Šuker i Štimac su slobodni, utoliko odgovorniji, jer Mamić je njihove kredite odnio sa sobom u – pakao. To moraju, dokazati djelima
Od najmudrije lisice na kraju će ostati samo krzno, malo kože i dlake. Na radost krznara. Pa tako i od Zdravka Mamića, lisice ili vuka, svejedno. Zvijeri kolac u srce. Figurativno dakako, iako je Mamić postao sramota civiliziranog čovjeka, hrvatskog naroda. Sotona je ušla u čovjeka nekolika dana prije prvog Angelusa (jučer), novog Pape, Svetog Oca koji je u prvim nastupima zarobio naša srca. Svijet se bavi dobrim Franjom, Hrvatska zločestim Zdravkom. Četiri milijuna Hrvata, od predsjednika Republike Josipovića, do jadnika koji kopa po kontejnerima za smeće, glođe istu metastaziranu kost. Mučnina i nelagoda, gnjev i ogorčenje zbog terorističkog čina hrvatskog Bin Ladena, Mamića!. Čovjek iz nogometa zgrabio je prve stranice novina, sve reflektore javnosti, digao na noge sve političke komentatore. Pomračena uma s nekoliko rečenica ubio je – jadnu loptu od koje je, poput svodnika s prostitutkama, zarađivao bogatstvo.
Mamić više nije nogometni slučaj. Jednostavno, izopćenje je najmanje što se može učiniti za spas duše. Davor Šuker, predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza, bio je jednostavno prisiljen presjeći »gordijski čvor«, odreći se svoje vjerne sjene. Mislim da mu je teže zbog hrvatskog nogometa nego zbog Mamića. Nekadašnji kralj strijelaca, naime, izuzetno je ambiciozan kao predsjednik, u Platinijevoj službi (UEFA), gdje želi biti jedan od apostola. Njegov ego, naime, ne trpi tutora pa je za vjerovati da će se Mamića lako odreći. Ovo je voda na njegov mlin. Svako je prijateljstvo vječno dok traje pa tako i simbioza Šuker – Mamić. Mamić je napravio klasično samoubojstvo.
Predsjednik Davor Šuker i izbornik Igor Štimac su od sada slobodni ljudi. Nisu više taoci Zdravka Mamića. Ustoličeni njegovim blagoslovom sada im je skinuta omča oko vrata. Članovi Izvršnog odbora HNS-a moraju sada stati pred zrcalo, posuti se pepelom jer su se pokrivali po ušima, skrivali ispod stola, dok je Mamić galamio i nametao svoje ideje. A služili su kao »glasačka mašina«. Šuker i Štimac su slobodni, utoliko odgovorniji, jer Mamić je njihove kredite odnio sa sobom u – pakao. To moraju, dokazati djelima.
Genijalni Rade Šerbedžija jednom je rekao: »Samo budale misle da je politika važna stvar u našim životima!« Dobro, ima i onih koji tvrde da će se politika baviti tobom, ako se ti ne baviš politikom. U svakom slučaju ovo je trenutak za depolitizaciju nogometa, koliko je to uopće moguće. Jer, politika u nogometu je poput pucnja iz pištolja za vrijeme opere… Mamić je politički upao u kanalizaciju, septičku jamu iz koje se neće izvući. Upao? Sam skočio!
U petak je u Maksimiru velika i značajna predstava, Hrvatska igra sa Srbima kvalifikacijsku utakmicu za odlazak na Svjetsko prvenstvo u Brazil 2014. godine. Igor Štimac igra svoju najvažiju utakmicu loptačke (igračke i trenerske) karijere. Jer, lako je bilo trčati po travnjaku, loviti suparničke napadače, sada treba hladne glave voditi momčad (ljude), do – pobjede. A sve drugo bio bi debakl s obzirom na očekivanja, vrijednost i snagu dviju selekcija.
Mamić mu je zagorčao život, ali nije svako zlo za zlo… Hrvatski je nogomet oslobođen okova!
