Danko Švorinić kandidat je Liste za Rijeku za riječkog gradonačelnika, diplomirani je inženjer pomorskog prometa, plovio je od 1998. godine do 2004. godine, nakon toga se našao u poslu zastupanja osiguranja čime se i danas bavi. Oženjen je i ima sina. U javnosti je poznat kao osnivač portala Rijeka danas, a političku karijeru započeo je osnivanjem Liste za Rijeku koja je na prošlim lokalnim izborima ušla u Gradsko vijeće, dobivši dva mandata. Bio je aktivan i u nekoliko nevladinih organizacija, bio je predsjednik podružnice Pokreta za demokraciju i socijalnu pravdu, a osnovao je udrugu Virtualna slobodna država Rijeka.

Kako je vama kao lokalnoj stranci nositi se s jakim strankama kao što su H

DZ i SDP koje imaju infrastrukturu i sredstva koja im daju prednost unatoč tome što su lokalni izbori?

– Financijska sredstva jesu hendikep, posebno kada je riječ o parlamentarnim izborima. No, na lokalnim izborima to je naša prednost jer smo na domaćem terenu. I na prošlim lokalnim izborima smo ostvarili dobar rezultat, a uvjeren sam da će ovaj put biti i bolji.

»Daj babi kunu«

Izrazili ste bojazan da bi Rijeka mogla doživjeti sudbinu Senja ili Bakra. Zašto?

– Ako se ovakvi negativni trendovi nastave, onda ćemo doživjeti sudbinu tih gradova. U zadnjih 20 godina imamo 40.000 manje stanovnika i 30.000 radnih mjesta manje. I nije točna teza da su svi iselili u riječki prsten, a što pokazuju podaci Instituta za migracije. Ako ne pokrenemo proizvodnju i počnemo stvarati nove vrijednosti, to je neminovno. Aktualna vlast, očito je, ne zna kako bi to napravila. I nije problem u objektivnim okolnostima kojih ima. Problem je u potpuno pogrešnoj orijentaciji grada koja je krenula s tezom Slavka Linića da je industrija prošlost. Jednako tako, bilo kakav razvoj onemogućava sustav političke korupcije. Sjetite se samo eklatantnog primjera zapošljavanja dotadašnjoj oporbenog političara u Regionalnu razvojnu agenciju Porin, a takvim kadroviranjem došli smo do toga da Porin posluje s minusom.Izgubili bismo kredibilitet da smo išli s PGS-om

Kako je moguće da se riječka oporba nikako ne može dogovoriti o zajedničkom izlasku na izbore?

– Prvi problem je srodnost jer mislim da je teško očekivati suradnju s HDZ-om. Barem kada smo mi u pitanju. Srodni smo s Laburistima i PGS-om, to je točno. Međutim, Hrvatskim laburistima je središnjica odredila da moraju samostalno na izbore. Imali smo razgovor s PGS-om, ali problem je bio što su oni počeli pregovarati sa SDP-om koji su trajali šest mjeseci. Nismo htjeli ovisiti o rezultatu tih pregovara, a izgubili bismo sigurno kredibilitet da smo nakon svega išli s PGS-om. Želimo promjenu riječke zastave.

Jeste li vi autonomaši i separatisti?

– Separatisti nismo, a autonomaši jesmo ako pod tim pojmom podrazumijevamo borbu da što više novca ostane u Rijeci. Takav način upravljanja sredstvima je transparentniji i efikasniji. Valjda mi najbolje znamo što nam najviše treba.

Zbog čega inzistirate na vraćanju dvoglavog orla na Riječku uru?

– Radi se o ispravljanju povijesne nepravde i o odličnom potezu u turističkom smislu. Sve te naše napore većina građana podržava.

Mislite li da se Rijeka treba odcijepiti od Hrvatske kada bi to bilo moguće?

– Rijeka je danas dio Hrvatske, nažalost ne u statusu kakav zaslužuje jer je on danas u statusu Babine Grede, u smislu upravnih i administrativnih ovlasti. To mi želimo promijeniti.

Biste li mijenjali riječku zastavu da osvojite vlast?

– Tu inicijativu sigurno bi pokrenuli legalnim putem. Financijski se radi o beznačajnim sredstvima, a na taj način bi brendirali grad.

Na čemu temeljite optimizam, tim više što s vama ovaj put ne ide Akcija mladih koja koalira s PGS-om?

– Optimizam je rezultat našega kvalitetnog političkog rada u protekle četiri godine. Prije svega u Gradskom vijeću i u Županijskoj skupštini. Bili smo provokativni, otvorili smo dosta relevantnih tema i građani su to prepoznali. Određene ankete pokazuju da nam je trend uzlazan i da samostalno imamo dvostruko veću podršku nego što smo je imali s Akcijom mladih 2009. godine.

Ne čini li vam se da je regionalno biračko tijelo premalo za dvije regionalne stranke, vas i PGS?

– Kako godine prolaze, mijenja se odnos da je PGS stariji, a mi mlađi brat. Prema zadnjim pokazateljima smo izjednačeni. Ne želimo prepustiti birače ni nacionalnim strankama jer znamo da je regionalizam i supsidijarnost princip koji je bolji i za građane i grad.

Naglašavate razočaranost ovom kampanjom zbog toga što druge stranke nisu izašle s programom. Zašto?

– To je evidentno. To što neki zovu programom je neozbiljno. Kao što je neozbiljno da birači nemaju mogućnost izabrati program i one koji su ga ponudili, već se vrte izlizane teme. Očito je da druge stranke imaju programe, ako su to programi jer je riječ o listi želja, pune rupa. Nije ovo Božić i lista želja za Djeda Mraza, ovo bi trebali biti izbori na kojima bi sukladno demokratskim standardima mjesecima trebali raspravljati o programima.

Vi jeste predstavili program, ali što bi značila njegova operativna provedba i zbog čega on također nije lista želja?

– Imamo jednu osnovnu razliku u odnosu na druge stranke – gradski proračun, to je temeljno, mora biti u funkciji privrede, a ne kao što je slučaj danas da se čeka koliko će novca doći u proračun na račun poreznih obveznika. To sam nazvao programom »Daj babi kunu«. Moja politika će biti proaktivna i aktivna. Gradonačelnik mora utjecati na visinu proračuna i porezne prihode.

Pogrešna politika

Nije li to malo demagoški. Na koji bi način u postojećem budžetu osigurali novac za takvu aktivnu i proaktivnu politiku?

– U situaciji smo da je proračun devastiran i legitimno je pitanje na koji bi način financirali Kvarnerske fondove koji bi u suradnji sa Sveučilištem, strukom i tvrtkama poticali razvoj privrede i otvaranje novih radnih mjesta. Za početak treba racionalizirati gradsku upravu i komunalna društva. Na primjer, informatizacija komunalnih društava i zavod za informatičku djelatnost nisu kompatibilni poslovi. Iako je posao Zavoda za informatičku djelatnost implementacija informatičkih sustava, a gotovo svako komunalno društvo taj posao »outsourca«, odnosno preko vanjskih firmi. Drugo, očekuju se izmjene Zakona o komunalnom gospodarstvu koji će omogućiti da se sredstva od komunalne naknade ne troše isključivo u komunalije. Ilustrativan primjer dosadašnje pogrešne gradske politike kada je riječ o trošenju novca građana je izgradnja ceste između Srdoča i Kastva koja ne vodi nigdje. Sve je to posljedica lobiranja građevinskog lobija zbog čega danas imamo kozmodrom, aerodrom za bicikle ili skejtanje i rolanje. Ta sredstva mogla su se puno kvalitetnije iskoristiti za razvijanje programa kojim se otvara mogućnost implementiranja novih tehnologija.

Inzistirate na priči o reindustrijalizaciji. Gdje će se to razvijati nova riječka industrija s obzirom na otegotnu okolnost administrativne stiješnjenosti grada?

– Točno je da je Rijeka zakinuta administrativnim ustrojem, ali kako je onda moguće da se u takvim okolnostima prenamjenjuje, što je nedavno bio slučaj, 100 hektara iz industrijske u stambenu, uslužnu i trgovačku namjenu. Naglašavam da pod reindustrijalizacijom ne mislimo visoke dimnjake i zagađenje. Danas postoje tehnologije koje ne isključuju stanovanje u okolici takvih pogona. Zanimljivo je da aktualna državna vlast na čelu sa SDP-om već drugi put, prvo je bio u mandatu od početka 2000-ih, ništa ne poduzima da se taj nakaradni administrativni ustroj ne promijeni. Dakle, riječki SDP kuka da su granice tijesne, a državni SDP ne čini ništa kako bi se to promijenilo. Drugi je problem da je Rijeka ograničena i kada je izlaz prema moru u pitanju. nekada je bio izgovor za nerealizaciju projekta Rijeka Gateway to što Lučku upravu kontrolira HDZ. U čemu je danas problem?

Centri moći kočnica

Je li pasivnost rezultat nesposobnosti ili tretmana lokalne samouprave od središnje vlasti?

– Problem je u tome što je u Rijeci na vlasti podružnica nacionalne stranke koja mora voditi računa o nacionalnim interesima SDP-a. Nama je osnovni motiv interes Rijeke i riječkog prstena. Ne može riječka podružnica SDP-a napraviti pritisak na nacionalno čelništvo.

 Ipak, postoje segmenti gdje lokalna samouprava može utjecati na prihode. To su u Rijeci poslovni prostori. Kakva je vaša ocjena gospodarenja poslovnim prostorima?

– Dio poslovnih prostora je prazan zbog gospodarske krize. Nije tu problem. Problem je u korupciji i pogodovanju što je rezultiralo da dva poduzetnika imaju u zakupu gotovo cijeli Korzo. Kako tu stvari funkcioniraju, može se vidjeti na suđenju osobi koja je bila zadužena za gradske poslovne prostore. Kada imate takvu razinu korupcije, logično je da je većina poduzetnika obeshrabrena kada treba ući u poslovni aranžman s Gradom.

Je li realno da je bivša šefica gradskih poslovnih prostora mogla raditi sama?

– Kada je puknula afera s poslovnim prostorima bilo je jasno da je ona uhvaćena kao kolateralna žrtva jer je USKOK istraživao djelatnike Državnog inspektorata. No, nakon privođenja njen nekadašnji šef Slavko Linić je javno izjavio da je za poslovne prostore odgovorna osoba Vojko Obersnel. Na Aktualnom satu sam pitao Obersnela slaže li se s takvom Linićevom izjavom, a on je odgovorio da se slaže. Postavlja se pitanje zašto se nije istraživalo do vrha piramide.

Zašto?

– To je pitanje za institucije pravne države. Je li to zbog toga što su centri moći uspjeli kontrolirati institucije pravne države, to je otvoreno pitanje. Na njega svaki građanin mora sam za sebe odgovoriti, izaći na birališta i dati odgovor. Našoj političkoj opciji upravo su centri moći kočnica, znamo da u ovom trenutku vodimo donkihotovsku borbu, ali nećemo odustati, iako protiv sebe imamo financijske, poslovne i medijske centre moći.

Na čemu bi Rijeka trebala bazirati razvoj? Svi naglašavaju geostrateški položaj i luku.

– Ni jedan grad, pa čak ni oni koji su velika lučka središta, ne žive samo od luke. Sustav aktivnosti oko luke, a to su lučki radnici i špediterske tvrtke, je niskoprofitabilan. Svi milijuni kuna uloženi u Rijeka Gateway otvorit će tisuću radnih mjesta. Ne može samo luka pokrenuti Rijeku. Grad je bio najjači kada je živio od inovacija, a ne od luke. Luka je bila protočno cijevo kroz koje se moglo izvoziti i uvoziti. Nitko se nije obogatio gledajući kako mu tuđa roba putuje pored prozora. U funkciji luke treba biti industrija. Ako budemo ulupavali novac u metre operativne obale, bez vizije razvoja industrije, nećemo od toga puno profitirati.