Upravni i Visoki upravni sud potvrdili su da Mato Jurišić ima pravo na mirovinu u Hrvatskoj, ali HZMO to ne priznaje i već ga pet godina, unatoč sudskim presudama, šalje da mirovinu traži u Banjoj Luci
ZAGREB » Umirovljeniku Mati Jurišiću iz Zagreba Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje oduzeo je mirovinu i ne želi mu je vratiti unatoč dvije sudske presude koje su donesene u Jurišićevu korist. Rješenje o prijevremenoj mirovini Jurišić je dobio 25. rujna 1993. godine, a dvije godine kasnije stekao je i pravo na starosnu mirovinu. Radni vijek proveo je u Banjoj Luci i Zagrebu. HZMO tvrdi da je u Zagrebu radio tek nešto duže od tri mjeseca, a u radnoj knjižici koju nam je umirovljenik pružio na uvid stoji da u Hrvatskoj ima više od deset godina staža. Mirovinu je u Hrvatskoj primao 14 godina. Početkom 2008. godine HZMO je po pravu nadzora poništio Jurišićeva rješenja o mirovini i naputio ga da mirovinu traži u Banjoj Luci.
Od tog dana umirovljenik obilazi institucije, odlazi na sudove, dobiva presude, ali ne i svoju mirovinu. U pet proteklih godina otkako je bez prihoda potrošio je, kaže, svu ušteđevinu, prodao automobil, posuđivao novac od prijatelja. Ima 78 godina, ali prisiljen je povremeno tražiti slabo plaćene poslove. On i supruga bez prihoda vrlo teško preživljavaju.
– Nikom na svijetu ne događa se ovo što se događa meni. Nemam od čega živjeti, a nitko ne želi postupiti po presudama u moju korist. Pomozite mi, naprosto sam očajan. Obratio sam se na sve adrese u ovoj državi kojih sam se sjetio, od premijera, preko predsjednika i potpredsjednika Sabora, do predsjednika države, kaže Jurišić.
Presuda na presudu
O njegovoj kafkijanskoj kalvariji naš list već je pisao u broju od 13. listopada prošle godine. Tom prilikom Jurišić je u očaju rekao: »Oduzeli su mirovinu i ne žele mi je vratiti, jer čekaju da umrem!« U međuvremenu je dobio još jednu presudu i jedno sudsko rješenje u svoju korist. To ga je, međutim, samo vratilo na početak priče.
– Institucije me već pet godina drže bez kruha. Da sam nekom platio tri, četiri tisuće eura siguran sam da se danas ne bih nalazio u ovoj situaciji. Ne znam što drugo da mislim osim toga. Morate me razumjeti, ja sam čovjek u očaju. Noću se budim obliven hladnim znojem, a ja znam što to znači. Nemam od čega živjeti, a to nikog ne zanima, kaže 78-godišnji umirovljenik.
Da bi ispričali Jurišićevu priču i mi se moramo vratiti na početak. Nakon što mu je HZMO ukinuo rješenja o mirovini, tvrdeći da svoje pravo na mirovinu ima ostvariti u BiH, umirovljenik je uložio tužbu Upravnom sudu. Presuda u tom sporu donesena je tri godine kasnije. Sud je tužbu uvažio i poništio rješenje HZMO-a. Zavod za mirovinsko tad je donio novo rješenje, u kojem se kaže da Jurišiću mirovina svejedno ne pripada. Još jednom su ga uputili da mirovinu traži u BiH. Umirovljenik je tada podnio novu tužbu, ovaj put Visokom upravnom sudu. Presudu je dobio u veljači ove godine.
U njoj piše ovako: »Tužba se uvažava. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Ispitujući zakonitost osporenog rješenja (…) ovaj sud nalazi da se osporeno rješenje ne može ocijeniti zakonitim. Upravni sud (u prvoj presudi) nije vratio predmet tuženom tijelu (HZMO) radi donošenja novog rješenja. Nakon navedene presude Upravnog suda tuženo tijelo nije trebalo donositi novu odluku pa je već slijedom toga navedeno osporeno rješenje nezakonito«. U međuvremenu je umirovljenik dobio i rješenje Vrhovnog suda, kojim mu se dodjeljuje tri tisuće kuna odštete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.
Nakon presude u svoju korist, Jurišić je HZMO-u poslao dopis sljedećeg sadržaja: »Sudsko vijeće Visokog upravnog suda na moju tužbu donijelo je 30. siječnja presudu koju ste uredno primili. Presuda je konačna i morate je izvršiti. Kako je već prošlo dosta vremena da presudu proučite, molim da odmah počnete isplaćivati moju starosnu mirovinu (…). U protivnom bit ću prisiljen tražiti pomoć od javnosti i svih postojećih institucija za ljudska i stečena prava, kao i od nadležnog suda.«
Pomoć GOLJP-a
Dakako, umirovljenik je prijetio praznom puškom. Pomoć je već tražio na sve strane, ali malo tko je našao za shodno odgovoriti. Tek Građanski odbor za ljudska prava učinio je nešto po njegovim molbama. Pisali su ravnatelju HZMO-a Srećku Vukoviću i resornom ministru Mirandu Mrsiću. Između ostalog, u pismu Građanskog odbora za ljudska prava stoji i ovo: »Gospodin Jurišić ne prima mirovinu, točnije rečeno HZMO mu uskraćuje isplatu mirovine još od veljače 2008. godine, dakle više od pet godina. Molimo Vas da, koristeći svoje pravo nadzora nad radom HZMO-a, provedete postupak radi uklanjanja svih nezakonito stavljenih prepreka koje priječe da gospodin Jurišić prima zakonito stečenu mirovinu.«
Stav koji je prema ovom predmetu nakon posljednje presude zauzeo Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje razvidan je iz odgovora Građanskom odboru za ljudska prava, dostavljenom nakon najnovije presude u Jurišićevu korist.
»Rješenja o mirovini Mati Jurišiću donesena su na temelju 36 godina i osam mjeseci radnog staža u Bosni i Hercegovini i tri mjeseca i 15 dana staža u Hrvatskoj. Nakon stupanja na snagu Ugovora o socijalnom osiguranju između RH i BiH, prema BiH nositelju osiguranja pokrenut je postupak za ponovno određivanje mirovina.(…) Prema tome u Hrvatskoj više nije bilo moguće ponovno odrediti mirovinu, već je to obaveza nositelja osiguranja u BiH. (…) Slijedom navedenog, Središnja služba upućuje predmet Područnoj službi u Zagrebu da u svojoj nadležnosti u ovom predmetu provede obnovu postupka po službenoj dužnosti i novim rješenjem odluči o zahtjevu imenovanog«, stoji između ostalog u odgovoru HZMO-a.
Dok u HZMO-u tvrde da je Jurišić u Hrvatskoj imao samo tri mjeseca i 15 dana staža, u njegovoj radnoj knjižici koju nam je stavio na uvid stoji da je u Zagrebu radio više od deset godina. Očajni umirovljenik bez mirovine izvijestio nas je da je prije četiri dana dobio novo rješenje HZMO-a, kojim mu se opet ukida pravo na hrvatsku mirovinu. Time je još jednom vraćen na prvu postaju svoje kalvarije i još jednom mora krenuti od početka.
