Sanaderov odvjetnik Čedo Prodanović zaključio je kako je Čobanković baš sve odgovore imao napisane na papiru s kojeg je u sudnici čitao, te da su mu i pitanja dostavljena unaprijed. No, sudsko vijeće bilješke je pogledalo i utvrdilo kako u njima nema baš svega što je bivši HDZ-ov ministar ispričao
ZAGREB Je li Petar Čobanković unaprijed dogovorio pitanja i odgovore o »aferi Planinska«? Hoće li njegovo svjedočenje ostati u sudskom spisu? Ima li ono što je jučer govorio veze s činjenicom da se s USKOK-om nagodio na blagu kaznu zbog vlastite uloge u kupoprodaji zgrade u Planinskoj ulici?
Ta bi pitanja u četvrtak mogla dobiti odgovor, a postavljena su u srijedu nakon što je Čobanković ispričao sve što zna o načinu na koji je došlo do sklapanja ugovora o kupnji zgrade. Naime, Sanaderov odvjetnik Čedo Prodanović zaključio je kako je Čobanković baš sve odgovore imao napisane na papiru s kojeg je u sudnici čitao, te da su mu i pitanja dostavljena unaprijed. No, sudsko vijeće bilješke je pogledalo i utvrdilo kako u njima nema baš svega što je bivši HDZ-ov ministar ispričao.
Prema optužnici, Sanader je kao proviziju za kupoprodaju zgrade između Ministarstva regionalog razvoja i mesara Stjepana Fiolića dobio 17 milijuna kuna.
– Kad sam Sanadera upozorio da je cijena zgrade previsoka on mi je oštrijim tonom uzvratio da zgradu ne kupuje on nego Vlada, te da prodavatelj nije Fiolić već banka. Dodao je kako je Inženjerski biro kao najeminentnija procjeniteljska kuća bio pravi izbor za određivanje cijene te zgrade, prisjećao se Čobanković opisujući kako je Fiolić i nekoliko godina ranije pokušavao zgradu u Planinskoj ulici prodati Hrvatskim šumama. Kada je Darko Beuk, koji je tada bio na čelu Hrvatskih šuma odustao od kupnje pao je u Sanaderovu nemilost.
– Već tijekom prvog razgovora o prodaji zgrade Ministarstvu regionalnog razvoja Sanader je inzistirao da se zgrada ne prodaje izravno već preko neke banke kao posrednika. Nakon što je sastavljena procjena Sanader je tražio da se slučaj hitno stavi na sjednicu užeg kabineta Vlade, svjedočio je Čobanković, čiji je tadašnji tajnik u svega nekoliko sati dobio odgovor Ministarstva gospodarstva prema kojem se ta kupnja mogla izuzeti iz javne nabave.
