Kod nas je lokalna i regionalna samouprava postala sama sebi svrhom jer služi za zbrinjavanje političkih kadrova. Zbog toga stojimo u mjestu. Nitko ne može reći da novca nema, kaže Maračić
Hrvoje Maračić kandidat je Hrvatskih laburista koji će se suprostaviti Zlatku Komadini u borbi za funkciju primorsko-goranskog župana. Laburisti se nadaju da će iskoristiti rejting koji im raste i na tom valu ući u predstavnička tijela jedinica lokalne samouprave, te pokušati poremetiti plan SDP-ove koalicije da u prvom krugu riješi pitanje izbora župana. Maračić kaže da mu nije minus činjenica da je u politiku ušao 2011. godine, već da mu je to prednost. Rođen je 1958. godine u Rijeci gdje je završio osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje. Studij na Pravnom i Pomorskom fakultetu nije završio jer se vrlo rano uključio u svijet rada.
Oženjen je, otac troje djece čija budućnost ga je motivirala da se uključi u političku borbu. Tijekom tridesetak godina radnoga staža angažiran je bio u nekoliko poduzeća na poslovima poslovođe, direktora maloprodaje, predsjednika uprave te projekt-menadžera. Trenutno radi na otvaranju hostela u Kostreni. Društveno je angažiran još od mladosti kroz Savez izviđača gdje je bio dugogodišnji tajnik i predsjednik Gradskog saveza, zatim kroz Eko Kvarner, predsjednik je kostrenskog i Crveni križ kao dobrovoljni davalac krvi.
Marišćina po receptu Krka Što bi vi napravili s Marišćinom? – Stvari treba vratiti na početak i izraditi novu studiju. Znači vi bi krenuli od nule. A što s odlaganjem smeća iz cijele Županije? – Ne mislim da treba sve srušiti i graditi iz početka. Građane treba zaštititi koliko je to moguće. Priča počinje od zbrinjavanja kućnog otpada i sortiranja. Krk je primjer da se to može. Biste li mijenjali lokaciju Marišćine? – Mislim da ne, ali da postoje kvalitetnija rješenja, postoje. Studija je stara deset godina i samo treba primijeniti nove modele koji već postoje. Investitorima ne smeta ekologija, već birokracija Inzistirate na ekološkom pristupu, a u isto vrijeme tražite reindustrijalizaciju Rijeke. Sve je to lijepo, ali neće li investitori otići radije u zemlje koje ne inzistiraju toliko na tome i gdje im je jeftinija radna snaga? – Investitorima ne smeta ekološki pristup, već nevjerojatna birokritiziranost i fiskalni nameti. Znači li to da bi vi davali otkaze u Županiji? – Ne bih. Postoje i druga rješenja, recimo prekvalifikacija. Vujić je »nagrađen« takoda je sada marginalizaciran Što mislite o Zlatku Komadini i njegovom političkom putu Zlatko u Zagreb, Zlatko iz Zagreba? – Nije točno da županijska vlast nije ništa napravila, ali može biti bolje. Komadina je prijatan čovjek, Primorac i tvrdi da voli svoj kraj. To je u redu, ali bi li oni za svoj zavičaj toliko radili volonterski, a što ja radim cijeli život. Dobro, to je sada demagogija. – U redu, ali obećavam biračima da nikada neću napustito mjesto župana zbog neke druge funkcije. Ipak, najveću kritiku Komadini dao je njegov najbliži suradnik Vidoje Vujić. I zato je sada na ledu. Vujić je izjavio da je napravio više za šest mjeseci, a uslijedila je osveta. Gdje je Vidoje? Nema ga, nije igrač u bazi. Takvo ponašanje SDP-a za mene je katastrofa. U osam godina rezultata nema, Vujić je to otvoreno kazao, a za nagradu je doživio političku marginalizaciju.
Tražimo nemoguće
Od kuda vi u laburstima?– Ta priča je započela osnivanjem ogranka u Kostreni. Riječ je o novoj, neopterećonoj stranci koja nudi nove ideje. Mislite li da imate ikakve šanse protiv Komadine? – Ne bih ni ulazio u politiku da mislim da ne mogu pobijediti. Moje je mišljenje da vlast kvari čovjeka, a apsolutna vlast kvari ga apsolutno. Vrijeme je za promjene. On ima veliku prednost u smislu logistike, sredstava i slobodnog vremena. Plaću ne dobijam, nego zarađujem kao obrtnik, ali moja je prednost to što kontaktiram svakodnevno s običnim ljudima i u potpunosti mi je jasno da traže promjene. Ulazite kao laburisti u politički prostor SDP-a. Je li vam to prednost ili nedostatak?– Od vlasti koja je bila na čelu države prvih deset godina nisam očekivao ništa niti sam za njih glasao. Od SDP-a sam očekivao puno i oni su moje dvostruko razočarenje. Vrlo sam lijevo orijentiran čovjek, a oni to više nisu. Mi uopće ne računamo na birače SDP-a, računamo na glasove onih koji su nezadovoljni i apstiniraju. Ponavljam ljudima, naročito mladim, maksimu iz ’68 – Budimo realni, tražimo nemoguće. Moraju biti radikalniji u borbi za pravo na svoj život i pravo na rad. Mislite da će izaći na izbore? Izlaznost na izbore za Europski parlament je bila porazna?– Mi ćemo učiniti sve da izađu. Govorim svima da žive samo oni koji se bore. Laburisti do sada nisu nikada bili na vlasti i naš će uspjeh biti ulazak u predstavnička tijela. Moramo stvoriti pretpostavke da dobijamo relevatne informacije kako bi mogli još kvalitetnije djelovati. No, siguran sam da ova županija zaslužuje više i bolje. Sadašnja županijska vlast nije pokazala rezultate jer 30.000 nezaposlenih zvoni na uzbunu. Rješenja tražimo izvan nas samih, pišemo projekte u sklopu petoljetki, a onda sljedećih pet godina analiziramo zašto se projekti nisu realizirali. Moramo biti brži i fleksibilniji, s puno manje birokratiziranja. Imam mali obrt, a plaćam 253 nameta. To je nedopustivo. Znam da veći dio nije u županijskoj ovlasti, ali županijska vlast mora utjecati da se takve stvari promjene.
Vratiti industriju
Što biste vi napravili da osvojite izvršnu županijsku vlast?– Rijeka je motor cijele županije. To je bio grad industrije. To treba vratiti. Na Prvi maj sam pisao in memoriam riječkoj industriji u kojemu sam nabrajao riječke tvrtke kojih više nema. Riječ je o užasnom spisku, a moja generacija je u tim tvrtkama radila. Ne očekujem da će one oživjeti, ali moramo napraviti gospodarski iskorak. Svi pričaju o reindustrijalizaciji Rijeke. Gdje i kako?– Rješenje su nove tehnologije. Mislim da se investitori mogu privući. U ovom trenutku nemam sva rješenja, ali bez rada i stvaranja novih vrijednosti nema izlaza iz ove krize. Luka Rijeka je golem potencijal, a nije mi jasno kako je moguće da pričamo o tome da moramo razviti prometnu infrastrukturu kako bi privukli teret, a sada je teza da najprije moramo privući teret kako bi razvijali infrastrukturu. A vrijeme prolazi mimo nas. Pitam se i koji će to brodari dovesti teret, te koji će špediteri sve to servisirati. Dijagnoza je točna, ali što je terapija?– Rješenja postoje. Uzmite Južni Tirol. Prije 30 godina oni su se odlučili da će uzgajati jabuke i danas su najveći opskrbljivači Europske unije. U ovom trenutku promjena proizvodnje poljoprivrednih proizvoda izazvala bi otpor. Ali, to je stvar odluke i sredstava kako bi ostvarili neki cilj. No, da bi se tako krenulo, najprije treba promijeniti politiku koja nema viziju i ciljeve. Kod nas vlada sustav osnivanja komisija koje ne daju nikakva rješenja jer postaju same sebi svrhom. Primjerice, imamo Regionalnu razvojnu agenciju Porin koja prošle godine ostvari gubitak. S kojim će oni referencama onda nuditi rješenja. Uzmimo drugi primjer, Županija mora biti proaktivna kada je riječ o razvoju Zračne luke Rijeka na Krku. Događa se to da će se sada otpuštati radnici. U sličnom kontekstu treba gledati i projekt Veletržnice Rijeka koji je neslavno završio. A nitko ne odgovara ni za što. Čovjek koji je za to odgovaran, gospodin Mendrila, »kažnjen« je mjestom pomoćnika ministra. Amnestiran je odgovornosti i još je postao doministar.
Investicijska banka
A što vas to čudi kada mu je šef postao ministar? – Pa, u tome je problem. Mislim da je toga dosta. Meni osobno jest. Gotova rješenja nemam jer ona ne postoje. Ali da moramo krenuti nekim drugim putom, moramo. Moramo privući investitore, a jedan od mojih prvih poteza bi bio osnivanje investicijske županijske banke. A ne da sve postojeće banke nude kredite za potrošnju. Moramo biti svjesni da Europa ne cijeni one koji plaču, oni cijene one koji se bore i koji su jaki. Kod nas je lokalna i regionalna samouprava postala sama sebi svrhom jer služi za zbrinjavanje političkih kadrova. Zbog toga stojimo u mjestu. Nitko ne može reći da novca nema. Kostrena je imala budžet od 70 milijuna kuna, napravljeni su neki društveni objekti i to je u redu. Ali što dalje? Neodrživo je da u jednoj tako maloj općini od 4.000 ljudi plaćamo 60 ljudi iz proračuna. Znači li to da je neophodno smanjiti broj jedinica lokalne samouprave?– Naravno da bi trebalo. Kako?– Trebalo bi objediniti neke poslove, a rezati one općine koje nisu samodržive. Nakon toga neophodno je uvesti princip solidarnosti jer nije u redu da netko raspolaže golemim sredstvima, a drugi nemaju za javnu rasvjetu. Nedavno mi je gost bio jedan Talijan koji živi u općini blizu Udina koja ima 15.000 stanovnika. On mi je rekao da je njihov načelnik volonter, a kada je čuo koliko je kostrenski proračun, rekao je da smo strašno bogati. Bogati smo, a ne stvaramo nove vrijednosti. Tako više ne ide.
Promjena vlasti
Ako ne uđete u drugi krug, a drugog kruga bude, hoćete li pozvati svoje birače da glasuju za nekoga i tko će to biti?– Našim biračima ostavit ćemo na njihovu volju koga će podržati. Ali svakako želimo da se vlast promijeni. Imate li vi detaljno elaboriran program?– Imamo dijagnosticirane probleme i rješenja za njih. Ali to što pokazujete ima nekoliko stranica?– U pojedinim segmentima imamo gotova rješenja, odnosno ono što ocjenjujemo ključnim, detaljno je obrađeno. Ljudima ćemo to neposredno prezentirati u kampanji. Znate li koliki je županijski proračun?– Nešto oko 300 milijuna kuna. Kako bi vi trošili taj novac?– Gledajte, preko 80 posto je zadano. Ali, može se slobodno raspolagati s preko 50 milijuna kuna i sigurno ćemo taj novac kvalitetnije trošiti jer on ne bi išao u potrošnju. Trebaju li Hrvatskoj uopće županije?– Da, ali treba ih svesti na sedam-osam.
