Predstavnici Kriznog stožera naglasili su da je CZGO Marišćina preskup, prekapacitiran te ekološki i ekonomski štetan projekt, dok je ministar o istom projektu u osnovi govorio kao o »priči o uspjehu«
RIJEKA Predstavnici Kriznog eko stožera Marišćina na sastanku s ministrom zaštite okoliša Mihaelom Zmajlovićem ponovili su primjedbe o Centru za gospodarenje otpadom Marišćina kao preskupom, prekapacitiranom te ekološki i ekonomski štetnom projektu, dok je ministar o projektu govorio kao o »priči o uspjehu«. Novi podatak iznesen na sastanku jest da će prema revidiranim brojkama cijeli projekt CZGO Marišćina u konačnici koštati 88 milijuna eura. Budući da je EU udio u financiranju povećala na 25 milijuna eura, na teret poreznih obveznika past će osiguravanje preostala 63 milijuna eura. No, ministar Zmajlović naglasio je da će zbog povećanog udjela EU ovaj projekt građane koštati 70 milijuna kuna manje, a Primorsko-goransku županiju i Grad Rijeku zbog rada na izgradnji CZGO Marišćina nazvao je svijetlim primjerom kojeg će ostatak Hrvatske morati slijediti.
Ministar je ipak priznao da uvođenje sustava i izgradnja centara za gospodarenjem otpadom, uključujući pritom i Marišćinu, godinama kasni, jer još 2005. godine planirano je da svi centri budu stavljeni u pogon do 2012. godine, do čega očigledno nije došlo. Krivca za kašnjenje pronašao je u bivšoj HDZ-ovoj državnoj vlasti.
– Od svega što se planiralo jedino su centri u Istarskoj, Primorsko-goranskoj i Šibensko-kninskoj županiji došli u visok stupanj planiranja pa i početka realizacije. Jesmo li sretni dinamikom? Ne. Izgubilo se previše vremena, ali to sad treba mijenjati, kaže Zmajlović.
– CZGO Marišćina projekt je od izuzetnog državnog značaja. Prema obvezama koje je Hrvatska preuzela ulaskom u EU, s praksom klasičnog odlaganja otpada na deponije moramo završiti do 2018. godine, a 2013. i 2015. godine istječu rokovi za smanjenje ukupne količine deponiranog otpada i uvođenje primarne selekcije. PGŽ će zahvaljujući CZGO Marišćina imati kompletan sustav gospodarenja otpadom krajem 2014. godine, što je četiri godine prije nego u ostatku Hrvatske, kaže Zmajlović.
Ministar je predstavnicima udruge predao pisane odgovore na dvadesetak pitanja, koja su mu postavili još početkom veljače, a ono što je ocijenio ključnim u razgovorima jest da je raščišćeno pitanje da je politika Ministarstva uvođenje primarne selekcije otpada.
– Želio sam predstavnicima Kriznog eko stožera osobno uručiti odgovore na njihova pitanja, a naglasio sam da primarna selekcija otpada nije u koliziji s izgradnjom mehaničko-biološkog postrojenja na Marišćini, već se ti procesi međusobno nadopunjavaju. Bez izgradnje MBO postrojenja primarna selekcija nema smisla.
Predsjednik Kriznog eko stožera Marišćina Josip Katalinić o dojmovima sa sastanka kaže da ministar sve razumije i podržava, ali da ne vidi da će nešto promijeniti i da se ide u pravom smjeru.
– Jasno nam je da je stvari nemoguće promijeniti u kratkom roku. Ali, zašto se ne pojača promocija primarne selekcije. Ako je to već strategija, zašto Ministarstvo ne predvodi cijelu priču, nego pojedina komunalna društva to sama moraju raditi. Pitanje je i otkud će se platiti preostalih 60 milijuna eura da se dovrši projekt Marišćine, u ovo vrijeme krize, gdje svi jedva kraj s krajem spajaju, i to ne samo u našoj županij, kaže Katalinić.
– Europi je trebalo dvadesetak godina da dostigne 50 posto odvajanja otpada. Ne očekujem da ćemo mi u tri godine sve riješiti. riješiti. MBO pogon na Marišćini je većeg kapaciteta, jer se mora misliti na ljetne mjesece, kad se mora zbrinuti otpad za sedam do osam puta više ljudi. Cost benefit analiza projekta je i ovo pitanje uzela u obzir, kaže Zmajlović.
– Ministar sve razumije i podržava, ali ne vidim da će nešto promijeniti i da se ide u pravom smjerum, kaže predsjednik Kriznog eko stožera Marišćina Josip Katalinić. Jasno nam je da je stvari nemoguće brzo promijeniti. Ali, zašto se ne pojača promocija primarne selekcije. Ako je to već strategija, zašto Ministarstvo ne predvodi cijelu priču, nego pojedina komunalna društva to sama moraju raditi. Pitanje je i otkud će se platiti preostalih 60 milijuna eura za dovršetak Marišćine.
