Mi trebamo definirati četiri-pet industrijskih grana uz pomoć kojih Hrvatska može ostvariti dugoročnu gospodarsku stabilnost te kontrolirati javni dug. Javne financije ovise o realnom ekonomskom sektoru zemlje. Ako nastavimo rast temeljiti na građevinarstvu i nekretninama, ostat ćemo vrlo ranjivi
Kritičari prigovaraju Vladi da posustaje u reformama jer je otkrila da se može zaduživati jeftinije nego prije, pa diže ruke u zrak i pušta stvari da idu svojim tokom. Zamjenik ministra financija mr. sc. Boris Lalovac tvrdi da to nije točno i da se reforme itekako nastavljaju. Na primjeru fiskalnih blagajni, uvođenja reda u plaćanju računa i na pitanju poreza na nekretnine, Lalovac istodobno pokazuje da je otpor reformama golem i da se njima često protive upravo oni krugovi koji se nalaze u sivoj zoni poslovanja. Nitko ne želi, kaže Lalovac, da reforme počnu od njega.
Vlada se putem obveznica zadužila u SAD-u za milijardu i pol dolara, uz kamate od 5,6 posto. Nije li to nepovoljno?
– Hrvatske obveznice nemaju investicijski rejting, a financijska tržišta u Europi nisu stabilna, zbog situacije oko Cipra. Ako smo se u takvoj situaciji zadužili na deset godina uz prinos od 5,6 posto, mislim da su time investitori pokazali da podupiru Vladu i vjeruju u Hrvatsku i njezine mogućnosti. Vrlo je rijetko u hrvatskoj povijesti bilo da se država zadužuje na deset godina. Investitori više vole kraća razdoblja, pa se rokovi dospijeća obveznica najčešće poklapaju s mandatom jedne vlade.
– Porez na nekretnine ne bi se slijevao u državni, nego u proračune gradova i općina. To je put za fiskalnu decentralizaciju i za jačanje lokalne samouprave. Ne može se lokalna samouprava financirati uglavnom iz dohotka, jer smo ga preopteretili. Trebala bi povlačiti više novca iz europskih fondova i više puniti svoje proračune kroz porez na nekretnine. Povećanje udjela takvog poreza u ukupnim porezima ozbiljno razmatraju i druge europske države. Europa je postala nekonkurentna zbog prevelikog oporezivanja rada. Nekretnine, koje znače bogatstvo, u Hrvatskoj su gotovo u potpunosti izvan sustava oporezivanja.
Mnogi nam prigovaraju da oklijevamo sa strukturnim reformama. A što je porez na nekretnine? Kad želimo reformirati porezni sustav, onda se protive. Kad smo najavljivali restrukturiranje poduzeća putem predstečajnih nagodbi, opet su se protivili. Svatko bi volio provoditi strukturne reforme, ali tako da ne počnu od njega, nego od drugih.
Upozoravam da su kamate na te desetogodišnje obveznice gotovo jedan postotni bod niže od prošlogodišnjih kamata na petogodišnje obveznice. Ako bismo to sveli na isti vremenski horizont, cijena ovog našeg zaduživanja je 20 posto niža nego u istom razdoblju prošle godine, kad je Hrvatska imala viši, investicijski kreditni rejting.
U javnosti se kaže da su hrvatske obveznice postale smeće. Kakva je bila potražnja za njima?
U redu za »smeće«
Znači, kupci su se gurali u redu za smeće? Kako to objašnjavate?
– Taj engleski izraz »junk« za obveznice višeg rizika prisutan je u financijskim krugovima, iako je uzet iz žargona. Taj izraz, koji se povezuje s neinvesticijskim statusom, može imati kratkoročni utjecaj. No, mi smo uvjereni da će Hrvatska vratiti, poboljšati svoj investicijski rejting. Vlada je investitorima poručila da će držati financije pod kontrolom i poticati gospodarski rast. Stabilnost javnih financija jedan je od uvjeta i za stabilnost cijele države. Ući ćemo u EU, stabilizirati javne financije i provoditi reforme.
Za kreditni rejting neke države nije važna samo ocjena koju daju poznate svjetske agencije za rejting. Neke države imaju rejting bolji od Hrvatske, ali se trenutačno zadužuju skuplje od nas. Važno je i mišljenje samih investitora. Oni, očito, smatraju da će Hrvatska ostvarivati stope rasta. U EU ulazimo na nižoj razini ekonomske aktivnosti, pa je potencijal za naš rast puno veći nego u zemljama koje su taj potencijal već iskoristile.
Na što će Vlada potrošiti taj kredit?
– Utrošit će se za naše tekuće obveze. Još imamo znatan proračunski deficit koji moramo pokrivati, a strukturne reforme ne mogu se izvesti preko noći.
Vlada je nedavno predložila Saboru rebalans proračuna kojim se svi proračunski rashodi smanjuju za oko dvije miljarde kuna. Mnogi ekonomski analitičari prigovaraju Vladi da je premalo rezala proračunske rashode, izgubila dah u strukturnim reformama i da diže ruke u zrak. Kako to komentirate?
– Vlada nije posustala. Pogledajte strukturu proračuna koji iznosi oko 120 milijardi kuna. Oko 35 milijardi treba za mirovine, 21 milijarda ide za plaće, oko 20 mlijardi za zdravstvo, kamate odnose više od 10 milijardi, oko šest milijarda su razna socijalna davanja. To iznosi 80 do 90 posto proračuna. Na kamatama ne možemo rezati, jer ih morate platiti. Moramo ograničiti zaduživanje, jer prije deset godina za kamate su se iz proračuna izdvajale tri milijarde, a danas deset milijardi kuna. Mirovine ne možemo dirati. Plaće smo dijelom smanjili i ne možemo ići niže, jer su ionako premale. Želimo imati kvalitetno zdravstvo, jer to je jedna od glavnih usluga koju država pruža građanima, a reforme se ne mogu provesti naglo. Jako je mali dio poračuna u kojem se nešto može rezati.
Istina, smanjili smo investicije. Računamo da ćemo to kompenzirati novcem iz europskih strukturnih fondova, te uz pomoć jefitnih kredita Europske investicijske banke i Europske banke za obnovu i razvoj. Primjerice, cijeli projekt gradnje i obnove željeznica, odnosno željezničke infrastrukture, preselit ćemo na europske fondove. Autoceste smo u Hrvatskoj sagradili sami, ali kapitalna ulaganja, koja su potrebna za željeznice, znatno su veća. Naš državni proračun ne može ih podnijeti. No, možemo dobiti novac iz EU, jer se naše željeznice nalaze na europskim prometnim koridorima. Ne možemo ih financirati iz PDV-a i radničkih plaća. Na teret proračuna ne mogu se financirati ni projekti iz energetike, koji su Hrvatskoj prioritet, već uz suradnju privatnog sektora. Na taj način planiramo potaknuti investicije i istodobno držati pod kontrolom javni dug.
Siva ekonomija
– Vjerujem da će Ministarstvo gospodarstva uskoro napraviti dugoročnu gospodarsku strategiju Hrvatske. Dok se ne vratimo industriji, ne možemo računati na stabilnu stopu gospodarskog rasta. Dosad smo rast temeljili ponajprije na trgovini i građevinarstvu. Oni imaju streloviti uspon, ali kad se dogodi kriza, strelovito i padaju. Stoga se najveći dio gubitaka i nelikvidnosti danas koncentrirao u građevinarstvu i trgovini. Industrija ima puno manja osciliranja i dugoročno je stabilna. Zbog toga je njemačko gospodarstvo stabilno, a Velika Britanija, koja je napuštala industriju i razvijala financijski sektor, ima više nevolja. Cipar je mislio da može živjeti od usluga, osobito financijskih usluga i inženjeringa. Stoga se danas svi trude privući industrije. Mi trebamo definirati četiri-pet industrijskih grana uz pomoć kojih Hrvatska može ostvariti dugoročnu gospodarsku stabilnost te kontrolirati javni dug. Javne financije ovise o realnom ekonomskom sektoru zemlje. Ako nastavimo rast temeljiti na građevinarstvu i nekretninama, ostat ćemo vrlo ranjivi. Kritičari koji vjeruju da krizu možemo riješiti samo uz pomoć javnih financija nisu realistični.
Otkako je Ministarstvo financija uvelo fiskalne blagajne, mnogi ekonomisti kritiziraju vas da opet jačate porezni pritisak na obrte i poduzeća, čime gospodarstvu otežavate poslovanje i izlazak iz recesije. Kako to komentirate?
– Razumijem kad to govore oni koji nisu iz ekonomske struke. No, iznenađen sam kad te tvrdnje čujem od ekonomista. To je presija prema onima koji potkradaju državu. Znate li da smo od početka ove godine ugostiteljima dali milijardu kuna kroz smanjenje PDV-a s 25 na 10 posto? U zamjenu su trebali uvesti fiskalne blagajne, uz trošak od oko 2.500 kuna. Vidjeli ste da nisu prijavljivali svoj promet, jer sada ispada da je 50 ili 60 posto veći. Imaju veći povrat, jer im pretporez iznosi 25 posto, a izlazni porez im je 10 posto, što znači da dobivaju i na tome, a ne samo na smanjenju PDV-a.
Za javne financije, dok se konsolidiraju, bilo je riskantno odreći se milijarde kuna. No, fiskalnim blagajnama želimo smanjiti sivu ekonomiju, jer ne može biti istina da ugostitelji žive od 100 kuna dnevnog prometa, koliko su ga mnogi od njih dosad prijavljivali. EU kaže da Hrvatska ima prevelik udio sive ekonomije, jer iznosi oko 30 posto BDP-a, ili oko 100 milijarda kuna. Taj dio se ne prijavljuje i ne oporezuje. Stoga imamo tako veliku rupu u mirovinskom sustavu i niske mirovine, lošu zdravstvenu zaštitu, kao i nelojalnu konkurenciju zbog koje se zatvaraju radna mjesta kod poduzetnika koji posluju prema zakonima. Ozbiljni poduzetnici u ugostiteljstvu pozdravljaju fiskalizaciju, jer se tako rješavaju nelojalne konkurencije.
Jačanje lokalne samouprave
– Taj porez jako nam je bitan. S poreza na rad, kao i poreza na potrošnju kroz PDV, porezno opterećenje želimo u dugoročnijem razdoblju prebaciti na nekretnine. To je jedini način da dugoročno budemo konkurentni. Hrvatska ne može biti konkurentna ako porezne prihode temelji na opterećivanju rada.
Primjerice, želimo u budućnosti ukinuti prirez koji se uzima iz neto plaća i te prihode nadomjestiti porezom na nekretnine kako bi prihod jedinica lokalne samouprave ostao stabilan. Na primjer, građani Zagreba plaćaju 18 posto prireza, ukidanjem istoga ostaje im veći neto dohodak za potrošnju. Proteklih godina išli smo uglavnom na oporezivanje rada. Nije li socijalno pravedno da oni, koji imaju pet ili deset stanova, a koji im nisu u funkciji, više pridonose društvu?
Porezu na nekretnine, prema istraživanjima, protivi se uski sloj stanovništva Hrvatske, vjerojatno onaj koji obogatio uglavnom u posljednjih 20 godina. Njemu se protive i oni koji posluju s nekretninama, kao i banke koje se boje da će doživjeti gubitke, jer će cijene nekretnina vjerojatno padati. Je li moguće uvesti takav porez ako mu se, uz glavnu oporbenu stranku, protivi i HNS, koalicijski partner SDP-a?
– Porez na nekretine u prvoj fazi je isključivo zamjena komunalne naknade, pa se porezno opterećenje ne mijenja. Duboko sam uvjeren da je takav porez nužan. Želimo investicije u Hrvatskoj, a nemamo sređene zemljišne knjige. Nemamo porez na nekretnine, ali imamo stotine parafiskalnih nameta. Ako investitorima kažemo “Dođite u Hrvatsku, imamo samo tri vrste poreza – na potrošnju, na rad i na nekretnine”, oni bi znali na čemu su. Ovako, nemamo riješene zemljišne knjige i imamo stotine parafiskalnih nameta i naknada, zbog kojih se svi investitori ljute, domaći i inozemni.
Tvrdite da porez na nekretnine nije novo opterećenje?
– Tako je. Ministarstvo financija ne povećava ukupno porezno opterećenje, nego uvodi zamjenu za komunalnu naknadu i poreze koje smanjuje ili ih želi ukinuti. Na jednoj strani rasterećuje rad i proizvodnju. Uvođenje poreza na nekretnine omogućit će nam postupno ukidanje spomeničke rente i ostalih parafiskalnih nameta. Porez na nekretnine dio je naše težnje da pojednostavimo porezni sustav, povećamo konkurentnost Hrvatske i atraktivnost za investitore, što omogućuje i otvaranje novih radnih mjesta. Tako možemo povećati i potrošnju građana. Ako ukinemo prirez, zaposlenima će ostati više novca za osobnu potrošnju, koju je nužno povećati da bismo pojačali gospodarsku aktivnost.
