Bitka za jedinicu: Rijeka će iduće sezone imati pouzdanog vratara

Ako se Vargić izbori za mjesto među vratnicama, ja ću mu čestitati i poželjeti da bude najbolji vratar lige. S druge strane, sigurno da se nadam da ću ja biti prvi izbor. Svatko se tu bori za sebe, a bitno je da smo pošteni u odnosu prema poslu i suigračima. Na kraju je izbor na treneru – kaže Mance

RIJEKA » U nastavku prijateljske utakmice u Kranju trener »Rijeke« Matjaž Kek među vratnice je umjesto Ivana Vargića poslao – Ivana Mancea. Iskusni 30-godišnji vratar odradio je prvih pripremnih 45 minuta ovoga ljeta nakon što su teret u utakmicama sa »Stupnikom« i »Olimpijom« iznijeli Ivan Vargić i Dino Raspor.

Koje su vam ovo pripreme?   – Baš smo računali Dario i ja. Mislim da sam blizu 30-tih priprema. Prvi put smo bili s »Orijentom« u Medulinu, imao sam 16 godina. Sakupio sam ih puno i prestigao Darija jer je on nekoliko godina bio u Italiji gdje su samo jedne pripreme u sezoni.   To sugerira i još jednu stvar, da ste zajedno sa svojim cimerom postali jedan od najstarijih igrača u momčadi?   – To je neobično jer s 30 godina se obično ne bude među najstarijima u ekipi. Ali, evo stvari su se promijenile, posebno od onih vremena kada sam ja počinjao, kada je u ekipi bilo puno igrača s 33-34 godine. Sada smo mi sa 30 najstariji. Svi su me već počeli zafrkavati, ali dobro, sve im opraštam.

   – Imao sam problema s ramenom i onda nisam u dogovoru s trenerom želio ništa riskirati – pojašnjava Mance. – Sada sam normalno odradio par treninga pa smo dogovorili da malo stanem na gol i hvala Bogu ništa nije boljelo. Sada je sve OK.

   Protiv »Triglava« ste ostvarili još jednu glatku pobjedu, imate dosta razloga za zadovoljstvo?

   – Pogotovo zato jer smo imali jake treninge uoči utakmice. Svi smo jutro uoči utakmice bili malo umorni. Voljni moment i agresivnost su bili na visokoj razini i to se na kraju i vidjelo. Znanje nije upitno.

   U tri prijateljske utakmice niste primili gol, što je lijepo saznanje?

   – Lijepo je, iako nadam se da ćemo i u prvenstvu tako funkcionirati. Što je još važnije, suparnici nam nisu stvorili neke šanse.

   Koje odgovore su donijele pripremne utakmice?

   – Nismo imali puno utakmica, ali čini mi se prema onome što sam vidio da ćemo imati prema naprijed dosta mogućnosti. Imamo puno dobrih igrača, imamo puno igrača koji se žele dokazivati i, što je najvažnije, imat ćemo široku klupu, a to je možda i presudna stvar za iduću sezonu.

Differdange

Iako ste bili u »Rijeci«, morali ste se iznova dokazivati i boriti za svoj status, nikada vas nije čekalo mjesto prvoga vratara?   – Ne samo da me nije dočekalo mjesto nego me nisu dočekali ni ugovori. Za sve sam se morao izboriti bez menadžera i poticaja iz okoline, isključivo svojim korektnim odnosom sa suigračima i prema poslu. Ali, to je to, netko ima lakšu, a netko težu karijeru. Zadovoljan sam nekim stvarima u karijeri koje sam napravio, a jedino mjesto gdje sam imao čistu situaciju je bilo u »Istri 1961« gdje sam kod Igora Pamića do ozljede bio najsigurniji i branio bez ikakvih briga. Tu sam možda i najbolje funkcionirao.   Govorite o karijeri u prošlom vremenu, kao da ne mislite još nešto napraviti?   – Želio sam samo reći da sam imao specifičan put od mladog reprezentativca do nižih liga. Na kraju sam ipak branio dosta utakmica u Prvoj i dokazao da mogu braniti u »Rijeci«, a to je ipak bio dječački san.

Ždrijeb drugoga pretkola Europske lige donio vam je potencijalnog suparnika u pobjedniku para velškog »Prestatyn Towna« i latvijskog »Liepajase«?

   – Gledali smo live prijenos na internetu. Ne možemo reći da puno znamo o našim mogućim suparnicima, ali nositelji smo i samim time smo favoriti. I to je ključna stvar u stvaranju velike »Rijeke«. Dakle, da se »Rijeka« mora postavljati kao favoriti gdje god igra, kako na domaćem tako i na europskom planu.

   Nije vam prošao kroz glavu – »Differdange« i blamaža doživljena u Luksemburgu prije četiri godine?

   – To su opasne utakmice. U Luksemburgu smo izgubili utakmicu, a pogodili smo tri vratnice. Dobro, na kraju smo sve ispravili na Kantridi. Ali, zato je nogomet najbolja igra na svijetu jer mali može pobijediti velikoga.

   Koji je realan domet »Rijeke« u Europi?

   – Nikad se ne zna. Trebamo proći ovo drugo pretkolo, a onda sve ovisi koga ćemo dobiti. Uz dozu sreće ili trenutak inspiracije nekoga igrača možemo napraviti veliku stvar. Imamo pravo sanjati, bez obzira na to.

   Usporedo s Europom čeka vas odigravanje i niza prvenstvenih derbija?

   – Zato je bitna klupa, dakle da igrač koji ne bude u prvom kolu na terenu može odlučiti za nekoliko dana utakmicu u Europi. To je vrlo bitno da tu budemo jaki jer čeka nas težak ritam, ritam na koji možda mi u Hrvatskoj nismo navikli.

Nema bježanja

Poznat je i posljednji suparnik Riječana tijekom ljetnih priprema. »Bijeli« će generalku pred prvenstvenu premijeru s »Istrom 1961« na Kantridi odraditi 5. srpnja (petak) od 20.15 sati protiv slovenskog prvoligaša »Kopra«.

Puno se od vas očekuje i u prvenstvu, teško će se sezona moći proglasiti uspješnom ako barem opet ne uplovite u europsku luku?

   – Apsolutno! Ne treba sada više bježati od tih stvari. To mora biti svima jasno, da »Rijeka« želi postati veliki klub i nema tu više bježanja. Znači, ako se ulaže u momčad, infrastrukturu ili marketing, onda se jednostavno moraju postaviti ciljevi. To će morati postati svakodnevnica »Rijeke«. To je jedini put, a sve drugo su alibiji.

   Kako podnosite pripreme koje su nešto drugačije, budući da su kratke nakon još kraćega odmora?

   – Dobro, mi vratari radimo odvojeno od ostatka ekipe, imamo svoj proces. Sve to je sastavni dio nogometa i svi znamo da to moramo proći da bi sve poslije funkcioniralo kako treba. Vidim da su igrači zadovoljni radom, i što je najvažnije, onaj prvi dio smo u Fužinama napravili fenomenalno. Bili smo pritom super smješteni i ugošćeni. Sada smo se priviknuli i na Kranjsku Goru koja me je oduševila.

Trener odlučuje

Konkurencija je dobro poznata?

   – I Varga i Dino su prije svega moji prijatelji, i naravno, svatko od nas želi sebi najbolje, a na kraju sve je na treneru koji bira momčad i nema tu neke filozofije.

   Jedna od najvećih enigmi tijekom ovih priprema je tko će dobiti vratarski dres s brojem jedan?

   – Možda treneru to i nije enigma, možda on zna tko je taj, ali to nekako tako i treba biti. Svatko se tu bori za sebe, a bitno je da smo pošteni u odnosu prema poslu i suigračima. Na kraju je izbor na treneru. Tko god da bude taj kojega će trener izabrati, značit će da »Rijeka« ima na vratima pouzdanog čuvara mreže, kao i unazad nekoliko godina.

   Niste branili posljednju prvenstvenu utakmicu u Kranjčevićevoj?

   – Nema to nikakve veze. Ta utakmica je bila specifična, između ostaloga Vargić je doveden na zimu i svojim pristupom je zaslužio barem tu jednu utakmicu. Ako se Vargić izbori za mjesto među vratnicama, ja ću mu čestitati i poželjeti da bude najbolji vratar lige. S druge strane, sigurno da se nadam da ću ja biti prvi izbor.             