Slab odaziv građana na izbore za europski parlament i rezultat SDP-ove liste djelomično je uzrokovan i općim nezadovoljstvom sa stanjem u gospodarstvu koje ulazi u petu godinu recesije, a čija je najgora implikacija rast nezaposlenosti. Iz redova vladajućih mogli su se čuti i komentari da je zemlja u fazi provođenja reformi pa je normalno da im popularnost pada. Istovremeno, premijer je uvjeren u uspješnost svoje ekonomske politike, smatra da su ministri i više no dorasli poslu koji obavljaju, dok bismo gospodarske pokazatelje koji se konstantno pogoršavaju i dalje trebali shvaćati kao nešto privremeno i prolazno. 

  Prema takvim interpretacijama ispada i da je peta godina krize u koju tonemo nešto neizbježno jer se i u Europi to svima događa iz čega bi trebalo proizaći da nismo izuzetak, odnosno da nismo ništa manje uspješni od drugih. To međutim nije posve istina, a demantij stiže iz Hrvatske narodne banke koja je nedavno objavila komparativnu analizu domaće i ekonomije u široj regiji prema kojoj smo zapravo po većini pokazatelja među najgorima, ako ne i najgori, s obzirom da su se ekonomije dijela zemalja već odavno odlijepile od dna, te kreću u novi razvojni ciklus temeljen prije svega na novim industrijskim politikama koje su opet hit tema političkih krugova i ekonomskih konferencija. 

 Političke odluke

  Problemi se sastoje u tome da se primjerice zacrta neki pravac pa se od njega odustane, kao što je recimo bilo s javnim investicijama; ili se krene s nekom mjerom pa se ona u koalicijskim raspravama rasprši, kao što se događa s porezom na nekretnine; ili se pak najavljuju potezi i prijedlozi koji potom padnu u zaborav, puštaju se probni baloni i pokušava recesijsku tematiku prebaciti na sporedni kolosjek. Nije takvo ponašanje u političkom životu rijetko, no stvari su dovedene do usijanja, živi se sve lošije, vrijeme koje bi u uobičajenim okolnostima ova vlada imala potrošile su prethodne, stoga ona nema vremena da ga kupuje, nema prostora da se više zadužuje i ne može očekivati da će povjerenje i stpljenje birača zadržati unedogled. Čim je dobila izbore trebala je djelovati odmah i djelovati odlučno. I premijer Milanović je priznao da je jedino za čim žali to što plaće u javnom sektoru nisu smanjene na početku mandata. No, to su političke odluke koje treba donijeti i iza kojih treba stati. 

  I ekonomija traži hrabrost i odlučnost. Iako je nesporno da se u Vladi trude, te pokušavaju identificirati poticaje mogućeg rasta, najviše se čuje i govori o potezima ministra Linića. Kako je podbacila investicijska politika, nije se stvorila potrebna ravnoteža njegovim potezima, te je došlo do dodatnih pritisaka na rast. S druge strane, državni rashodi i javna potrošnja nisu dovoljno smanjeni. Prije će dakle biti da su građani nezadovoljni neprovođenjem reformi koje bi stvorile novi ekonomski rast nego nekom njihovom radikalnošću. Građani su naime itekako osjetili podizanje PDV-a, kao i rast cijena energenata, uslijed čega u kućnim budžetima realno imamo manje no što smo imali lani. Nisu se međutim dovoljno uvjerili u smanjivanje razgranatog javnog sektora i birokratskog aparata, niti su dočekali da vide da se primjerice sustav lokalne samouprave uredi racionalnije, efikasnije i skromnije u svakom slučaju. 

Nisu prepoznali poruku

Tko udari na osobnu potrošnju, očito si je poprilično otežao posao, a k tome i izgubio na dva kolosijeka: ključne ekonomske reforme i dalje čekaju provedbu, a građani već osjećaju rezove koji su međutim došli s prihodne strane (porezi), a ne toliko s rashodne (uštede). Ne vidimo dakle da je standard pao političarima, ali zato uočavamo da su plaće srezane u sektorima poput primjerice zdravstva koje je stup socijalne države. 

  Alen Host s Ekonomskog fakulteta u Rijeci kaže da su već dobiveni izbori bili snažna poruka vladi da birači traže radikalan zaokret, a što na ekonomskom planu znači snažnije rezove proračunskih rashoda. 

  – Vlada je odmah na početku mandata trebala smanjiti plaće zaposlenih u javnom sektoru, otpor bi tada sigurno bio manji, budući da je bilo jasno da se po starom više ne može i ljudi su bili spremni na odricanja. To međutim nije napravljeno, već su tek nedavno linearno i u manjem postotku smanjenje plaće, pa je taj potez zakasnio, a pitanje je i je li uopće sada dovoljan, obzirom da javna potrošnja općenito nije dovoljno smanjena, ističe Host. 

  – Nisu međutim samo plaće potencijalni prostor za smanjenje troškova, ima puno sitnih stavki na kojima se može uštedjeti i poslati poruka da štednja kreće od vrha. Kao što građani u krizi štede te manje kupuju dobra koja im nužno nisu potrebna, poput namještaja, automobila i slično, to bismo očekivali i od političara, koji međutim obnavljaju vozni park u jeku krize, kaže Host. Moralo bi se, dodaje, pokušati napraviti i neko pospremanje po ministarstvima i agencijama, da se vidi postoji li preklapanje funkcija i poslova, te koliko stvarno treba zaposlenih budući da je njihov broj u javnom sektoru još i povećan u odnosu na razdoblje prije krize. Za pokretanje gospodarstva, veli, ipak treba vremena, pri čemu bi državnu imovinu u većoj mjeri trebalo staviti u funkciju, odnosno ne smijemo si dozvoliti da u ovim uvjetima stoji neiskorištena, smatra Host.

________________________________________

NUŽNO JE PROVESTI STRUKTURNE REFORME 

  – Trgovina na malo i dalje pada na godišnjoj razini, industrijska proizvodnja nakon predaha u siječnju također. Robni uvoz je u prva dva mjeseca porastao snažnije nego robni izvoz, dok je utjecaj računa usluga u prvom tromjesečju slab. Dakle pokazatelji za prva dva mjeseca upućuju na nastavak realnog pada BDP-a i u prvom tromjesečju 2013. Očekujemo da bi dašak optimizma mogao doći u drugoj polovini godine. Tome bi, uz povoljne učinke turističke sezone, moglo doprinijeti i zaustavljanje negativnih trendova u kretanju investicija s obzirom na to da ulaskom u EU dobivamo pristup sredstvima iz kohezijskog i strukturnih fondova. Međutim pozitivni učinci bit će slabi s obzirom na kratak vremenski okvir i ovisit će o pripremljenosti projekata. Snažniji učinak sredstava iz fondova EU može se očekivati tek u sljedećim godinama. Nadalje u drugoj polovini godine pozitivan impuls mogao bi dati i oporavak u eurozoni, što bi pozitivno utjecalo na inozemnu potražnju za domaćim dobrima, kao i na tokove kapitala. Država će biti primorana svoje rashode prilagoditi davno nastalim okolnostima, a nepovoljna kretanja na tržištu rada i pesimizam ograničavaju potrošnju kućanstava, tako da od te dvije sastavnice ne očekujemo pozitivan doprinos. Posljedično očekujemo da će BDP zabilježiti pad. Kao i toliko puta dosad, naglašavamo da je za povećanje potencijala hrvatskoga gospodarstva nužno provesti strukturne reforme, zaključuju RBA analitičari. 

________________________________________

   PROGNOZE: IZ PLUSA U MINUS  

  Nakon što je lani na jesen MMF prognozirao rast hrvatskog gospodarstva u 2013. od 1 posto, nedavno je prognozu revidirao na 0,2 posto pada, koliki pad očekuje i Ekonomski institut Zagreb, Europska komisija sada očekuje minus 0,4 posto, a slične su prognoze i hrvatskih analitičara: većina je početni plus prebacila u minus, makar je riječ o malim oscilacijama koje se mogu svesti na razinu statističke greške. Suština je da se stalno vrtimo oko nule, a najveći doprinos i ove se godine očekuje od turizma koji redovno popravlja situaciju, no strukturnih pomaka nema. Likvidnost je visoka no kreditiranje opada, malo je poduzeća uopće kreditno sposobno pa se sve vrti u krug. Investicijska klima, kako je popularno nazivaju sporo se i slabo mijenja, no isto je tako činjenica da ova vlada ne može preko noći riješiti probleme koji su kumulirani godinama, desetljećima. Sama Vlada korigirala je svoju projekciju rasta za 2013. na 0,7 posto, što se i dalje smatra prilično optimističnim.