Očekivati neke lijeve prosvjede, u nezrelom društvu koje je išlo regresivno u konzervativizam praktički je nemoguće. Čak se bojim da će ovdje, ako ih uopće bude, prosvjedi biti vođeni od strane ekstremne desnice i lumpenproletarijata
Nakon poduljeg razgovora s Draganom Markovinom, jednim od inicijatora grupe lijevo orijentiranih građana Splita da zajednički izađu na predstojeće lokalne izbore, u jedno možete biti potpuno sigurni: nikad, ali baš nikad, neće koalirati s HDZ-om niti s bilo kojom strankom ili nezavisnom listom desnice.
Mi smo imali jedan model, do pada socijalizma, koji je imao jednu veliku manu, a to su političke slobode. Da smo to uspjeli premostiti na način da dopustimo političke i društvene slobode, a zadržimo sličan ekonomski model, to bi bilo po meni idealno. I dalje od toga nema potrebe izmišljati toplu vodu, samo što sada pričati o tome, dok se ne promijeni sistem u Americi ili Zapadnoj Europi, čini se prilično besmislenim. I zato je svakako bolje biti u EU i s ljudima sličnih razmišljanja raditi na promjenama iznutra. Mlada ljevica u nas previdjela je, opirući se ulasku Hrvatske u EU, da bi ovo društvo bilo deset puta gore bez pritisaka iz Europe. Na zapadu inače, još od pada Istočnog bloka i prestanku straha od komunizma, pa čak i u zemljama Skandinavije, dolazi do razgradnje socijalne države. Tako da tek sada zapravo predstoji borba i to upravo na ovim lokalnim razinama, za konkretne, pojedinačne slučajeve poput »Inicijative za Marjan« i sl.
No, istovremeno Markovina ne štedi kritika ni SDP iako su mu oni naravno bliskiji. Smatra naime da u nas ljevice, prave političke ljevice, zapravo – nema. Kako je Dragan Markovina, profesor povijesti na Filozofskom fakultetu u Splitu, rođen 1981. godine, intervju smo započeli serijom brzopoteznih, »laganih« pitanja.
Poljud ili HNK?
– Idem redovito i na jedno i na drugo. A i na nogometne utakmice Splita.
Blonde ili crnke?
– Crnke. (kao iz topa, op.a.)
Ferrari ili Porsche?
– Ni jedno. (Smije se) Ali eto, od tih luksuznih auta najsimpatičniji mi je Mini. Na pitanje Beatlesi ili Stonesi odgovorio bih Beatlesi.
Kratko »profiliranje« je završeno, lagana pitanja ostavljamo po strani. Grad Split je bogatiji za jednu novu listu, a građani bogatiji za još jednu mogućnost izbora u svibnju, i to izbora po lijevom krilu nakon što je na desnom već neko vrijeme prilična gužva. Upravo je Dragan Markovina istaknuti član liste »Drugo lice Splita«, na kojoj nalazimo zanimljiva i poznata imena: Tamara Visković, nekad u Gradskom poglavarstvu zadužena za kulturu, sociolozi Zoran Malenica i Mira Ljubić-Lorger (koja nakon Dalmatinske akcije, pokreta kojem je u ’90-im politički »presuđeno« a političke naputke je pravosuđe u to vrijeme vjerno i bespogovorno provodilo, nije bila politički aktivna), glumica Zoja Odak, Mirjana Kučer iz feminističke udruge Domine, a popis će ovaj tjedan biti proširen s još par ljudi sličnog profila.
Grad budućnosti
Markovina je posebno naglasio dvije stvari: da se mora hitno zaustaviti idejni pad Splita, da bi se potom krenulo s planom razvoja i projektima, jer unutar svih političkih stranaka u gradu uopće nema konsenzusa o tome što se želi od Grada, što će Split biti za deset godina. U svjetlu tih pitanja ključni zadatak njihove liste bit će borba za javni prostor. Jer, smatra naš sugovornik, javni prostor je jedino što nam je preostalo, što još nije u potpunosti podleglo privatnim interesima, i ako ostanemo bez toga, to je kraj.
Što se konkretno nalazi u vašem programu, za što se »Drugo lice Splita« zalaže?
Naš sugovornik je iz »poznate« obitelji, porijeklom iz Lumbarde na otoku Korčuli. Brat Damir je kazališni, televizijski i filmski glumac, dok je otac Roko Markovina redoviti profesor u trajnom zvanju na Katedri za brodogradnju splitskog FESB-a.
– Treba se orijentirati na manje projekte, dosta je bilo megalomanskih zahvata. Kao grad koji je dužan na sve strane, koji nije dovršio pola stvari koje je započeo počevši od Spaladium Arene pa nadalje, besmisleno je sad pričati o novim velikim projektima. Više ćemo o tome reći uskoro, ali prije svega možemo napraviti popis gradske imovine, vidjeti gdje se ona i kako koristi. Možemo prostore na Splitu 3 i drugim kvartovima koji su gradski staviti u funkciju, socijalnu ili kulturnu, riješiti stanje na Marjanu, pokušati oživjeti staru gradsku jezgru zimi, može se zasaditi tisuću i nešto stabala, na Turskoj kuli pokrenuti Malu scenu,… Možemo privući filmske radnike iz cijelog svijeta, s obzirom na to da se oko njih angažira dosta domaćih ljudi, zatim stati iza jednog ozbiljnog projekta u svakoj umjetnosti, za razliku od dosadašnjeg koncepta u kojem je svatko dobivao po mrvice. Napraviti po jedan ozbiljan filmski, muzički, dramski festival i stajati iza tog projekta. Zašto primjerice ne bi doveli Davida Bowie da koncertno promovira novi album? To se sve može napraviti bez velikih investicija. Možemo ljudima koji žele poduzetnički nešto pokrenuti ponuditi svoju institucionalnu pomoć. Pravnu pomoć, možda za dokumentaciju vezanu uz fondove ili otvoriti mogućnost za neke prostore koje mogu dobiti po povlaštenim cijenima. Moramo osmisliti i snažne socijalne programe. Na žalost, Split je toliko civilizacijski potonuo da mu je nužno potrebno zaustavljanje tog pada, prije svega na idejnoj razini. Jer neće imati nikakvog smisla da mi pričamo jedno, a ostali kandidati drugo, što će biti slučaj dok se ne donese dugoročna strategija razvoja. A to je ključno, da konačno utvrdimo kakav grad želimo u budućnosti.
Osobno mislim da Split mora biti moderan kozmopolitski grad, koji će osvijestiti da u njemu ima i nacionalnih manjina koje su ostavile dubokog traga, da ima ljudi koji su patili, i to nekih koji su relativno nedavno stradali zbog onoga što jesu, da ima nekih koji i danas pate, samo zbog toga kakvi su i tko su i da se to više nikad ne smije događati.
Građevinski lobi
Javni prostor, privatni interes i uloga grada?
– Pitanje ljevice danas u Splitu je borba za pravo javnosti na odlučivanje i posebno borba za javni prostor, jer to je realno zadnje što nam je preostalo a da još uvijek nije potrošeno. A svi ovi nam nude apartmanizaciju i hotelizaciju, koja nužno »jede« prostor. Ako ostanemo bez prostora, to je to, nema dalje. Ako pogledate zgrade koje su zadnjih godina sagrađene u Splitu, morate postaviti pitanje u sklopu koliko ih se izgradilo javna igrališta ili parkove? Izgrađenost parcela je nevjerojatna. E recimo to Grad treba, a mora i može regulirati, kada daje građevinsku dozvolu, uvjetovati neke stvari. Do sada je, iako to ne mogu tvrditi jer nemam dokaze, ali je prilično očito građevinski lobi bio »uvezan« s gradskom upravom.
Mislite li pokušati regionalnim pristupom, nešto poput IDS-a?
– Mi se orijentiramo samo na grad. Na žalost, vrijeme je pokazalo da je gotovo nemoguće napraviti nešto ozbiljno na široj razini. Dakako, volio bih to i pomogao svakome ako ima lijevi predznak, međutim teško je naći dovoljnu količinu kvalitetnih ljudi voljnih raditi i uz to dobiti adekvatnu medijsku podršku, a gubiti vrijeme za rezultat od jedan posto doista nema smisla. Na gradskoj razini se ipak ima šanse nešto napraviti, operativno na izvršnoj razini.
Jeste li postavili neke ciljeve i kakve rezultate očekujete na izborima?
– Realno smatram da možemo ući s nekoliko ljudi u Gradsko vijeće i tako stvoriti jedan dobar temelj, ne za osnivanje nekakve nove stranke, nego za stvaranje drukčije atmosferu u gradu i to na način da će ta nekolicina ljudi biti otvorena prema javnosti i prema prijedlozima svih ljudi koji su nam dali svoj glas i koji nas simpatiziraju. Na taj način se oko njih može stvoriti kritična masa za iduće izbore kada ćemo zaista imati šanse napraviti nešto ozbiljno. Tako da držim kako je ovaj put ključno ući u Gradsko vijeće.
Kao neka vrsta kontrole vlasti?
– Ponajprije kontrole i usmjeravanja nekih ideja jer ovo je sve skupa bezidejno. O desnim strankama nema smisla govoriti, ničega tu nikad nije ni bilo, doli besprizornog nacionalizma, ali užasava da nema ničega ni u lijevo-liberalnoj koaliciji, kako god je možemo zvati, oko SDP-a. Vidjeli smo prije koji dan, njihovi prijedlozi sežu najdalje do hotela i neke turističke ponude, što u biti znači pretvaranje Splita u Lloret de Mar. Ne znam na što bi to sličilo, ali ovo je ipak jedan ozbiljan grad da bi mu se tako nešto napravilo.
Split dakle kao Barcelona, ne Sheffield ni Venecija?
– Split ne može biti grad koji će prodavati samo sunce i more, to je uostalom ponižavajuće za grad. Čak i kad bismo mogli, što je nemoguće, svi živjeti od takvog turizma, to je objektivno poniženje za čovjeka. Tko god imalo sebe doživljava kao ozbiljnu i ostvarenu osobu, ne može cijeli život biti sluga nekim ljudima koji će tu doći pojesti sladoled i prošetati Rivom. I to u gradu koji ima 170.000 ljudi, snažno Sveučilište i bogato povijesno nasljeđe. Grad mora organizirati suživot sa Sveučilištem. U gradu ima oko 20.000 studenata, koji zajedno s profesorima i njihovim obiteljima, čine sedminu gradske populacije.
Upravo se Sveučilište, s novim Kampusom i novim fakultetima, posljednjih godina dobro razvijalo. Može li se među akademski obrazovanim mladim ljudima uskoro stvoriti kritična masa?
– Zaposlen sam od 2004. godine na Filozofskom fakultetu, zapravo tada se još zvao Odjel za humanistiku, dakle devet godina sam na Sveučilištu. Taj preobražaj splitskog sveučilista koji je zaokružen u jeku Primorčevog mandata, po meni se mogao i sretnije razviti, s obzirom na to da je znatno više ulagano u zgrade, nego u ljude ili sadržaje, ali se svejedno dosta toga napravilo. Dobili smo jednu mrežu novih fakulteta kojih Split nije imao, kao i snažnije dotad postojeće, tako da su se konačno stekli uvjeti da Split ponudi nešto novo. Opća je stvar da su gradu kronično nedostajali Umjetnička akademija i Filozofski fakultet, posebno imajući u vidu da je baš zbog tog profila fakulteta Zagreb imao scenu kakvu je imao, pobune studenata, nove ideje i sl. I sada kada konačno to imate blasfemično je da napravite turizam. Ali ozbiljni efekti razvoja sveučilišta će se početi osjećati tek za pet ili deset godina.
Bezličan SDP
Svjedočimo masovnim prosvjedima protiv lošeg stanja, nezaposlenosti i štednji na plaćama, u državama poput Španjolske, Portugala, Grčke pa i Francuske, dok su kod nas takvi »demonštracijuni« za sada gotovo neprimjetni?
– Zagreb je napravio veliki iskorak u studentskim prosvjedima prije dvije i pol godine, kada je nastao cijeli jedan pokret na Filozofskom fakultetu, okupljen oko plenuma i Akademske solidarnosti, što smo i mi u Splitu popratili koliko smo mogli, no pravo je pitanje zašto do tada toga nije bilo? Kao i u svemu u Hrvatskoj, odgovor je – HDZ. Oni su pacificirali studentski pokret i studente, još početkom ’90-tih osnivanjem Studentskog zbora koji je bio produžena ruka HDZ-a i ostao je to do danas, nemojmo se lagati. Zakonskom regulativom HDZ je studentima cijepio duh i ubijao svaku pomisao na otpor, znajući odakle im prijeti najveća opasnost. Nažalost, više je nego očito da su u tome uspjeli.
Što se tiče masovnih građanskih, radničkih, prosvjeda koje svugdje u svijetu vodi ljevica, tu je naš problem što ljevice zapravo nema. Ima je formalno, na papiru, u malim partijama, a sigurno i medu dijelom ljudi u SDP-u, ali ljevica je u nas doživjela povijesni poraz 1990. godine i od toga se još nismo oporavili. To se dogodilo jer se nije ponudio promišljen odgovor – kako je moguće da su veliki ljevičari postali veliki nacionalisti, kako je moguće da oni koji su ostali u Partiji postaju neoliberali i kako je bilo moguće da su upravo radnici masovno okrenuli leđa ljevici devedesetih godina. U toj situaciji očekivati neke lijeve prosvjede, u nezrelom društvu koje je išlo regresivno u konzervativizam praktički je nemoguće. Čak se bojim da će ovdje, ako ih uopće bude, prosvjedi biti vođeni od strane ekstremne desnice i lumpenproletarijata.
SDP znači nije odgovorio socijalnim izazovima vremena?
