Obično bih u sličnim prilikama ja matirao svoje sugovornike, ali taj sam put u sučeljavanju s Milanovićem u jednom trenutku ostao bez teksta, ispričao nam je Ribić
ZAGREB Vilim Ribić, predsjednik Matice hrvatskih sindikata, jedan je od najoštrijih kritičara premijera Zorana Milanovića. Posebno ga smeta što se on ne želi sastajati s predstavnicima sindikata. Ali, Ribić nema loše mišljenje o svim Milanovićima. Dapače, borbeni sindikalist ima vrlo osobna dobra iskustva sa Stipom, ocem hrvatskog premijera. Naime, 1991. godine njih su dvojica vodili socijalni dijalog. Ribić je kao i danas bio sindikalni lider u sektoru znanosti, a Stipe Milanović je u to vrijeme obnašao dužnost pomoćnika ministra prosvjete, kulture i športa, zaduženog za financije. I, kako kaže Ribić, bili su to kvalitetni pregovori.
– Stipe Milanović uopće nije bio mačji kašalj, bio je vrlo argumentiran čovjek. Sjećam se i našeg gostovanja na Stojedinici u emisiji Radio dvoboj i, moram priznati, Milanović me tada nadmašio. Obično bih u sličnim prilikama ja matirao svoje sugovornike, ali taj sam put u sučeljavanju s Milanovićem u jednom trenutku ostao bez teksta, ispričao nam je Ribić. On nije zaboravio da je, između ostalog, s ocem današnjeg predsjednika Vlade pregovarao o dodacima na plaću sindikalnih povjerenika u znanosti i ta je naknada tada uvedena jer ju je Milanovićev nadređeni, ministar Vlatko Pavletić odobrio. Aktualna Vlada je, međutim, ukinula spomenuti dodatak. Reklo bi se, otac dao, sin uzeo.
– U slučaju Milanovićevih, mislim da se može reći da je jabuka pala jako daleko od stabla. Sin jednostavno nema osjećaja za socijalni dijalog, žali se predsjednik Matice hrvatskih sindikata. Čini se, međutim, i da se Ribić prije dvadesetak godina zadovoljavao razgovorima s pomoćnikom ministra dok mu je danas to preniska razina i inzistira da mu s druge strane stola sjedi sam premijer. Ali, Ribić negira takvu interpretaciju.
– Kad je riječ o strogo sindikalnim temama iz područja znanosti i obrazovanja, mi i sada pregovaramo s ljudima iz nadležnog ministarstva, sa Željkom Jovanovićem. No, postoje i strateška pitanja. O njima smo nekad razgovarali s predsjednikom Franjom Tuđmanom, a kako je danas premijer Milanović ono što je ranije bio Tuđman, o tome bismo htjeli s njim progovoriti. Milanović to, međutim, uporno odbija, upozorava Ribić. Otkad je predsjednik Vlade, Milanović se niti jednom nije sastao sa sindikalnim šefovima, stoga se oni sa sjetom prisjećaju Ive Sanadera kojih ih je nerijetko primao u Banskim dvorima. Ribić je nedavno izjavio da Milanović prezire sindikate i da »srozao institucije socijalnog dijaloga i od početka socijalno partnerstvo pretvorio u socijalno neprijateljstvo«. Milanović sin i Ribić jedini su se put izravno konfrontirali krajem prošle godine u Bruxellesu, u Europskog gospodarskog i socijalnog odbora gdje je premijer održao predavanje o ulasku Hrvatske u EU. Ribić je bio u publici i postavio mu je pitanje o kršenju radničkih prava u Hrvatskoj, a nakon tribine njih su dvojica s nogu razmijenili nekoliko riječi. Milanović je, primjerice, u šali upitao Ribića zašto se ne ponaša kao Nijemac, kad već izgleda kao Nijemac. Aludirao je na Ribićevo neprihvaćanje politike štednje.
Inače, Milanovićev otac je govoreći o sebi prije nekoliko godina, kazao u jednim novinama da je kao Pavletićev pomoćnik htio racionalizirati sustav i uštedjeti proračunski novac. Možda, dakle, jabuka ipak nije toliko daleko pala od stabla.