Zdravstvo na pragu EU

Ulagača u hrvatsko zdravstvo ima, ali su im zatvorena vrata

Barbara Čalušić

Platforma za pokretanje investicija u zdravstvu, konkretno na području Primorsko-goranske županije, treba biti zdravstveni turizam, smatra dr. Nikola Ivaniš. No, otpor promjenama, upozorava i dr. Boris Nemec, prisutan je u svim segmentima sustava 



Za manje od četiri mjeseca Hrvatska bi trebala ući u Europsku uniju i time pored ostalog postati dio europskog zdravstvenog sustava. Dok javno zdravstvo ovu činjenica sagledava uglavnom parcijalno i to najčešće kroz odljev medicinskog kadra, privatnici se pitaju – hoće li ulazak u EU biti početak konkurentnog i održivog zdravstvenog sustava, ali i pokretanja investicija u zdravstvu. Prema mišljenju većine privatnika u zdravstvu, oni koji vode državno zdravstvo nisu skloni tome da se ono mijenja, a neće se ni promijeniti sve dok ne dobije realnu konkurenciju iz privatnog sektora. Konkurencija ne isključuje suradnju javnog i privatnog zdravstva, dapače, ona može jamčiti jačanje sustava i stvaranje konkuretnog proizvoda. 


 Jamstvo turistima


Ima li naše zdravstvo potencijala za komercijalne projekte, upitali su se nedavno i brojni sudionici međunarodne konfrencije koju je organizirala udruga Nacionalni forum, baveći se upravo temom – kako do investicija u zdravstvu. Svoja izlaganja na konferenciji imala su i dva poznata riječka liječnika čije su zdravstvene ustanove tijekom godina djelovanja postale sinonim za privatnu zdravstvenu uslugu na područjima njihove specijalnosti – dr. Nikola Ivaniš i prof. dr. Boris Nemec. 


  U slučaju naše regije platforma za pokretanje investicija u zdravstvu trebao biti zdravstveni turizam jer kako smatra riječki privatnik dr. Nikola Ivaniš, zdravstvo je element razvoja Primorsko-goranske i Istarske županije. 




  – Ova regija koja drži 40 posto turističkog prometa u državi mora biti motor tog projekta. Cilj bi trebao biti da turist ovdje umjesto sedam dana može provesti i nekoliko mjeseci. Pritom mislim na ljude starije dobi koji između ostalog moraju imati garanciju da ovdje kod nas mogu dobiti sve za zdravlje – napominje Ivaniš.  


 Niže cijene usluga


Ulazak u EU, kako objašnjava Ivaniš, za zdravstveni sustav znači da treba imati na umu da će svatko tko dođe u Hrvatsku, ovdje očekivati razinu zdravstvene zaštite kakvu ima većina zemalja Europske unije. 



Za otvaranje privatne Specijalne bolnice, dr. Borisu Nemecu, vlasniku i ravnatelju danas ugledne zdravstvene ustanove, trebale su dvije godine. Najviše vremena utrošeno je na traženje zemljišta.


  – Kada sam ga našao brzo je napravljen projekt i nađen izvođač. Prvo se uredilo prizemlje i počeli smo raditi manje operativne zahvate. S vremenom smo se ekipirali, uredili prostore na prvom katu, dobili još nekoliko soba i uredili i treću operacijsku salu. Posebno moram istaknuti vrlo dobru suradnju s lokalnom samoupravom koja je pokazala veliki interes i pružila svesrdnu pomoć pri realizaciji projekta – kaže Nemec.



  – Hoće li to Hrvatska moći? Hoće, ali zahvaljujući manjoj cijeni rada i usluge. Ako nešto drugdje košta pet puta više nego kod nas, onda je logično da će i drugi osiguravatelji imati interes da njihovi osiguranici dođu ovdje – dodaje Ivaniš. 


  To je trenutak kada će, smatra Ivaniš, sustav morati uključiti privatnike jer zdravstvo je, kako upozorava, velik ekonomski sustav. Pritom ga dosadašnja zdravstvena politika nije tretirala na taj način. Njegovo je mišljenje da državne zdravstvene ustanove moraju surađivati s privatnima. Međutim, Ivaniš smatra da je trenutačna klima u našem zdravstvu jednostavno – antiprivatnička. 


  – Ulagači postoje, ali im sistem još uvijek drži zatvorena vrata – ističe Ivaniš. 


  Jedan od ulagača u privatno zdravstvo na ovom području prije desetak godina bio je i prof. dr. Boris Nemec, ravnatelj Specijalne bolnice za ortopediju i opću kirurgiju »Dr. Nemec«. Nakon 33 godine rada u jednoj od, kako naglašava najbolje organiziranih hrvatskih bolnica, 2004. godine, otvorio je ortopedsku bolnicu. Njegova bolnica, tada je bila prva privatna ortopedska bolnica u Hrvatskoj. Kao jedan od motiva koji su ga vodili u ideji stvaranja privatne ortpedske bolnice Nemec navodi svoja česta stručna usavršavanja u zemljama zapadne Europe i SAD-a. 


 Otpor promjenama


– Kao prvo u čekaonicama nikada nije bilo više od nekoliko pacijenata. Drugo, pacijenti su bili naručeni na vrijeme, a liječnik je imao najmanje dvadestak minuta za razgovor s pacijentom. Treće, operacijski blokovi i sale kod nas su često neadekvatni, premali za određene vrste operacija, pogotovo ortopedskih. Četvrto, na kvalitetu instrumentarija i ugradbenog materijala koji se nabavlja često se ne može utjecati, odnosno on osim medicinskih ovisi i o nizu ekonomskih i drugih parametara, što direktno utječe na kvalitetu i ishod liječenja. Peto, bolesničke sobe, kao što ste svi imaju priliku vidjeti, u našoj zemlji su uglavnom prenatrpane krevetima, dok broj sanitarnih čvorova, kvaliteta bolničke hrane i uvjeti za rad nisu adekvatni broju pacijenata – odrednice su sustava koje Nemec navodi kao razloge osnivanja privatne bolnice, i to zahtjevne i skupe specijalnosti kao što je ortopedija. Kao osnovni razlog ipak ističe nemogućnost promjene trenutačnog stanja u javnom zdravstvu. Njegova nastojanja da se javni sustav u kojem je radio promijeni ili barem poboljša, kako kaže, najčešće su rezultirala neuspjehom ili tek malim pomacima.   – Otpor promjenama je bio prisutan u svim segmentima sustava, kao i u administraciji i birokratizaciji. Sve je to utjecalo je na mene da sagradim malu, ali funkcionalnu bolnicu u kojoj ću moći pružiti vrhunsku uslugu s kojom će biti zadovoljni pacijenti, zaposlenici i na kraju ja osobno – objašnjava Nemec.