Višegodišnja kriza u Europi ohladila je entuzijazam i potaknula zabrinutost Hrvata. No, nemaju izbora
Za nekoliko dana, Hrvatska, država jugoistočne Europe od 4,2 milijuna stanovnika, postat će 28. članica Europske unije. Čini se da nitko u Europi nema ništa protiv toga, ali nitko ni ne skače od radosti: Europsku uniju danas more druge brige. Dolazak nove članice koja će joj biti prije uteg nego motor, izaziva osjećaj malodušnosti obojen melankolijom.
Oni koji ne drže toliko do političke korektnosti, govore bez uvijanja. Tako je njemački vox populi, dnevnik Bild-Zeitung, već nazvao Hrvatsku novom Grčkom – bunarom bez dna koji će progutati novce njemačkih poreznih obveznika. Hrvati su se naravno osjetili uvrijeđenima, tim prije što je Berlin, zajedno s Bečom, od početka bio glavni zagovornik Hrvatske u Bruxellesu. Hrvati nikako ne žele da ih se uspoređuje s Grčkom, u njihovom jeziku naime postoji izreka: dužan kao Grčka.
Istina, u Hrvatskoj su ekonomski pokazatelji, barem oni na papiru, puno bolji nego u Grčkoj, pa čak bolji nego u Sloveniji. Ali, velike kreditne agencije snizile su u prosincu kreditni rejting Hrvatske na razinu »smeće«, a Zagreb ove godine očekuje tek sramežljivo povećanje gospodarskog rasta, nakon četiri godine stagnacije ili pada.
Nad ponorom
Istodobno, Hrvatsko se gospodarstvo ne razlikuje puno od drugih gospodarstava u regiji. Hrvati žive od poljoprivrede, trgovine i uslužnih djelatnosti – Hrvatska ne proizvodi gotovo ništa za izvoz. Pokušaji komunista da industrijaliziraju zemlju bili su više-manje neuspješni: montažne trake i radnici lica crnog od čađe ili sjajnog od znoja postoje samo u crno-bijelim propagandnim filmovima iz jugoslavenskih vremena. Hipertrofirani državni apparat, neučinkovit i velikim dijelom korumpiran, vodi računa uglavnom o interesima određenog sloja umjesto da bude u službi čitavog društva.
Prvoga srpnja Europska unija prima u svoje okrilje još jednu državu – Hrvatsku. Kako bi obilježio ulazak 28. zemlje članice u EU, Novi list je uspostavio suradnju s Presseuropom, informativnim portalom koji pet dana u tjednu objavljuje izbor najboljih članaka iz europskog i međunarodnog tiska o europskim temama: institucijama, politici, društvu, kulturi, ekonomiji, idejama. Tekstovi su prevedeni na 10 jezika (njemački, engleski, španjolski, francuski, talijanski, nizozemski, poljski, portugalski, rumunjski i češki). Osnovan 2009. godine, Presseurop ima potpuno nezavisnu uredničku politiku i ostvaruje se u partnerstvu s četiri europska tjednika s dugogodišnjim iskustvom prenošenja i prijevoda stranog tiska: Courrier International (Pariz), Courrier International (Lisabon), Forum (Varšava) i Internazionale (Rim), uz financijsku potporu Europske komisije.
Svakog dana u tjednu od 24. do 1. srpnja Presseurop će objavljivati po jedan članak iz Novog lista na temu ulaska Hrvatske u Europu preveden na 10 jezika. Novi list će sa svoje strane odabrati članke iz europskog tiska na temu kako europski tisak gleda na pristupanje Hrvatske EU. Za tu priliku Presseurop će otvoriti specijalnu web stranicu posvećenu Hrvatskoj.
Presseurop koristi više od 400 izvora na preko 30 jezika. Njegov portal mjesečno posjeti 600.000 čitatelja.
Turizam je glavni izvor prihoda u Hrvatskoj, ali on se ostvaruje za vrijeme glavne turističke sezone i mora osigurati sredstva za šest mjeseci života preko zime. Hrvati odlaze i na rad u Zapadnu Europu, ili žive od socijalnih nadoknada ili ušteđevine.
Hrvatska ima precijenjenu nacionalnu valutu koja bi bila pogubna za izvozni sektor, da on postoji. Jedina, ili gotovo jedina stvar koja bi se mogla izvoziti u ostatak svijeta ne može pak iz zemlje: to je odmor na obali mora koji pretjeran tečaj kune čini preskupim.
Zabrinuti građani
Glasna manjina nastavlja kampanju protiv onog što naziva rasprodajom političke suverenosti i nacionalnog identiteta. Ipak, većina stanovništva je sklona ulasku u EU, iako je shvatila da Unija više nije čarobni lijek. Hrvati automatski neće profitirati od stranih investicija i pomoći iz različitih europskih fondova, oni najprije moraju pokazati da ih znaju koristiti.
Približavanjem 1. srpnja, Hrvatskom se šire osjećaj zabrinutosti i otrježnjenja. To se naprije odnosi na gospodarski sektor. Izvozne djelatnosti, poput proizvodnje vina, farmaceutskih proizvoda i brodogradnje, shvatile su da pristupanje EU podrazumijeva suočavanje s jakom konkurencijom. Istodobno, ne ide im u prilog ukidanja carinskih povlastica s balkanskim zemljama koje predstavljanju njihovo važno vanjsko tržište: ironijom sudbine riječ je o zemljama sljednicama bivše Jugoslavije.
Ali, koje im druge opcije ostaju? Hrvatska očito ne može sama, a između Bruxellesa i Istanbula, EU ostaje jedina »obitelj« u okružju, bila ona u krizi ili ne. Tko god se usudi primijetiti da je Europska unija nova Jugoslavije (doduše puno veća), u kojoj će se u dogledno vrijeme naći i Srbi i Bosanci, nailazi na muk koji puno govori. Jer, za mnoge Hrvate EU je prije nasušna potreba nego težnja.
Zemlja bez granica
Uklanjanje granica 1. srpnja glavni je argument u prilog EU. U jugoistočnoj Europi su carine, granični prijelazi i kontrole na njima dio svakodnevice i folklora. Sve to, izuzev kontrole osoba – Hrvatska naime još uvijek nije ušla u Schengenski prostor – će nestati. Od 1. srpnja, svi oni koji to žele moći će ići u kupovinu u Trst ili Graz, a da ih uniformirano lice na granici ne gnjavi pitanjima o računalu koje su kupili ili količini kave koju imaju pravo unijeti u zemlju.
Ubuduće, Hrvati se više neće morati osjećati kao drugorazredni građani u inozemstvu: čekat će u istom redu kao i drugi Europljani pred šalterom za kontrolu putovnica.
http://www.presseurop.eu/en
