U posljednje vrijeme dominantna boja u Vatikanu je ružičasta. Papa Franjo 6. lipnja primio je u audijenciju latinoameričke časne sestre i svećenike. Nekoliko dana kasnije javnost je obaviještena da je Franjo priznao postojanje teškoća u reformi rimske kurije, a u tom je kontekstu spomenuo i korupciju i postojanje gay lobbyja u kuriji. Reformu kurije zatražili su gotovo svi kardinali u kongregacijama održavanim uoči konklava na kojima je Jorge Maria Bergoglio izabran za papu. 

Snažni homoseksualni lobby, koji uključuje i kardinale, navodi se u 300 stranica dugom izvještaju o stanju u vrhu Crkve kojega su za umirovljenog papu Benedikta XVI. koncem prošle godine napisali kardinali Julian Herranz (Opus Dei), Salvatore de Giorgi (bivši nadbiskup Palerma) i Josef Tomko (svojedobno zadužen za sigurnost Vatikana). Ta su tri kardinala u tom izvještaju konstatirala da postoji frakcija »ujedinjena seksualnom orijentacijom«. Osim postojanja kardinala »ujedinjenih seksualnom orijentacijom« ta su tri kardinala u svom izvještaju, pisanom samo za papine oči, naveli i postojanje kardinala koji su očito ujedinjeni ljubavlju prema materijalnim vrijednostima. 

  Podvojenost funkcija

Dijelove tog izvješća objavila je u veljači, neposredno nakon odreknuća Benedikta XVI., »La Repubblica«, a papa Franjo je navode iz tog izvještaja potvrdio. 

Franjo je sredinom travnja imenovao osmeročlanu kardinalsku komisiju koja mu treba pomoći u reformi vatikanske kurije. U toj su komisiji po dva kardinala iz Europe (talijanski Giuseppe Bertello i njemački Reinhard Marx), dva iz Latinske Amerike (Francisco Javier Errazuriz Ossa iz Čilea i Oscar Andres Rodriguez Maradiaga iz Hondurasa) te Oswald Gracias iz Indije, Laurent Monswengo Pasiny iz Konga, Geoge Pell iz Australije i Sean Patrick O’Malley iz Sjedinjenih Država. Ta će se komisija sastati od 1. do 3. listopada. Četiri mjeseca prije prvog sastanka komisije očito je da postoje otpori reformi kurije. 

Gay zajednice

Kako se izvan vatikanskih zidina gledano čini, brže i lakše će ići šira promjena crkvenog stava prema pravnom statusu homoseksualnih zajednica nego li reforma kurije koja je, kao i svaka moćna birokratska aparatura, sposobna golemu energiju uložiti u to da se ne promijeni ništa. Broj crkvenih velikodostojnika koji javno podržavaju neku vrstu homoseksualnih brakova i njihovo pravno uređenje sve je veći. Posljednjih mjeseci svako malo poneki kardinal izjasni se za zakonsko uređenje homoseksualnih zajednica. Prije desetak dana to je učinio umirovljeni nadbiskup Mechelen-Bruxellesa kardinal Godfried Danneels. S pokojnim kardinalima Basilom Humeom i Carlom Mariom Martinijem on je tvorio snažan liberalni trojac unutar europskoga dijela Katoličke crkve. Za nizozemske novine De Tijd Danneels je usvajanje zakona o gay brakovima ocijenio kao pozitivnu promjenu. U očima crkve takvi brakovi nisu prava vjenčanja, ali su legalna i Crkva tome nema što dodati. Dapače, prihvaćanje ozakonjenja gay brakova za njega je jasna evolucija u crkvenom razmišljanju. Da Crkva mijenja svoje stavove umirovljeni nadbiskup potkrijepio je prisjetivši se tretmana samoubojica u Katoličkoj crkvi koje je svojedobno bilo zabranjeno pokapati na katoličkim grobljima, a Crkva danas gleda na »sveukupnost osobe«. Zanimljive opaske Danneels je iznio i o stanju u Francuskoj gdje su nedavno legalizirani homoseksualni brakovi, a protiv čega su organizirani veliki prosvjedi. 

 Valja podsjetiti da je upravo legaliziranje tih brakova u Francuskoj bio motiv Građanskoj inicijativi »U ime obitelji« da krene prikupljati potpise za raspisivanje referenduma o ustavnom definiranju braka kao zajednice muškarca i žene. Francuzima je Danneels jasno poručio da se moraju pokoriti zakonu i ne protiviti se gay brakovima. Kardinal je donekle i na tragu ustavne pravnice Sanje Barić koja tvrdi da bi se ustavnom promjenom postiglo to da se pojam »brak« na određeni način rezervira u svom značenju. Za njega su pravo vjenčanje i pravi brak onaj između muškarca i žene, a za homoseksualne brakove bi trebalo pronaći novu riječ. Od Danneelsovih izjava možda je i važnija izjava Jeroena Moensa, glasnogovornika Andre Joseph Leonarda, Danneelsova nasljednika na nadbiskupskoj stolici i poznatog crkvenog konzervativca koji se s tim izjavama složio. 

  Pravno uređenje

 Danneels nije prvi koji je podržao pravno uređenje homoseksulanih zajednica. Kardinal Piero Marini, predsjednik Pontifikalne komisije za euharistijske kongrese u travnju ove godine u intervjuu za kostarikanski dnevni list La Nación izjavio je, govoreći o statusu homoseksualaca, da mnogi parovi pate zato što njihova građanska prava nisu prepoznata. Podršku, ali ne tako izravnu, je početkom veljače, prije odreknuća Benedikta XVI., dao i nadbiskup Vincenzo Paglia. Za govorenje o toj temi Paglia se nalazi na osjetljivoj poziciji predsjednika Pontifikalnog vijeća za obitelj. Na konferenciji za novinare u Vatikanu 4. veljače izjavio je da se Crkva protiv bilo čemu što bi bilo ekvivalentno braku između muškarca i žene, ali da može prihvatiti određene zakonska rješenja kako bi se zaštitila prava ljudi. Građanskopravno uređenje homoseksualnih zajednica podržao je i nadbiskup Bogote Ruben Salazar Gomez, ali je tu podršku povukao prošle godine malo prije nego što će biti objavljeno da će postati kardinal. 

O tome da se Katolička crkva ne protivi nužno građanskopravnom uređenju homoseksualnih odnosa, dapače da se tome možda uopće ne protivi neizravno je govorio i vatikanski glasnogovornik Federico Lombardi na konferenciji za novinare 24. travnja. U svjetlu francuske legalizacije gay brakova izjavio je da je »brak muškarca i žene specifična i temeljna ustanova u povijesti čovječanstva. To ne znači da se na neki drugi način ne mogu priznati i drugi oblici zajedništva između dvije osobe«.