upravlja nekadašnjom najvećom hrvatskom naftnom tvrtkom. U slučaju HYPO radi pak se o tome da se Sanadera tereti da je početkom devedesetih kao ministar vanjskih poslova uzeo mito od sedam milijuna tadašnjih šilinga u slučaju kada je spomenuta banka Hrvatskoj za kupnju zgrada veleposlanastava dala kredit od 140 milijuna šilinga. Sanader je presudu čekao na slobodi i nakon njenog izricanja morao je otići u Remetinec. On i njegovi odvjetnici najavili su žalbu, a i ljudi upućeni u praksu domaćeg pravosuđa slažu se u tome da su dokazi u ovom procesu, posebno kada je u pitanju optužba za mito od HYPO banke, prilično klimavi.

   Međutim, isti se ljudi isto tako slažu da Sanader lošije stoji u još dva slučaja za koja mu se sudi. To je naravno famozna FIMI media gdje se Sanadera optužuje da je preko ove marketinške tvrtke iz javnih tvrtki isisao oko 140 milijuna kuna i kanalizirao ih, što u stranačku blagajnu, što u svoju privatne džepove. Drugi je slučaj za kojeg se Sanaderu sudi u prvom stupnju zgrada u Planinskoj ulici koju je Vlada kupila od HDZ-ovog zastupnika Stjepana Fiolića, a sve je operativno odradio tadašnji ministar regionalnog razvoja Petar Čobanković. Sanader je već završio u pritvoru krajem 2010. godine kada je nakon bijega iz Hrvatske završio u austrijskom pritvoru gdje je smješten nakon što je uhićen. Nakon izručenja Hrvatskoj stanovito je vrijeme proveo i u Remetincu iz kojeg je pušten nakon odluke Ustavnog suda. Prije izricanja prvostupanjske presude bio je izuzetno optimističan i očekivao je da će biti oslobođen. 

   U zatvoru je i nekadašnji istaknuti slavonski HDZ-ovac Branimir Glavaš koji je nakon izbacivanja iz vlastite stranke osnovao regionalni HDSSB s kojim vlada u dobro dijelu istočne Slavonije. Glavaš je osuđen na osam godina zatvora zbog zločina nad srpskim civilima u Osijeku ujesen 1991. godine kada je grad bio u obruču JNA i srpskih paravojnih jedinica. Glavaš kaznu služi u BiH u zatvoru u Mostaru.

  Preinake presude

Neki političari dobili su bezuvjetnu kaznu zatvora u prvostupanjskoj presudi, ali je onda viši sud ili preinačio presudu ili je vratio na ponovno suđenje tako da ipak nisu bili zatvoreni. Među njih spadaju nekadašnji ministar obrane Berislav Rončević i njegov pomoćnik Ivo Bačić zbog poznatog slučaja »kamioni«. Rončević je u studenom 2010. godine osuđen na četiri godine zatvora, a Bačić na dvije godine zatvora. Međutim, Vrhovni je sud tu presudu ukinuo i vratio predmet na ponovno suđenje. Kazna zatvora poništena je i glavnom tajniku HNS-a Srećku Ferenčaku. On je naime u prvom stupnju zajedno sa svojim poslovnim partnerom Petrom Turkovićem osuđen na godinu dana zatvora zbog preprodaje zemljišta namijenjenog izgradnji centra za osobe s invaliditetom. Međutim, u srpnju prošle godine Vrhovni je sud poništio ovu presudu i također naložio ponovno suđenje. 

   Tu je naravno i slučaj nekadašnjeg ministra turizma Ivana Heraka koji je uhićen početkom 2000. godine i koji je u pritvoru proveo ukupno 16 mjeseci. Na kraju se nakon maratonskih suđenja sve optužbe protiv njega odbačene i on je podnio tužbu za naknadu štete od države.