Novinar francuskog lista o dugom putu prema Bruxellesu
Marš Balkana prema Uniji
Piotr Smolarle / LE MONDE
30. lipanj 2013 18:06
Kopirali ste poveznicu članka!
Regija nema iluzija o reformama koje će Bruxelles tražiti
Dana 1. srpnja Hrvatska ulazi u Europsku uniju koja više nema onu privlačnost koju je nekad imala. Istodobno gasi se želja za proširenjem EU. Pristupanje Bugarske i Rumunjske, 2007. ostavilo je gorak okus. Uslijedila je europska kriza, koja je imala različite oblike. Danas se više ne radi o tome da se Europska unija proširi, već da se podigne. Pitanje političke integracije nameće se kao ključno kako bi se spasio projekt koji sve više izaziva nepovjerenje naroda. Unatoč svemu, za zemlje zapadnog Balkana EU ostaje obećana zemlja.
Nema euforije
U doslovnom smislu riječi: »Budućnost Balkana je u Europskoj uniji«, stoji u Solunskoj deklaraciji, potpisanoj 2003. na summitu EU i zemalja te regije. Jaz između tog obećanja i depresivnog stanja u kojem se nalazi Unija objašnjava nedostatak entuzijazma uoči sastanka Europskog vijeća 27. i 28. lipnja. Trenutak je, međutim, izuzetan, prije svega za one koji se sjećaju dugog puta koji je vodio prema Bruxellesu i koji pamte mrtve.
Od opsade Sarajeva, preko mučeništva Srebrenice, do rata na Kosovu, politički pejzaž regije se ubrzano mijenjao. Srbija, kandidat za ulazak u EU od 2012., trebala bi dobiti datum početka pristupnih pregovora. Kosovo, nezavisno od 2008., nada se da će započeti pregovore o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju. Makedonija je i dalje blokirana zbog prijepora s Grčkom oko svog imena. Albaniji se status kandidata uvjetuje dobrim odvijanjem post izborne faze nakon parlamentarnih izbora 23. lipnja. Crna Gora je započela pregovore 2012. Bosna je i dalje na mrtvoj točki. Kad su, nakon pada Berlinskog zida, istočno-europske zemlje iskazale želju za integracijom u EU, bile su ponesene izvjesnim romantizmom. »Povratak u Europu«, bio je poljski slogan iz 1989. Danas na Balkanu »nema euforije«. Podijeljena sukobima iz 90-tih godina, regija više ne želi ostati na periferiji trgovinske razmjene. Ne želi biti izolirana, premda nema iluzija o teškim reformama koje će Bruxelles od nje tražiti. Balkanske države osjećaju da se pravila igre stalno mijenjaju, često pod utjecajem kontradiktornih vjetrova koji pušu unutar EU. Pariz je zagledan negdje drugdje, Njemačka još jednom diktira tempo. Berlin inzistira, sam, da se datum početka pregovora sa Srbijom odgodi do siječnja 2014., umjesto da oni otpočnu u listopadu 2013. Za svog posjeta (Beogradu), Angela Merkel je uputila suho upozorenje srpskim čelnicima: Morate izabrati između ulaska u Uniju i Kosova. Vlada u Beogradu, u kojoj nacionalisti imaju većinu nakon izbora 2012., je odabrala. Unatoč neizvjesnosti oko provedbe sporazuma od 19. travnja koji su zaključili premijer Srbije, Ivica Dačić i premijer Kosova , Hashim Thaçi, sporazum se može nazvati povijesnim. Taj sporazum omogućava da se Sjever Kosova, na kojem živi 45.000 Srba stavi pod kosovske zakone, poglavito u područjima kao što su policija i sudstvo. Za uzvrat, Srbima je data široka autonomija. Srbija polako normalizira odnose sa svojom bivšom pokrajinom čiju nezavisnost i dalje odbija priznati, kao uostalom i pet zemalja EU (Španjolska, Grčka, Rumunjska, Slovačka i Cipar). Za dvije susjedne zemlja, došlo je vrijeme da Europa nagradi njihove napore.
Opasnost od paralize
Države regije moraju uložiti veliki napor kako bi depolitizirale i modernizirale administraciju, otvorile ekonomiju, učinile sudstvo učinkovitim i neovisnim. Ukoliko Unija bude inzistirala na ovim uvjetima, argumenti protiv ulaska balkanskih zemalja su tanki. Demografska opasnost? Stanovništvo čitave regije ne prelazi 15 milijuna. Ne može se usporediti s Turskom (pet puta većom), koja užasava većinu europskih čelnika. Opasnost od paralize europskih institucija od trenutku kada Balkanske zemlje budu sjele za isti stol? Ni ovaj argument ne stoji. Hrvatska je pregovarala osam godina. Govori se o dalekom horizontu. To daje vremena za razmisliti o nužnoj političkoj integraciji koja će strukturirati Europu u više krugova. Protivnici proširenja Unije ukazuju na opasnost ulaska novih, siromašnih zemalja u EU, u trenutku kad je ona u recesiji. Balkanske zemlje neće pomaknuti granicu jugoistoka Europe. Migracijske valove ne pokreće ili ne zaustavlja ulazak u EU, pokreće ih stupanj gospodarskog razvitka. Uostalom, EU im je ukinula vize za ulazak u schengenski prostor: od prosinca 2009. za Makedoniju, Crnu Goru i Srbiju, od 2010. za građane Albanije i Bosne i Hercegovine. Ostaje Kosovo. Sloboda kretanja je najopipljivija stečevina procesa integracije.
Novo EU ujedinjenje
Lišiti svake odgovornosti njihove elite bilo bi kontraproduktivno, ali ne ohrabriti ih bila bi greška. Ukoliko EU želi spriječiti širenje albanskog nacionalizma izvan granica Albanije, političko nazadovanje u Srbiji, ili pak socijalnu eksploziju u Bosni, ona mora bdjeti nad tim narodima kombinirajući stroge zahtjeve, poštovanje i velikodušnost. Ne zbog duga ili krivice koje bi imala zbog nečinjenja prije dvadeset godina, već zbog nečeg drugoga puno važnijeg: europski projekt ne smije biti obična zona slobodne razmjene, niti suma strahova. On podrazumijeva zbližavanje. Ponovno europsko ujedinjene.
