Pustolovina pulskog benda

Delta Blues Gang: U Memphisu nam je bilo kao u Tarantinovom filmu

Mladen Radić

Ne znam što je bilo u nama, ali smo nošeni publikom i atmosferom odsvirali možda i jedan od najboljih koncerata u karijeri, kažu dečki iz pulske grupe 



Pulski blues sastav Delta Blues Gang vratio se iz SAD-a gdje je u Memphisu kao pobjednik Croatian Blues Challengea nastupio na međunarodnom natjecanju najboljih blues bendova iz cijelog svijeta i stigao do polufinala. Činjenica da su došli do polufinala možda i ne govori puno, ali iz četvrtfinala se od 105 bendova iz cijelog svijeta u drugi krug probilo njih 48, čak 39 ih je bilo iz SAD-a, a svega četiri iz Europe. Bend čine basist Kristijan Kajtez, gitarist Aleksandar Kajtez, pjevač Ernest Lončar i bubnjar Livio Benčić. 


   – Dojmovi su više nego pozitivni. Doista smo bili kao klinci u tvornici čokolade kao što smo i rekli prije odlaska, ali smo tu čokoladu i probali, kaže nam Aleksandar. U Hrvatsku su se vratili puni dojmova i pozitivne energije koju su upili gore. Osim nastupa na natjecanju, nastupili su i pred 600 ljudi na FedEx showu među 12 odabranih bendova, a njihova svirka na DittyTV-u se prenosila uživo i putem neta. Pored svega, snimili su album iako ne u legendarnom studiju Sun kao što su očekivali nego u studiju Sama Phillipsa, koji je isto ostavio traga u glazbenoj povijesti. 


   – Više treme imamo kad nastupamo pred pulskom publikom jer ovdje gledaju pojedinca dok se u Memphisu gleda bend kao cjelina, objašnjava Kristijan.   

Svi na nogama


Reakcije na njihov nastup iz publike su bile odlične. 




   – To je klub u kojem se inače sjedi, ljudi čak i jedu do pred nastupe. Mi smo pak cijeli klub digli na noge, što još nikad nismo doživjeli, bilo je fantastično. Morali smo poslije nastupa bježati od ljudi, oduševljeno priča Benčić, a dobro su reagirali i članovi žirija. Bili su zanimljivi ljudima jer su prošli tako dalek put. 


   U polufinalu su, nošeni atmosferom, na repertoar dodali još jednu autorsku pjesmu i to onu koju su skladali večer prije nazvali je »Rum Boogie Caffe« prema klubu u kojem su nastupili u polufinalu, što je izazvalo urnebes kod publike. 


   – Ne znam što je bilo u nama, ali smo nošeni publikom i atmosferom odsvirali možda i jedan od najboljih koncerata u karijeri te druge večeri četvrtfinala, kaže Aleksandar. 


   Prilično zgusnuti raspored nastupa obio se o glavu pjevaču Ernestu Lončaru kojem je glas »pukao« druge večeri četvrtfinala, no dali su sve od sebe i – svejedno prošli, unatoč Lončaru koji je pjevao na granici bola. Čak je druge večeri stotinjak ljudi opet došlo zbog njih tako da su odmah stekli fanove. Nažalost, dalje od polufinala nisu prošli jer je konkurencija bila prejaka, ali za sada ostaju jedini hrvatski bend koji je u četiri godine prošao u polufinale IBC-a, ako ne računamo zagrebačko-splitski duo Sunnysiders. 


   Od snimanja u studiju Sun u kojem je snimao kralj rocka Elvis Presley ipak nije bilo ništa. Kasnio im je let iz Chicaga u Memphis tako da su i oni zakasnili na dogovoreni termin. No, brzo su se organizirali zahvaljujući hrvatskim blues snagama i Siniši Bizoviću, direktoru glazbene nagrade Porin, koji su svojim vezama uspjeli pronaći drugi studio, 500 metara udaljen od Suna, a to je studio Sam Phillips Recordings Service koji je legendarni Elvisov producent osnovao 1960-ih. Tamo su zatekli »staru školu«, Rolanda Janesa, sjajnog inženjera zvuka i producenta, koji je i jedan od poznatijih rockabilly gitarista iz 1950-ih koji je snimao svjetski poznate face uključujući Phila Collinsa, Boba Dylana, B. B. Kinga, Jerryja Lee Lewisa…   

Nevjerojatno iskustvo


– Bilo je to nevjerojatno iskustvo, staviti slušalice koje je prije vas na ušima imao Bob Dylan, oduševljeno priča Aleksandar. Sve se snima u autentičnom okruženju, na autentičnoj opremi iz 1960-ih, na trake, što je isto poseban doživljaj za glazbenike. I još se snima uživo. Za objavu materijala koji su snimili već je zainteresirano nekoliko kuća u Hrvatskoj, ali i izvana koje bi to htjele objaviti. 


   Pet dana u Memphisu međutim nije prošlo turistički zbog brojnih obaveza. No tamo, kažu dečki, svi slušaju blues, i staro i mlado i svi su prijateljski nastrojeni. 


   – Bilo je sve nabijeno, kao u Tarantinovom filmu, slikovit je Kristijan, a brat samo kaže da su praktički jurili sa seta na set jer osim nastupa morali su se i prijavljivati itd. U četiri dana imali su šest nastupa. Stigli su ipak doživjeti nešto i van svojih obaveza. Nakon nastupa u Memphisu već je stigao i poziv za nastup na festivalu u Daytoni u Floridi te poziv za nastup na Chicago Blues Festivalu, najprestižnijem takvom festivalu u SAD-u.