Još je Albert Einstein rekao da svijet neće uništiti oni koji čine zlo, nego oni koji to gledaju i ne poduzimaju ništa... Ova misao nikad nije bila očitija no danas. Svjedoci smo uništavanja ljudi i prirode, a ne poduzimamo ništa. Mediji donose alarmantne podatke o klimatskim promjenama, umiranju šuma, topljenju leda na polovima zemlje, podizanju razine mora… Zemlji prijete orkanski vjetrovi, razorne poplave, tsunamiji, tektonski poremećaji, ali to NAS ne brine, jer se neće dogoditi sutra. I NAMA. A jednako kao što nemamo pijeteta prema prirodi, ne vodimo ni brigu o ljudima. Na svijetu je sve više siromašnih, gladnih, bolesnih. Tu, u našem susjedstvu, ili preko granice… Što poduzimamo da se smanje drastične razlike između bogatih i siromašnih? Što radimo protiv uništavanja prirode? 

  Ovo su neka od pitanja koja na svojim putovanjima trećim svijetom, ali i razvijenim zemljama Europe i Azije, postavlja liječnica i aktivistica Aleida Guevara, nastojeći podići svijest ljudi koji udruženi mogu promijeniti sudbinu planeta. Kao gošća Festivala subverzivnog filma u Zagrebu, ona je stigla i do Hrvatske. U razgovoru predsjednika Društva hrvatskih književnika Nikole Petkovića i direktora Subverziv foruma Srećka Horvata, došlo je do ideje da Aleida Guevara posjeti i Rijeku. Dolazak u Rijeku organizirao je Odsjek za kulturalne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci, a domaćin je bio upravo Nikola Petković. Neposredni povod je bilo postojanje fotografije Petra Grabovca iz 1959. godine (objavljene u Novom listu), koja svjedoči da je legendarni latinoamerički revolucionar Che Guevara, kao dio kubanske delegacije boravio u Jugoslaviji i posjetio Rijeku. 

 Rijeka

Njegovu kćer rođenu iz braka s Aleidom March 1960. godine, proveli su Rijekom i mjestima koja je nekada obišao njezin otac. Jugoslavija je krajem pedesetih godina bila socijalistička zemlja u usponu, u Brodogradilištu »3.maj«, koje su Che Guevari s ponosom pokazali te 1959. godine, radilo je sedam tisuća radnika. Njegova kći Aleida zatekla je na istom mjestu danas prazne navoze i jedva 1.800 zaposlenih… 

  Odlazeći na susret Aleide Guevara sa studentima riječkog Filozofskog fakulteta koji je organizirao njihov profesor s Kulturalnih studija Nikola Petković, razmišljala sam što se vrze mislima jedne aktivistice, koja po svemu sudeći vjerno slijedi socijalističke ideje svog oca. Je li uzbuđena što hoda ulicama grada koji je Che Guevara – u vrijeme dok se još slobodno kretao svijetom – posjetio u jednoj udaljenoj zemlji čija su mu tadašnja postignuća bila uzor? Je li razočarana slijedom događaja koji su te iste prostore pretvorili u poligon pljačke domaće političke elite, a vrlo brzo i eksploatacije ujedinjene Europe? 

  Iz kratkog razgovora koji smo vodili stekla sam dojam da je se grad nije jako dojmio – grad kao grad – slegnula je ramenima, ali je živnula na pitanje o ljudima. 

  – Ljudi su divni, srdačni, otvoreni, rekla je očito oduševljena brojnim Riječanima koji su se na ulicama i mjestima koje je posjetila željeli rukovati s njom i koji su izražavali simpatije prema idejama njena oca. 

  – Ne volim službene obilaske i razgledavanja u kojima mi domaćini pokazuju ono čime se ponose. To nikad nije prava slika zemlje ili grada u koji sam stigla. Prava slika su obični ljudi, koje nemam uvijek mogućnost upoznati. Kao primjer, navest ću Siriju. Vodili su me po raskošnim palačama, s kristalnim lusterima i zlatnim slavinama. I tu žive neki ljudi, ali mene oni ne zanimaju. Siriju ću pamtiti po jednom posjetu džamiji. Tu se okuplja običan svijet. Kupila sam maramu kakve nose njihove žene, pokušala sam ju staviti na njihov način, ali mi nije polazilo za rukom. Jedna žena mi je prišla, skinula burku, pokazala lice i objasnila kako se veže marama. Bila sam dirnuta njenom pažnjom, to je bilo toliko iskreno i nježno s njene strane, da sam osjetila poštovanje i divljenje. 

  Takve susrete pamtim. A u Rijeci sam sticajem okolnosti – bila na jednom rođendanu, upoznala divne ljude… Tu ću uspomenu ponijeti u svojim mislima! 

 Komunikacija

Aleida Guevara je liječnica u Dječjoj bolnici »William Soler« u Havani. Prema vlastitim riječima, školovana je na dobrom sveučilištu i jedna od njenih životnih bitaka – osim one za živote bolesne djece – jest borba za dobro obrazovanje. Smatra kako samo solidno obrazovani ljudi (bez obzira na stupanj, jer svaka škola mora biti izvrsna!) mogu donijeti napredak društvu u kojem žive. Pa ipak, tvrdi da je iskonsko iskustvo indijanaca ili nekih plemena koja još nisu dosegla civilizacijski stupanj koji danas smatramo prihvatljivim – podjednako važno u njenoj struci, koliko i znanost: 

  – Da sam na početku svoje liječničke prakse razgovarala s babicama indijanskih plemena, bolje bih pomogla stotinama žena koje sam porodila, kaže Aleida Guevara, napominjući kako je od seljaka u najsiromašnijim djelovima zemlje naučila neke postulate koje danas smatra ključnima i za odgoj vlastite djece. 

  Kaže da ljudima danas općenito nedostaje kvalitetna komunikacija. 

Otac

Aleida Guevara odrastala je bez oca. Imala je četiri i pol godine kada je on – zbog političkog razlaza s Castrom, napustio Kubu i počeo raditi u Kongu. Djecu je viđao rijetko, a i tada je dolazio inkognito – prerušen u »očeva prijatelja«, kako ga djeca ne bi zazvala »tata« i tako odala… Kontakt s Aleidom i njenim mlađim bratom koji je krenuo u školu, održavao je pišući im dopisnice s pričicama i crtežima kaimana Pepea. Aleida se sjeća kako je njena maloga brata Camila odviknuo od psovanja, govoreći mu da će »Pepe tati odgristi nogu, ako njegov sin bude psovao«. Tako je Camilo prestao psovati… 

  Aleida Guevara ne krije da svi njeni životni i politički stavovi imaju korijen u idejama Chea Guevare. 

  – Zapisi mog oca su poput onih Joséa Martía – njihova je vrijednost vječna i za mene su trajni izvor inspiracije. Dok držim predavanja diljem svijeta, često spominjem njegove dnevnike koji su zaista bili dragocjeni za moju političko biće i emocionalno sazrijevanje. U raznim situacijama često znam pomisliti: Da smo barem usvojili ovu ili onu Cheovu sugestiju, danas bismo bili u daleko boljoj poziciji! 

  Iako je bio nepomirljivi revolucionar, Che Guevara je znao voljeti, kaže njegova kći. 

  – Da biste bili pravi revolucionar – morate biti romantik. Nikad ne misliti na sebe, već u potpunosti biti predan dobrobiti drugih – i to je bio njegov kredo! Kad bismo slijedili njegov primjer, svijet bi bio mnogo ljepše mjesto… 

  Iako je odrasla u revolucionarnom okruženju, Aleida Guevara kaže da roditelji ne mogu svoje ideje usaditi djeci. 

Socijalizam

  Kubanski su ljudi zadržali međusobno poštovanje i sve ove godine živimo s radošću. Ako smo mogli mi, zašto ne možete Vi? – pitam često ljude koji mi se diljem svijeta žale na stanje u njihovim zemljama. Ja ne mogu rješavati probleme njihova društva, to moraju učiniti oni sami, a snaga svakog društva počiva na mladima – oni su snaga! Ali toga moraju biti svjesni. 

 Solidarnost

U razgovoru s Aleidom Guevara riječki studenti su potaknuli pitanje komercijalizacije obrazovanja, navodeći za primjer neuspjeh štrajka na fakultetima. Kako obraniti javni sektor? – pitali su aktivisticu, koja im je ponudila najvažniji odgovor tog susreta: 

  – Studenti su snaga svakog društva, jer su obrazovani. Bez obrazovanja, s nama manipuliraju, iskorištavaju nas za svoje ciljeve… Nedavno sam bila u Čileu. Tamo je vrlo jak studentski pokret, ali ne uspijevaju postići ciljeve. Rekla sam im, a kažem i vama, da sami ne mogu – moraju se povezati s radnicima. Problem je ponovo u solidarnosti – danas nam je teško pružiti ruku nekom drugom; studenti moraju krenuti u tvornice, i tamo rade neki mladi ljudi – drugačijeg obrazovanja, ali s istim problemima – moraju dobiti njihovu podršku, ući u osnove društva. Intelektualci se moraju ujediniti s radnicima i seljacima, a onda zajedno krenuti mijenjati društvo s kojim nisu zadovoljni. To su nekadašnji revolucionari znali! 

 Šutnja

Protiviti se takvim razlikama, ili ih prihvaćati? Nezadovoljstvo je prisutno na istoku i zapadu. Nemiri u Francuskoj, štrajkovi u Španjolskoj, demonstracije u SAD-u… Ovaj je planet već imao dva svjetska rata, treći neće preživjeti! Kažu da u Njemačkoj postoji ksenofobna stranka kojoj predviđaju 15 posto glasača. U Italiji je Lega Nord u stalnom jačanju, u nekim zemljama razvijenog svijeta rasističke stranke su već u parlamentu! Naša je dužnost da se borimo protiv toga kako bismo spasili Zemlju! 

  Na tom putu borbe prava informacija je dragocjena. Važno je razbiti šutnju, upozoriti na probleme Azije, Afrike, Latinske Amerike, jer prvi svijet neće preživjeti bez trećeg… Kad god se nalazim u razvijenim zemljama Europe, pitam ih: Tko radi najbolje čokolade? Tko najbolju kavu? Švicarci, Talijani, naravno! A kakao se proizvodi u Brazilu, kao i kava… 

  Latinska Amerika je već na nogama. Počela je nacionalizacija prirodnih resursa. Svoja dobra želimo korisiti sami, a ako ih prodajemo – onda će to biti po tržišnim cijenama. Želimo mijenjati stvarnost, ali vodeći računa o čovjeku. Zalažem se za javno i besplatno zdravstvo i vrhunsko, ali besplatno obrazovanje, jer to smatram osnovnim ljudskim pravom! Zaključila je Aleida Guevara, podsjećajući riječke studente da u svakom društvu mladi imaju – zadnju riječ!