RIJEKA Jutarnji trening na Gmajni bio je podijeljen u dva dijela. U uvodnom dijelu trener Matjaž Kek radio je na taktici, a u nastavku je naglasak bio na snazi i na trci. Ovaj prvi dio je posebno zanimljiv jer na jednoj strani terena je radila jedna, na drugoj drugoga »desetorka«. Pored trojice vratara zasebno je trenirao Antonini Čulina koji je nizao krugove iz preventivnih razloga (istegnuće butnog mišića). S Matjažom Kekom na jednoj strani igrališta (skraćenom prostoru) trenirali su Tomečak, Knežević, Marić, Škarabot, Alispahić, Pokrivač, Maleš, Jugović, Benko i Tadić, a na drugoj strani s njegovim pomoćnicima Matjažom Florjančičem i Vjekom Miletićem: Boras, Lešković, Zlomislić, Bertoša, Mujanović, Močinić, Brezovec, Kvržić, Sharbini i Pilčić.

Uopće nije važno tko je bio u kojoj skupini jer Kek i kada tijekom prvenstva uvježbava momčad, uobičava mijenjati igrače želeći time sve podjednako uigrati za pojedinu poziciju, već jedna druga činjenica. Niti jedna od te dvije momčadi ne zvuči na papiru nimalo loše. Posebno ako se uzme u obzir činjenica da pored Čuline nije bilo rekonvalescenta Danijela Cesarca te mladih reprezentativaca Nike Datkovića i Mate Miloša. S njima trojicom nameće se neminovni zaključak: »Rijeka« nakon dugo vremena ima na raspolaganju najmanje dvije dobre jedanaestorke, a na nekim pozicijama konkurencija je dodatno zaoštrena trećim igračem! 

Dalić i Ivanov

Posljednji put na Kantridi su s ovako bogatim igračkim rosterom raspolagali u sezoni 2007./08., ali momčad nije bila ni približno ovako dobro izbalansirana. Dovoljno se prisjetiti da je ondašnji trener/sportski direktor Zlatko Dalić koristio klasičnog napadača Gonza Ivanova na mjestu zadnjeg veznog igrača u izostanku veznih igrača. Zbog toga ta momčad, iako financijski izrazito skupa, nije ostvarila neki zapaženi rezultat (plasman u Intertoto kup) i zasjenila po imenima (i rezultatu i igrama) najmoćniju momčad »Rijeke« u HNL-u, onu koja je u sezoni 2005./06. osvojila drugo mjesto i Kup Hrvatske. Trener Elvis Scoria i pokojni sportski direktor Mladen Romić, a kasnije i njegov nasljednik Marinko Koljanin, složili su na temeljima momčadi koja je u sezoni 2004./05. osvojila Kup Hrvatske, ekipu vrijednu respekta. Uostalom, Scorijinom trofejnom nasljedniku Draganu Skočiću tada su na klupi sjedili: Krpan (brončani sa SP-a iz Francuske), Rubil, Bobic (najbolji strijelac Bundeslige 1996.), Radman, Tadić, Zekić (otišao je na polusezoni), Budicin (poslan je posudbu u Pulu), Ivančić, Tkalčević, Anas Sharbini… 

Mogla se od tih imena sastaviti ekipa koja bi vjerojatno bila u sredini prvenstvene ljestvice! Iako je trener Matjaž Kek potpuno u pravu kada tvrdi da ne igraju imena, svaka asocijacija na ta trofejna vremena nije slučajna.

Prirodna selekcija

Prvotimac »Rijeke« je prosječno star 24,5 godina, bolje igra desnom nogom, visok je 183 centimetara, a vrijedi prema transfermarktu oko 600 tisuća eura. Momčad »Rijeke« je mlađa nego prošlosezonska, relativno visoka (čak pet igrača je preko 190 cm) i ukupno vrijedi 16,5 milijuna eura ili otprilike dva milijuna eura više nego prošlosezonska. Najviši igrač je Ivan Mance (195), tržišno gledano najvredniji Anas Sharbini (2 milijuna eura). Čak šestorica igrača su procijenjena na više od milijun eura. Brezovec, Kvržić, Sharbini, Alispahić, Cesarec i Benko prema transfermarktu vrijede gotovo osam milijuna eura, što otprilike odgovara prošlosezonskoj vrijednosti momčadi »Istre 1961«. 

Od 27 igrača s kojima bi »Rijeka« mogla početi novo prvenstvo, njih 11 se može smatrati domaćim igračima, od toga su njih osmorica izdanci klupske škole nogometa (Raspor, Miloš, Datković, Bertoša, Močinić, Sharbini, Čulina i Pilčić). Jedino Sharbini, gledano iz ove perspektive, ima mjesto u prvoj jedanaestorci makar su u ovom trenutku sve prognoze krajnje nezahvalne. Kek u svakom slučaju ima slatkih briga. Dobra je vijest da će se dobar dio njih riješiti sam od sebe, na travnjaku tijekom treninga ili utakmica. Nema bolje selekcije od – prirodne selekcije.