Ministar financija Slavko Linić dobio je od Državne revizije »uvjetno mišljenje« za rad ministarstva u prvoj godini u kojoj je bio na njegovu čelu. To znači da je Linić, kao i njegovi prethodnici, prošao test, ali mu je revizija dala zadatke koje mora ispuniti kako bi njegova sljedeća ocjena bila bez ikakvih primjedbi. Revizija je primjetila da je Ministarstvo financija ispravilo pojedine nepravilnosti iz 2011. godine, ali u svom izvješću i dalje ponavlja nekoliko primjedbi koje se već godinama stavljaju na teret Ministarstvu financija.
ZAGREB » Ministar financija Slavko Linić dobio je od Državne revizije »uvjetno mišljenje« za rad ministarstva u prvoj godini u kojoj je bio na njegovu čelu. To znači da je Linić, kao i njegovi prethodnici, prošao test, ali mu je revizija dala zadatke koje mora ispuniti kako bi njegova sljedeća ocjena bila bez ikakvih primjedbi. Revizija je primjetila da je Ministarstvo financija ispravilo pojedine nepravilnosti iz 2011. godine, ali u svom izvješću i dalje ponavlja nekoliko primjedbi koje se već godinama stavljaju na teret Ministarstvu financija. Tako se Ministarstvu financija na teret i dalje stavlja to da u »financijskim izvještajima državnog proračuna i nadležnih proračunskih korisnika nema podataka o potraživanjima za vrijednosno najznačajnije prihode državnog proračuna (porezi, doprinosi, posebni porezi)«.
Planiranje obveza
Napominje se i da u Glavnoj knjizi državnog proračuna nema podataka o državnoj imovini za čiju dostavu je nadležna Agencija za upravljanje državnom imovinom (AUDIO). Nedostatak tih podataka dosad je zamjeran svim ministrima, ali teško da će i ministar Linić uskoro imati podatke o državnoj imovini kojom upravlja AUDIO, pa tako i o vrijednosti te imovine. Naime, AUDIO tek pokušava prikupiti podatke i formirati registar državne imovine.
Revizori su nezadovljni i time što se s računa proračunske zalihe, odnosno iz sredstava namijenjenih izvanrednim troškovima i okolnostima plaćaju troškovi koji su se unaprijed mogli predvidjeti u proračunu. Dio tih sredstava otišao je i na sporove koje je država izgubila, odnosno na pravomoćne sudske presude ili ovrhe.
Država je izvanproračunskim korisnicima državnog proračuna, primjerice Hrvatskim cestama, Hrvatskim vodama ili AUDIO-u, mogla dati 2,5, od 4,5 milijarde kuna jamstava i tu se držala zadanih gabarita jer im je odobrila 1,82 milijarde kuna. No, kad su u pitanju jamstva drugim subjektima iz sektora gospodarstva ili prometa, a tu poimenice spadaju brodogradnja, HŽ, HAC, Vlada je odbrila 3,37 milijardi kuna, što je čak 68 posto, odnosno 1,3 milijarde kuna više od onoga što joj je Sabor odobrio.
Naplata na papiru
Tako je na kraju 2012. godine država bila jamac za kredite ukupno vrijedne 52 milijarde kuna, a kad se u to uključe i jamstva HBOR-u ukupna su jamstva 55 milijardi kuna. To znači da je država bila jamac za kredite koji svakog njezinog zaposlenog opterećuju s po 40 tisuća kuna. Da će većina tih kredita na kraju građanima najvjerojatnije doći na naplatu govori činjenica da se 41,5 milijarda kuna odnosi na sektor prometa, najvećim dijelom na cestogradnju. Iznos jamstva bi bio još i veći da devet milijardi kuna jamstva za kredite brodogradilištima nisu od prošle godine uključeni u javni dug države, pa su doista obveza poreznih obveznika, a ne samo potencijalna obveza u budućnosti.
Na ime plaćenih kredita za koje je bila jamac, a koje je na kraju otplatila, država potražuje više od tri milijarde kuna. I taj je iznos bio znatno veći jer je do prošle godine potraživala i dodatnih pet milijardi kuna za kredite koje je kao jamac otplatila umjesto brodogradilišta, ali kako ih je prebila s pomorskim dobrom to je potraživanje države na papiru naplaćeno.