RIJEKA Vještaci su zatražili dodatni rok za rekonstrukciju ubojstva Alena Keserovića i teško ranjavanje njegova brata Suada. To govori o kompliciranosti slučaja koji se smatra jednim od pravno  najkompliciranijih ubojstva koji već dugo varira između dviju krajnosti – hladnokrvne likvidacije i pucanja u samoobrani.

Prvi pokušaj trodimenzionalne rekonstrukcije nije uspio jer je provjera nalaza pred sudom pokazala da postoji još niz neodgovorenih pitanja pa je sve poslano na dodatna utvrđivanja. Koliko je to zamršeno pokazuje i činjenica da su vještaci sada zatražili i produženje roka za dovršenje svojih provjera.

Koliko je sve pravno zamršeno pokazuje činjenica da je Državno odvjetništvo najprije smatralo da je to čisto ubojstvo i tako optužilo, da bi usred suđenja zbog iskaza svjedoka pa i nekih vještaka promijenili optužnicu u puno blaže prekoračenje nužne obrane. Da stvari budu još zapletenije, od nove godine se promijenio zakon, pa umjesto zatvora  za to djelo čak može biti i oslobađanje ako je prouzročeno tuđim napadom.

Kad bi ostala sadašnja optužnica, ako se ne otkrije nešto bitno novo, optuženik bi mogao biti oslobođen. No izgleda da ni to nije kraj jer upućeni vjeruju da bi moglo doći do još jedne promjene optužnice. To u mnogome može ovisiti baš o nalazu trodimenzionalne rekonstrukcije ako ona uspije odgovoriti na neka ključna pitanja.

Vještaci su sada dobili još jedan dodatni rok da sve prouče i s velikim zanimanjem očekuju se njihovi nalazi. Postoje svjedoci koji su vidjeli sukob, ali na žalost ne i ključni moment kad se pucalo, pa se sve mora rekonstruirati po tragovima. Koliko su i tragovi i njihova tumačenja problematični i rastezljivi pokazla je današnja vrlo žučna rasprava vještaka, obrane, optužbe i sutkinje Ike Šarić na prvoj prezentaciji nalaza vještaka. Na koncu je sve završilo zaključkom da prvo vještačenje ne može nedvojbeno odgovoriti na pitanje je li to ubojstvo ili samoobrana.

Zato je odlučeno da se napravi dodatak dosadašnjem vještačenju koji će morati odgovoriti na još niz nedoumica. Jedan od problema je što ne postoje  fiksni tragovi za ključne hice koji su pogodili žrtve pa se strijelni kanali rana i ostalog ne mogu usporediti s nečim fiksnim već s tijelima koja su bila u pokretu i moguće je više smjerova iz kojih se puca.

A ti smjerovi su ključni da se vidi je li to bilo smaknuće kao što tvrde Keserovići ili nasumično pucanje isprebijanog optuženika. On tvrdi da je spašavao život kad su mu prijetili pištoljem i »trpanjem u bunker« i prebijali ga rukama, nogama i metalnim nogama stola…