Riječke tvrtke kontroverznog Fikreta Abdića iz Velike Kladuše i talijanskog poduzetnika Adelchia Ortisa Porezna uprava je godinama »zaobilazila« unatoč teškoćama u poslovanju pa su u stečaj otišle s ogromnim dugovima koje će država, kao vjerovnik, teško naplatiti
Tko u SAD-u utaji porez nema sumnje da će zaglaviti u zatvoru, a pitanje je samo na koliko godina. Obveza plaćanja poreza podrazumijeva se i u svim državama Europske unije, gdje porezne uprave imaju velike ovlasti kod prikupljanja novca za državu. Represijom, najčešće opravdanom, ide se na svakoga tko ne plaća ili ne prikazuje porezne obveze. No ono što je u svijetu uobičajena praksa i gdje vrijede i provode se posložena pravila ponašanja, do Rijeke još nije došlo.
Iz dva slučaja koja je naš list otkrio o dva recentna stečajna postupka – koje obilježavaju enormno visoki porezni dugovi i sumnjivi, višegodišnji izostanak poreznog nadora – može se zaključiti kako Područni ured Porezne uprave u Rijeci ili ne zna svoj posao, ili radi neshvatljive propuste ili ponekad određene porezne obveznike privilegira. Jer dok porezni aparat gazi male obrtnike koje su poreznici u stanju satima i danima isljeđivati jesu li na pravi način prikazali neki banalan trošak, istim tim poreznicima iza paravana se provlače firme koje ostvaruju prihode u desecima ili stotinama milijuna kuna, godinama ne plaćaju poreze i onda završe u stečaju u kojem se država uglavnom nema od čega naplatiti.
Indolencija
Dva riječka slučaja, a radi se o stečaju tvrtke Finab Fikreta Abdića i o stečaju tvrtke Ortis Commerce talijanskog državljanina Adelchia Ortisa koji u Hrvatskoj prodaje uvezene polovne građevinske strojeve, razotkrivaju sve slabosti, ali i otvaraju sumnje u način rada Područnog ureda Porezne uprave u Rijeci kojem je na čelu, od samog početka formiranja te institucije, pročelnica Višnja Felker. Po svemu sudeći nedodirljiva Višnja Felker dosad je na ovoj važnoj funkciji – što je u Hrvatskoj rijetkost i izuzetak, a svakako ne pravilo – bila prihvatljiva i vlasti HDZ-a i vlasti SDP-a.
U Ministarstvu financija su nam rekli kako ne mogu komentirati ove slučajeve niti javnosti mogu dati podatke o tome kad su provođeni porezni nadzori u Ortios Commercu i Finabu. Sve je to tajna, poručeno nam je.
Od 2000. do 2012. godine država nije uspjela naplatiti 51 milijardu kuna poreza i doprinosa te kamata. Najviše se ne plaća PDV, pa slijede mirovinski i zdravstveni doprinosi. Takva struktura duga prisutna je i u Finabu i Ortis Commercu.
Slučaj tvrtke Finab, koja je normalno poslovno funkcionirala unatoč neprekidnoj blokadi računa gotovo 3.000 dana, pokazuje svu nakaradnost sustava, kao i veliku indolentnost Porezne uprave u Rijeci. Stečaj Finaba, među ostalim dužnika i prema Poreznoj upravi, odnosno Republici Hrvatskoj, otvoren je 24. svibnja ove godine. Tvrtka je u vlasništvu Fikreta Abdića koji je u Hrvatskoj odslužio desetogodišnju kaznu zatvora zbog zločina počinjenih u njegovoj tvorevini Autonomna pokrajina Zapadna Bosna prema ratnim zarobljenicima i civilnom stanovništvu. Abdićev Finab registriran je u Rijeci, uglavnom se bavio poslovima u građevinarstvu i ugostiteljstvu, a Poreznoj upravi ostao je dužan čak 16,7 milijuna kuna! I to za porezna davanja koja uključuju i PDV i obveze za mirovinsko i zdravstveno osiguranje.
Stečajni upravitelj Finaba Andrej Sablić kaže da temeljem evidencija koje je zaprimio kroz prijave tražbina vjerovnika proizlazi da je Finab nesporno vlasnik samo jednog poslovnog prostora, smještenog u zadnjem dijelu starog riječkog hotela Kontinental u kojem se nalazi sjedište tvrtke. Na toj nekretnini upisana su tri hipotekarna vjerovnika: Venetto banka, Kreditna banka Zagreb i tek onda Republika Hrvatska s prijavljenim potraživanjem Porezne uprave Rijeka u iznosu od 16,7 milijuna kuna.
– Obzirom na redoslijed upisa vjerovnika i vrijednost nekretnine vrlo je teško vjerovati da će RH naplatiti svoja potraživanja, kaže Sablić.
Dužan i Gradu
Uz to, Sablić kaže da je izuzetno teško procijeniti eventualnu drugu imovinu Finaba jer bivša uprava stečajnog dužnika uopće ne surađuje sa njim kao stečajnim upraviteljem, o čemu je informirao Državno odvjetništvo, stečajnog suca i policiju.
– Nije mi jasno kako je Finab uopće poslovao s blokiranim računom skoro tri tisuće dana. Poslovno je funkcionirao preko desetak računa u raznim bankama, kaže Sablić. Prema njegovom mišljenju, Porezna uprava je u drugom dijelu 2000-ih morala znati da je Finab blokiran.
– Moram priznati da mi je neshvatljivo da su sva državna tijela dozvolila da toliko godina Finab posluje s blokiranim računom. Temeljem evidencija koje sam imao, a znajući da je zadnji porezni nadzor u Finabu obavljen još 2006. godine, preuzimajući dužnost stečajnog upravitelja zatražio sam da se provede porezni nadzor, i to posebno u dijelu ostvarivanja gotovinskog prometa u ugostiteljskom objektu u kojem Finab obavlja tu djelatnost. Finab je ugostiteljsku djelatnost obavljao u gradskom poslovnom prostoru pa mi je neshvatljivo da je Grad Rijeka godinama tolerirao gomilanje duga, a da nije osigurao naplatu svojih potraživanja. Grad bi u stečaju Finaba, i to zato što prema mojim trenutnim saznanjima nije osigurao svoja potraživanja prema dužniku, sveukupno mogao izgubiti čak 700 tisuća kuna. U tom iznosu su troškovi zakupa, dug za spomeničku rentu i još neke neplaćene obveze prema Gradu, potvrdio nam je Sablić.
Istini za volju treba reći da je Porezna uprava 2011. godine, punih pet godina nakon posljednjeg nadzora, podnijela zahtjev za otvaranje stečaja Finaba, ali je Državno odvjetništvo, zbog grešaka u samom zahtjevu, taj zahtjev povuklo. Može se postaviti pitanje je li taj previd Porezne uprave bio slučajan ili namjeran, no svakako je zbog toga Finab dobio još vremena da nastavi sa svojim uobičajenim poslovanjem s blokiranim računom i neplaćanjem poreza. Postavlja se i pitanje zašto Porezna uprava nadzor u Finab nije slala više od sedam godina kad su takve firme predmet njenih aktivnosti ako ne svake, onda bar svake druge godine, kao i to je li privilegirala Finab svjesno i u širokom luku zaobilazeći tog poreznog dužnika zbog kojeg će državni proračun pretrpjeti veliku štetu. Kao kuriozitet treba navesti kako je jedan od formalnih razloga zašto je Porezna uprava u posljednje vrijeme izbjegavala pokretanje stečajnih postupaka, iako se to može promatrati i kao naivnu izliku, navodni nedostatak sredstava u njenoj kasi! Ispada kako Porezna uprava nije, naprimjer, imala 20 tisuća kuna za predujam troškova kod otvaranja nekog stečajnog postupka u kojem bi, da je to napravljeno na vrijeme, imala realnu šansu naplatiti svoja potraživanja od pet ili deset milijuna kuna!
Ortisove parnice
Još od 1995. godine jedini osnivač tvrtke Ortis Commerce talijanski je državljanin Adelchi Ortis, 80-godišnjak koji na platou neposredno uz naplatne kućice na Grobniku našim građanima prodaje uvozne građevinske strojeve iz Italije. Zbog spornih ugovora kojima je prodavao strojeve, Ortis vodi veliki broj sudskih parnica. No to je manje važno od činjenice da je Porezna uprava, odnosno RH u stečajnom postupku otvorenom 23. siječnja 2013. godine prijavila potraživanja prema Ortis Commercu u iznosu od čak 52 milijuna kuna! Od toga se, potvrdio nam je stečajni upravitelj Loris Rak, oko 8 milijuna kuna odnosi na doprinose za radnike, a čak 44 milijuna na PDV! Porezna uprava u Ortis Commerc, iako je godinama bilo notorno da tvrtka talijanskog vlasnika radi na krajnje sporan način, udostojila se doći tek 2012. godine. Za razliku od Porezne uprave, Financijska policija, očito uzimajući u obzir (ne)posredna saznanja o Ortis Commercu, 17. travnja 2008. godine obavila je nadzor i već tada utvrdila prvi porezni dug koji je iznosio 8 milijuna kuna. Na drugom stupnju u Ministarstvu financija, unatoč žalbi Ortis Commerca, oba su porezna duga potvrđena. No da je Porezna uprava pravodobno reagirala ne bi se dogodilo da dug postane toliko velik.
I dok kod Ortis Commerca postoji imovina čijom će prodajom država kao vjerovnik barem dijelom uspjeti naplatiti svoja potraživanja, kod Finaba Fikreta Abdića sigurno je da će država morati otpisati svoja potraživanja. Rupu u proračunu popunit će oni koji su i dosad kao redovni platiše poreza i ostalih davanja bili pod stalnim nadzorom Porezne uprave. Poreze naravno treba plaćati, no očito pred Poreznom upravom nismo svi isti.
