– Novi singl je pjesma koju smo mi dugo čekali, to je prva pjesma koju smo snimili nakon pet godina. Naime, naš zadnji album objavljen je prije četiri godine, ali su pjesme u studiju nastajale godinu dana prije. Naša odluka je bila da se zadnjih godina posvetimo drugim privatnim i poslovnim obvezama i to smo uspjeli. Cijelo vrijeme je raslo naše nestrpljenje koje je kulminiralo krajem prošle godine. Na sreću, od ideje do realizacije prošlo je jako malo vremena. Sve što smo zamislili, odmah smo na probi istresli iz sebe. Snimali smo u studiju Nene Belana i sve okončali i prije naših planova. To je pjesma koja najavljuje naš novi album. Kada će se on pojaviti, ne znamo točno, ali s naše strane sve bi trebalo biti gotovo do ljeta, kaže frontmen benda Sandro Bastiančić. 

  Dugo u ladici

Tko su autori »Cvijeta«?

   – Miro Vidović i ja potpisujemo glazbu, a tekst sam napisao ja. To je tipična naša priča. Sve pjesme napravim sam ili uz pomoć Mire Vidovića. Ova je pjesma njegova ideja, kostur je njegov. Stara je nekoliko godina. Meni se svidjela, iako je dugo stajala u ladici, ali nije bila zapostavljena. Kad sam je se konačno uhvatio, mislio sam da joj nedostaje refren i jedino smo se oko toga dodatno potrudili. Dio je plana da ta pjesma najavi zvuk koji ćemo imati na novom albumu. 

  Budući da vas nije bilo na sceni gotovo više godina, kako planirate snimiti taj album? Hoćete li nastaviti u svom prepoznatljivom tonu ili će album označiti neku novu epizodu u vašoj karijeri?

   – Našu karijeru je i prije mučilo pitanje treba li nešto mijenjati u našem radu. Uvijek je bila vječita dilema hoćemo li se vraćati našem bazičnom zvuku s početka karijere ili otkrivati nešto novo i koketirati s nekim modernim rješenjima. Ta je dilema možda više zamarala neke dušebrižnike nego mene osobno. Ja ostajem vjeran tradicionalnoj struji i onome što čovjek objektivno može najbolje dati. Ova pjesma i ovaj album trebali bi biti povratak korijenima, ali uz neki lagani pomak prema nečemu što je duboko u nama, a što nikad nismo imali prilike istresti. Konkretno u ovoj pjesmi to su neke sitne naznake i primjese countryja. Uvijek nam je bilo pri srcu sve što se događalo u povijesti country pop rocka u svijetu. Ono na čemu smo sada naš je tradicionalni zvuk s mrvicom zdravog, slušljivog countryja. 

  Album ćete također snimati kod Nene Belana? 

Djelujemo kao trio

Koliko ste bili koncertno aktivni zadnjih godina?

   – Dugo nismo bili aktivni. Naš je dogovor sve ove godine bio da se nećemo udaljavati, da ćemo svirati sve nastupe koje želimo ili moramo svirati tako da smo se pojavljivali na nastupima na kojima su nas željeli vidjeti i na onima koje nije bilo dobro odbiti. Sada djelujemo kao trio, dosta smo mobilni, tu je Alen Tibljaš na bubnjevima, Miro Vidović na gitari i ja na basu i vokalu. Nema puno razlike u unplugged varijanti i punokrvnoj, električnoj varijanti. 

  Kakve su bile vaše glazbene aktivnosti u međuvremenu? Poznato je da ste ostvarili uspješnu suradnju s Massimom Savićem, a jeste li možda pisali pjesme i za neke druge izvođače?

Širim horizonte

S kime ste još surađivali?

   – Surađivao sam i s Ivanom Kindl, a sad otvaram suradnju s Emilijom Kokić. Taj dio glazbenog djelovanja pomaže mi jer si time širim horizonte. Ja s bendom mogu graditi karijeru, raditi sve i svašta, možemo pokušati napraviti nešto novo, ali iznad nas uvijek stoji ime grupe koje nas označava, bez obzira na to koliko mi pokušavali nešto promijeniti. S druge strane, rad s drugim izvođačima daje novu dimenziju mojem opusu. Kad predam pjesmu nekom izvođaču, on je obradi u studiju sa svojim producentima, aranžerima i meni je onda jako zanimljvo čuti pjesmu koja dobije finalni produkt, za mene posve neočekivan. Zanimljivo mi je koliko moje pjesme mogu inspirirati producente da u njezinoj izradi posegnu za različitim rješenjima. To je dio posla koji me oplemenjuje kao glazbenika, prije svega autora. Volim to spokojno iščekivanje. Za mene je izazov čuti moju pjesmu u obradi nekog drugog jer to širi moje horizonte. Svatko ima svoj feeling, izražaj, svatko traži svoje mjesto u segmentu pop glazbe. 

  Ima li među našim izvođačima još netko kome biste voljeli dati pjesmu?

   – To su svi oni visokotiražni izvođači koji garantiraju plasman pjesme. Opet moram pripaziti i na senzibilitet pjesme. Svojevremeno sam, prije deset godina, od vodećih ljudi Dallas Recordsa dobio ponudu da napišem nešto Severini. Zaintrigiralo me to, razmišljao sam u kojem pravcu krenuti… Za Massima i Natali Dizdar mogu nešto napisati, ali za Severinu… Emilija Kokić je sada zainteresirana za suradnju sa mnom, kao i ja za suradnju s njom. Htjela bi čuti moju pjesmu, ja bih njoj volio napisati pjesmu, ali tu ima problema tehničke prirode – ona nema svoj bend, što otvara pitanja koja nisu moj problem, ali bacaju laganu sugestiju samom početku rada.