ZAGREB Sjevernokorejski parlament podržao je u ponedjeljak plan da se nuklearnom oružju dade veće značenje u obrani zemlje jačajući prijetnje komunističkog režima svojim neprijateljima Sjedinjenim Državama i Južnoj Koreji.

Vrhovna narodna skupština jednoglasno je ozakonila nedjeljni zahtjev vladajuće Radničke partije da se nuklearne snage “razviju i ojačajaju kvalitativno i kvantitativno”, javlja BBC.

Centralni komitet Radničke partije je nuklearno oružje nazvao “životom zemlje”.

U posljednjih nekoliko danan Sjeverna Koreja je uputila niz upozorenja da će napasti ciljeve Sjedinjenih Država i Južne Koreje na što je SAD odgovorio pokazivanjem oružja i vojne spremnosti da podupre Južnu Koreju.

Južnokorejska predsjednica Park Geun-hye u ponedjeljak je rekla obrambenim dužnosnicima kako prijetnje Pyongyonga shvaća “veoma ozbiljno”.

No unatoč oštroj retorici rijetko tko misli da bi Sjever, koji je prošloga tjedna presjekao vojni “crveni telefon” zadnju službenu izravnu vezu sa Seoulom, riskirao stvarni sukob.

Koji motivi stoje iza prijetnji Pyongyanga i zašto dolaze upravo sada?

Više od 40.000 američkih i južnokorejskih vojnika trenutno sudjeluje u vojnim manevrima na Korejskom poluotoku kojima Washington pokazuje savezniku Seoulu spremnost na obranu njegove sigurnosti.

S druge strane izgleda da Pyungyang drugačije gleda na ove vojne vježbe držeći da one mogu biti skrivene pripreme za iznenadni napad. Kao odgovor Pyongyang koristi ono što mu je najbliskije: vatrene prijetnje eskalacijom, piše Andrea Berger iz instituta Royal United Services.

Medijsko praćenje napetosti sa Sjevernom Korejom stvara dojam da prijetnje dolaze iznenadno, ali nije tako. Pyongyang već desetljećima glasno prosvjeduje protiv zajedničkih američko-južnokorejskih vježbi, a ovi najnoviji se razlikuju samo po intenzitetu i određenosti. Najdrskija je svakako objava da Sjeverna Koreja zadržava pravo na preventivni nuklearni udar protiv Washingtona i Seoula.

Mada je Pyongyang već presjekao “crveni telefon” sa Seoulom malo je vjerojatno da će ispuniti svoja druga obećanja, u najmanju ruku ne uskoro, smatra Berger koja se bavi nuklearnim analizama.

Jedan razlog za to je činjenica da je oštra retorika mladoga vođe Kim Jong-una namijenjena ponajprije domaćoj publici jer suprotstavljanjem neprijateljima nastoji učvrstiti svoju vojnu i političku vlast.

Drugi razlog privremene hladnokrvnosti, smatra Berger, su sjevernokorejski tehnološki nedostaci u nuklearnoj i raketnoj oblasti jer većina analitičara drži da još nije vjerojatno da je Pyongyang ovladao tehnologijom potrebnom da se na raketu postavi nuklearna bojna glava i ispali na Washington.

Mada su prijetnje SAD-u i Južnoj Koreji uglavnom za unutarnju sjevernokorejsku uporabu ipak je sasvim moguće da je osjećaj nesigurnosti koji je u njihovoj pozadini potpuno iskren, navodi Berger.

Zapad smatra da su vojni manevri samo to i ništa više, ali Sjeverna Koreja koja razmišlja u terminima “vojska na prvom mjestu” i oslanjanja na sebe možda ne gleda na vježbe kao na puko pokazivanje pripravnosti za obranu Južne Koreje.

Takvo sumnjičavo gledanje na vojne igre moguće učvršćuje činjenica da je sam Pyongyang u lipnju 1950. iskoristio svoje vojne manevre za napad na Seul čime je izazvao Korejski rat.

Ranije američke administracije priznavale su da su razlike u shvaćanju svrhe vojnih manevara između Washingtona i Pyonyanga ogromne, a predsjednik Bill Clinton je opetovano otkazivao godišnje vježbe kako bi suzbio sjevernokorejsku zabrinutost i potaknuo pregovore o njezinu nuklearnu programu.

Berger smatra da najveći rizik trenutno ne predstavlja izbijanje rata ili nuklearni napad nego kriva procjena.

Sjeverna Koreja bi mogla krivo razumjeti buduće američke poteze i zaključiti kako stvarno postoji neposredna i egzistencijalna prijetnja režimu te odlučiti preventivno je ukloniti. Ili, nakon i previše blefiranja Pyongyang može osjetiti kako njegova oštra retorika ne straši te da riječi mora poduprijeti stvarnom agresijom.

Test koliko su stvarni strahovi Sjeverne Koreje zbog vojnih manevara bit će retorika režima nakon što se vježbe okončaju krajem travnja.

Washington bi također, kaže Berger, trebao biti oprezan s kasnijim naporima da vidno podrži saveznike koji bi mogli kontraproduktivno pogoršati moguću nesigurnost Sjeverne Koreje, a zadržavanje nuklearnih snaga u regiji bi moglo nepotrebno produžiti rizik krive procjene nakon okončanja manevara.